Pulski chocolatier Vili Radonić: NAPRAVIT ĆU SKULPTURU ARENE OD 110 KILOGRAMA ČOKOLADE!

U svojoj je dugogodišnjoj karijeri imao prilike učiti od najboljih, znanje je upijao radom u restoranu s dvije Michelinove zvjezdice u Torinu, pod palicom renomiranog chefa Davidea Scabina. Torte i sicilijanski sladoled naučio je praviti u jednoj od najpoznatijih talijanskih slastičarnica u Milanu, a nakon povratka u rodnu Pulu otvara mali boutique s vlastitim proizvodima od čokolade. Vili Radonić, chocolatier iz Pule i vlasnik obrta VR Choco art, kaže nam da se u njegovoj radnji može pronaći čokolada za svačiji ukus.

Na samom početku radio je standardne čokolade s voćem i klasičnim dodacima, dok mu se nakon analize tržišta nameću proizvodi koji su drukčiji i inovativni. Za svaki od tih proizvoda osmislio je vlastite recepture, sve je to njegov ručni rad.

- Prvenstveno sam radio na tome da nabavim dobar kakao, jer je to preduvjet da se napravi dobra čokolada. Vrste kakaovca koje ja upotrebljavam su Criollo i Forastero, u čokoladnom svijetu one spadaju u sam vrh po kvaliteti. Eko sirovine selekcioniram većinom iz Brazila i volim fair trade, dakle, da je ono što se kupi plaćeno po realnoj cijeni, pojašnjava Radonić.

Ističe da velike industrije većinom zakidaju proizvođače tako što deplasiraju kakaovac, pa za masovnu proizvodnju izrađuju jeftine čokolade. Ono što on radi su čokolade i praline kako su se radile u 18. stoljeću - s kakaom, medom i kakao maslacem, a proizvodnju temelji na manufakturnom radu u kojem se kombiniraju tradicionalne metode izrade s modernim pristupom. Priča nam da u početku nije imao ni vlastitu ambalažu, dok danas ima širok spektar proizvoda - od namaza, dražeja, različitih paketa do figura za blagdane.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Još su Maje i Asteci vjerovali da je čokolada izvor mudrosti i moći, nosili su je kao poklon kralju ili pak prinosili bogovima u vrijeme vjerskih svečanosti. Kada bi se isto preslikalo na današnjicu, najvjerojatnije bi prvi odabir bila čokolada s pahuljama od 24 karatnog zlata - Radonićeva takozvana Gold Exclusive paleta proizvoda s različitim dodacima rafiniranog voća. Iste i slične proizvode najviše plasira u specijalizirane trgovine, ostvarujući suradnju na raznim eventima na kojima se promovira čokolada. U prilog mu ide to što je u Istri jedini koji se bavi ovakvom proizvodnjom.

- Konkurencija nije prevelika, ali je respektabilna. Na razini države ima nas nešto manje od dvadesetak. Naravno da u to spadaju mali, mikro i srednji proizvođači, izuzevši one velike, napominje.

U cijelu priču s čokoladom upleo je i male, specifične istarske proizvođače ne bi li tako promovirao zavičaj. Nakon uspješne suradnje, dobiva 12 različitih čokolada koje su povezane sa 12 gradića u Istri. Tako primjerice izrađuje čokoladu s maslinovim uljem koja je povezana s Vodnjanom, čokoladu s lavandom kao sinonim za Savičentu, ili pak ona s biskom koja predstavlja Hum…

- Poanta je bila da se ne stavljaju nazivi istarskih gradića, već da se naprave proizvodi koji su vezani za pojedini dio Istre. Turisti su to prepoznali pa se tokom sezone puno njih odlučuje za kupnju čokolade kao suvenira, kaže Radonić.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Otkriva nam i planove za budućnost - s obzirom na to da svoje recepte dijeli i preko društvenih mreža, cilj mu je, nakon što na Instagramu prikupi dovoljno pratioca, pronaći sponzore koji će mu donirati čokoladu za izradu posebne skulpture. “Napravit ću skulpturu Arene od 110 kilograma čokolade, te dodatnu tortu od 65 kilograma čokolade! Bit će to odlična promocija Istre, a sva prikupljena sredstva donirati će se u humanitarne svrhe.”

Za kraj napominje da ručna proizvodnja nameće male količine, ali dopušta veću kreativnost i korištenje vrhunskih sastojaka. Ovakav način izrade slastica približava i široj publici koristeći društvene mreže, gdje će u budućnosti uživo prenositi korak po korak prilikom izrade različitih slastica. “I kod kuće se može napraviti ono što vam serviraju u restoranima, samo treba koristiti različite tehnike. Trudim se i promoviram takav način pripreme. Doma spravljam Michelinove tanjure s alatima koje posjedujem, uveseljava me kada ih mogu podijeliti s publikom preko interneta”, zaključuje Radonić.

Kakao se povezuje s populacijom Maja koja je stoljećima živjela na prostorima Srednje Amerike. Upravo Maje u konstantnoj vlažnosti tamošnje klime otkrivaju vrijednost stabla kakaovca i prvi su narod koji je počeo s uzgojem kakaa. Asteci 1200. godine osvajaju teritorije Maja i uspostavljaju porezni danak koji se plaća u zrnima kakaa. Napitak koji je nastao od te biljke nazivaju xocoatl, što je korijen riječi čokolada. Asteška legenda kaže da je sjeme biljke kakaovca doneseno iz raja, dok mudrost i moć dolaze konzumiranjem samih plodova.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

U Europu je, točnije na španjolski dvor, sjeme kakaovca nakon otkrića Amerike donio Kristofor Kolumbo. Španjolci tada mudro, da bi zadržali monopol nad kakaovcem, desetljećima čuvaju tajnu od ostatka Europe, koja se prvi puta 1645. godine širi van okvira Španjolske - u Francusku, Nizozemsku i Englesku. Sredinom 17.st. u Londonu je otvorena prva kuća čokolade pod nazivom "Mrs. White's Chocolate House", a Englezi tada umjesto vode u čokoladni napitak dodaju mlijeko, što ubrzo postaje piće, tada još uvijek u velikoj mjeri privilegija bogatih, kojemu se pripisuju afrodizijačka svojstva. Godine 1840. u Belgiji nastaju prve prešane čokoladne table, pastile i figure, a1875. Švicarac Daniel Peter of Vevy izumljuje mliječnu čokoladu. U Hrvatskoj se čokolada pojavljuje nešto kasnije - 1911. godine Julije König i Slavoljub Deutsch u Zagrebu podižu tvornicu - današnji Kraš.