Danima smo smišljali razna imena, te je jedno jutro moja supruga na našu zajedničku viber grupu predložila Fabrika bire - i to je bilo to! Andrej nadodaje: "Pitali su nas zašto se zove fabrika a ne tvornica… pa kod nas u Istri se uvijek govorilo fabrika!

Jedan je dobro znani snimatelj HTV-a, a drugi knjigovođa. No čim imaju slobodan dan ili barem popodne - postaju "kuhari" piva. Oni su dugogodišnji prijatelji Andi Mošnja i Andrej Lui, dvojac koji stoji iza tek pokrenute ali već poprilično znane vodnjanske Fabrike bire, novog imena na istarskoj craft sceni.

U njihovom slučaju definitivno vrijedi uzrečica dobar glas daleko se čuje, jer od premijere nije prošlo niti pola godine, nisu se nimalo reklamirali, ali opet ljubitelji piva iz Pule i Vodnjana itekako dobro znaju za njih. To je bio i više no dovoljan razlog da se zaputimo put Vodnjana i posjetimo Fabriku bire u Trgovačkoj ulici. U proizvodnom pogonu ove craft pivovare dočekali su nas dobro raspoloženi i nasmijani Andi i Andrej i rado su s nama podijelili kako je krenula ova lijepa i kreativna priča. Saznali smo neke male tajne velikih majstora pivske kuhinje.

No, tko je sve iza kulisa Fabrike bire?

- Fabrika bire smo nas dvoje i naše supruge, Mirna i Tajana – sve radimo sami – kuhamo, peremo, dostavljamo, onda opet peremo, opet kuhamo, opet punimo boce, pa opet sve iznova…, kažu Andi i Andrej.

Eksperimenti u kućnoj izvedbi

Vratimo se na početak - kako saznajemo, Andi je u svijet kuhanja craft piva krenuo u vlastitoj kuhinji.

- Godinama sam želio probati sam napraviti svoje pivo i svaki put kad bi tražio po internetu naišao bi na riječi poput "ukomljavanje", "sparganje", "pitchanje"… sve to izgledalo je užasno komplicirano. Dok jednog dana prijatelj nije rekao da je napravio pivo kod kuće i objeručke sam prihvatio njegov poziv da isprobam s njim kako se to radi.

Oduševio sam se cijelim tim procesom, i kad sam došao kući, rekao sam supruzi: "Kupit ću si stroj i radit ću pivo doma u kuhinji". Supruga je podržala tu   ideju, malo je "proguglala" i našla stroj koji sam na kraju i kupio. Prvo "home made" pivo ispalo je super, kaže Andi, koji i dan danas, neovisno o pivovari i dalje u kućnoj radinosti kuha "šaržu" po 30-ak litara i smišlja nove recepte.

No, kako se zapravo kuha craft pivo?

- Pojednostavljeno rečeno – kupi se slad, a to je zapravo ječam, koji se u trenutku kad počne klijati stavlja u velike peći i proces klijanja se zaustavlja. Što se više grije ječam, on je tamniji – a tamni slad se koristi za tamnija piva i obratno. Slad je pun škroba, i kad se stavi u vodu na određenu temperaturu, kroz sat vremena se taj škrob pretvara u šećer, i to je ukomljavanje. Nakon sat vremena, ta voda, koja je postala sladovina, prebacuje se u drugi kotao i tu se kuha, i kad zakuha, dodaje se hmelj po recepturi. Zatim se brzo hladi na 20-ak stupnjeva, prebacuje u fermentor, dodaje se kvasac, fermentacija kreće i tad u biti nastaje pivo, otkriva nam Andi.

Bira se stvara 27 dana

Fabrika bire proizvodi dvije vrste piva – Pulski Grand Ale, koji spada u vrstu "brown ale" i smećkaste je boje, dok je druga koju proizvode Ipa 52, koja ima puno citrusne arome i hmelja, puno više gorčine i veći postotak alkohola. Zanimalo nas je - koliko je vremena trebalo da se dođe do idealne recepture?

- Bilo je to, može se reći, lavovski posao. Proučavanje svega što je dostupno na internetu, čitanje razno raznih hrvatskih i stranih foruma, uspostavljanje kontakata s drugim craft pivarima koji su nesebično dijelili svoja iskustva i savjete. Bilo bi nezahvalno izdvojiti nekoga pa i ovom prilikom bi zahvalio svima koji su nam na bilo koji način pomogli. Srećom pokojim dobrim savjetom smo se uspjeli "odužiti" a sigurno ćemo kroz iskustvo imati još pokoju "caku" za one koji se ohrabre upustiti u proizvodnju pive. U svakom slučaju nakon istraživanja nastala je i ta prva Ipa, dok je Pulski Grand Ale zapravo receptura koja se desila slučajno, odnosno bolje reći neopterećenom kombinacijom sastojaka koji su dakako obećavali. Nosili smo je na kušanje sucima na više natjecanja i svugdje je ocjena bila izvrsna. Jedan mi je rekao: "Da popijem ovo pivo u kafiću, sigurno bi naručio još jedno isto", i to je bila najbolja preporuka da nastavimo raditi Pulski Grand Ale.

Recepture su prvo isprobavane kod mene doma, a kad bi radili u Fabriki bire, u velikim kotlovima i s kvalitetnijim fermentorima, ispalo bi još bolje, ističe Andi. Svaki laik se sigurno pita - koliko vremena treba da se napravi bira?

- Sve ovisi o receptu, no otprilike 27 dana – samo u fermentoru treba stajati 15-ak dana, a potom u boci, gdje se radi sekundarna fermentacija, još 10 i više dana, pojašnjava Andi.

Premijera u Pazinu

Prvo predstavljanje Fabrike bire bilo je 30. studenog 2019. godine, na Festivalu palačinki u Pazinu, s time da je sve započelo u prosincu 2018., a evo i kako:

- Bili smo u jednom pulskom kafiću s našim suprugama i pili craft piva, i kako je večer odmicala, sa svakom pivom koju smo probali, govorili smo: "Ma Andi nama su tvoje bire bolje od ovih koje pijemo u kafiću". I nakon par tura, Andi je rekao: "Pa zašto ne bi mi otvorili svoju firmu i počeli raditi craft biru?". Iako je prva reakcija bila da je to neizvedivo, nakon par dana, kad smo malo po internetu istražili mogućnosti, realno posložili izvedivost – shvatili smo da to baš i nije toliko nemoguća misija. Intenzivno smo se raspitivali kako to konkretno realizirati, a baš u to vrijeme izašao je natječaj Grada Vodnjana za dodjelu poslovnih prostora u Trgovačkoj ulici na 20 godina, od čega je prvih pet godina bez naknade.

Pogledali smo prostor, bio je idealan, u dan-dva smo skupili svu papirologiju, poslali je, i bili jedini koji smo se kandidirali za ovaj prostor kojeg smo u konačnici i dobili. Uz dosta papirologije i birokracije otvorili smo firmu a kako smo s entuzijazmom pričali o skorašnjoj proizvodnji u kotlovima već smo imali dogovorenu prvu narudžbu, za Festival palačinki. Kad pogledamo unazad, čim smo dobili dozvolu, drugi dan smo skuhali našu prvu "turu" bire, kaže Andrej.

- Na pazinskoj premijeri Fabrike bire kritike svih koji su probali bile su odlične, a mi smo bili izuzetno zadovoljni, prisjećaju se Andi i Andrej.

- U Pazinu smo imali točeno pivo, a nakon toga smo krenuli puniti u boce i nuditi ugostiteljskim objektima u Puli i Vodnjanu. S obzirom da radimo samo nas dvoje, proizvodimo malo i zato smo ograničili tržište da bi bili sigurni da možemo zadovoljiti potražnju. Tako je 20. prosinca 2019. naša bira bila dostupna u kafiću Cyber u Puli, a uslijedili su caffe barovi Mimoza, Skandal, Old Friends Club, Old City Bar, restoran Farabutto, pizzeria Barkun… a 20. siječnja 2020. već smo udvostručili proizvodnju.

Kad su se zbog korone zatvorili kafići, postavilo se pitanje - što sad? Kome ćemo ponuditi našu biru? S obzirom da u Puli ima sve više ljubitelja craft pive odlučili smo da, prvenstveno njima omogućimo da i u vrijeme nepredvidivih okolnosti i ograničenja uživaju u dobroj pivi a najlakše nam je to bilo kroz objavu na Facebooku da dostavljamo. Iako nismo očekivali nekakav poseban interes, jer se do sada nismo nikad ni reklamirali niti su ljudi imali prilike saznati za nas ikako drukčije osim usmenom predajom onih koji su pivo probali u kafićima, na kraju nismo mogli vjerovati koliko je ljudi naručivalo biru od nas! I što je još zanimljivije glas se toliko pročuo da su nas neki kontaktirali jer su im rekli frendovi iz Siska. Kako, ne znamo niti sami. Još uvijek se znamo pitati je li moguće da je sve to krenulo iz gušta. Kada radiš što voliš i ljudima se to sviđa imaš dobitnu kombinaciju, iskreno će Andi.

I za pivo se radi "sommeliersko" kušanje

Odakle ime Fabrika bire?

- Danima smo smišljali razna imena, te je jedno jutro moja supruga na našu zajedničku viber grupu predložila Fabrika bire – i to je bilo to! Andrej nadodaje: "Pitali su nas zašto se zove fabrika a ne tvornica… pa kod nas u Istri se uvijek govorilo fabrika!

"Etiketu, logo i kompletan vizualni dizajn napravio nam je Saša Đuračić poznatiji kao Sale Undertoon, inače frend iz osnovne, i veliko mu hvala za to, kaže Andi.

"Veliki support u svemu su nam supruge, a povrh toga Tajana Lui ima prirodan feeling za marketing i organizaciju", kažu pivari.

A tko su degustatori?

- Naša ekipa uvijek rado degustira nove bire, no supruge su najveći kritičari i vrlo su konstruktivne u tom pogledu. Tako nanjuše uvijek neki "off flavor", tj. miris koji ne bi trebao biti prisutan. To je kao kad sommelieri kušaju vina – mirišu, popiju gutljaj pa ispljunu… s vremenom smo i mi počeli tako "testirati" pivo - postoji 30-ak "off flavora" koji se ne smiju osjetiti u biri, ni vizualno, ni mirisom ni okusom – na primjer kupus, mokri karton… to su suptilne nijanse, no jednom kad ih se primijeti, teško je skrenuti misli s toga, pojašnjava Andrej.

Svoje prve "pivarske" korake Andrej je započeo uz Andija upravo u Fabriki bire.

- Andi je glavni kuhar, i kad je napravio recepture za ove dvije bire, Pulski Grand Ale i Ipa, i odobrio sam ja, moja supruga Tajana i Andijeva supruga Mirna, odluka je pala – to je to!, kaže Andrej.

A jesu li očekivali ovakav uspjeh u kratko vrijeme?

- Knjigovođa sam i volim brojeve – s matematičkim istraživanjem tržišta nikad ne znaš kako će to ići, no u izračunima sam uzimao najnižu granicu - i još je spustio. Ne bih rekao da sam pesimist, već realist – kad sam sve izračunao, i analizirao podatke poslovanja drugih craft pivovara, ispalo je da šanse za neuspjeh – nema! Ponekad, kad imamo u skladištu tisuću ili dvije tisuće litara gotovog proizvoda, to izgleda puno, a nakon 15 dana smo već pri kraju i moramo požuriti s kuhanjem nove ture. Tako da za ove male količine koje proizvodimo, ni malo se ne brinem oko prodaje, a plan je razrađen do zadnje lipe – tako da je to mali i održiv posao.

S obzirom da nam ovo nije primarni posao, već to radimo iz gušta kad imamo slobodnog vremena, sve funkcionira na taj način - ponudili smo naše bire kafićima koji su nama ok, gdje su nam gazde i ljudi koji tamo zalaze ok… Fora nam je da radimo s ljudima s kojima se razumijemo i koji su dio istog svijeta, i zato je sve to zadovoljstvo, bez opterećenja.

I kad razgovaramo s drugim craft pivarima – vjerojatno bi poduzetništvo i moglo tako funkcionirati – atmosfera je totalno prijateljska, tko god može će ti pomoći, a moguće je da je to tako jer je craft scena još uvijek jako mala, zauzima svega 2 do 3 posto tržišta potrošnje bire u Hrvatskoj. Pa čak i kad bi naišli na neki problem, pisali bi na forum ili poslali mail drugim craft proizvođačima, i svi bi nam odmah pomogli savjetom. Otvoreni su i za razgledavanje pogona, imaju savjete za opremu i bez loših namjera upozore na neke moguće greške.., kaže Andrej.

U Hrvatskoj ima devedesetak craft pivovara, a u Istri ih je tek nekolicina – sedam.

- S obzirom na veličinu Istre kao regije, a posebice na mogućnost potražnje u ljetnim mjesecima kad dolaze turisti koji su ljubitelji craft pive, definitivno je to malo craft pivovara u Istri. Primjerice, samo u Osijeku je 12 craft pivovara, a sve više njih u Hrvatskoj odvažilo se da žive upravo od craft pivarstva. Smatram da što nas je više - bolje je za sve nas, jer će biti bolja ponuda na tržištu, ljudi će se više educirati i tražit će craft piva, što će opet poticati proizvodnju.

Glavni sastojak u cijeloj ovoj sceni craft pivovara jest – entuzijazam i ljubav prema cijelom ovom procesu. Mi smo napravili biru koja je prvenstveno nama po guštu, naglašava Andrej.

Neprocjenjiv osjećaj

Koja je razlika kad se popije pivo iz trgovine ili u kafiću ili kad se popije pivo koje si sam proizveo? Kakav je osjećaj?

- Tko kaže da nema ego, da mu nije drago kad ga netko pohvali – laže. Sad se više ne sjećam, jer u principu pijem samo našu biru… a kad smo napravili prvu turu bire, osjećaj je bio – neprocjenjiv! Nismo mogli vjerovati da imamo svoju biru! Makar dok smo je kuhali bilo je vrlo izazovno uz sasvim prirodan osjećaj neizvjesnosti, jer razlika je kuhati biru u malom stroju kući ili u velikim kotlovima. Kako će ispasti ta prva bira, kako će je ljudi prihvatiti, pitanja su koja ne možeš izbjeći, no nakon premijere na pazinskom Festivalu palačinki gdje su je posjetitelji stvarno odlično prihvatili, sve eventualne nesigurnosti nestale su te je prevladala neizmjerna sreća. Osmjesi nam nisu silazili s lica i uživali smo, govori Andi.

- A to je i pouka priče – za sreću treba raditi ono što te ispunjava i što voliš! A i život je prekratak da bi radio cijeli život samo ono što drugi od tebe očekuju, kaže Andrej.

Planovi?

- Idemo dalje! Razmišljamo da napravimo još jednu vrstu bire, ali o tom potom… Trenutno čekamo da se opet pokrenu festivali za koje smo već imali dogovorena predstavljanja, a za sada tko hoće kupiti naše bire, nek nas potraži na Facebooku i Instagramu, kaže Andi.

Eksperimenti u kućnoj kuhinji

- I dan danas kuham pivo doma, kad imam slobodan dan - isprobavam razne recepte, i svaki put ispadne drukčije pivo, i to mi je užitak! Mogu se kombinirati razni sladovi i hmeljevi, to je poput kulinarstva, dodaš kako ti se čini da bi pasala neka kombinacija…, kaže Andi, a Andrej nadodaje:

- Gušt je popit biru koju sam napraviš, pa samim time i cijeli taj proizvodni proces predstavlja zadovoljstvo. Godinama sam to htio probati, ali uvijek je isprika bila da nemam vremena, pa obitelj, mala djeca, pa treba uložiti novce, naučiti kako se to radi… Uvijek ćeš naći škužu da nešto ne radiš – ali isto tako, ako nešto stvarno želiš, usprkos svim problemima ćeš skužiti kako to napraviti!

"Malt" ili kad je slučajnost puno više puke od slučajnosti

Slučajnosti katkad su i puno više od puke slučajnosti, a ima i jedan "znak" da očito jest sudbina namijenila Andiju i Andreju da se bave pivarstvom.

- Kad smo se dogovarali kako će zvati firma, ideja je bila da se zove "Malt" što na engleskom znači slad. Naime, ta riječ sadrži inicijale svih iz naših obitelji – nas dvoje, naših supruga i naše djece! MM – Mirna i Marin, AA – Andi i Andrej, LL – Logan i Lovro i TT je Tajana i Toni. Tko kaže da na kraju taj simboličan naziv "MMAALLTT" nećemo iskoristiti za neku sljedeću biru, kaže Andi.

Sasvim osobno: Pulski Grand ale i Ipa

U Pulski Grand ale ide 5 vrsta njemačkog slada i 2 vrste hmelja od kojih je jedan češki plemeniti hmelj Saaz. Umjerene je gorčine od 24 IBU-a i ugodno "pitko", a udio alkohola mu je 5%.

Ipa 52 je prava "školska" ipa s puno citrusnih hmeljeva. Gorčine 51 IBU-a i alkohola od 6,4% su taman u sredini za taj stil pive, a broj 52 je tu zbog 5 vrsta američkih hmeljeva i 2 vrste slada. I naravno, to je pozivni broj za Istru...

Povezane vijesti

• Otkuda Vodnjancima nadimak Bumbari?
• Oduševljeni Bumbari opet dočekali Franju Josipa i Sissi
• Oduševljeni Bumbari opet dočekali Franju Josipa i Sissi