Lucija Prpić, 28-godišnja kreativka koja trenutno živi u Puli, bavi se slasticama prilagođenima osobama s dijabetesom, od čega i sama boluje (tip1). Iako posljednjih mjeseci svaki slobodan trenutak koristi za širenje tih znanja i isprobavanje novih slastica, one nisu njezin primarni posao.

Lucija radi u obiteljskoj građevinskoj firmi i, s obzirom da većinu dana provede, kako kaže, sjedeći za laptopom, smišljanje, isprobavanje, a na kraju i izrada slastica za nju su antistres terapija, ujedno i odmor od ekrana i svakodnevice. Zaljubljenica je u lijepu keramiku, a pogotovo u šalice kojih, kaže, sada već ima i previše. Voli putovati i provoditi vrijeme u prirodi.

Iako izrađuje slastice prilagođene dijabetičarima, Lucija napominje da nije riječ o zdravim slasticama jer, kako navodi, pojmovi "slastice" i "zdravo" jednostavno ne idu jedno uz drugo. Riječ je, kaže, o prilagođenim slasticama koje su bolja i prihvatljivija opcija od onih koje nas svakodnevno okružuju, slasticama koje su stvorene s ciljem da mamama koje imaju djecu dijabetičare olakšaju proslave rođendana, da starijim osobama od kojih se očekuje da se brzo prilagode novom životu nakon dijagnoze olakša ta prilagodba, a na kraju i da se svakom od nas tko se nađe u ovoj situaciji pokaže da ima načina ako se način želi pronaći.

- Imate 28 godina. Kada Vam je potvrđen dijabetes i kako ste se nosili s tom dijagnozom?

- Službena dijagnoza postoji od kolovoza 2020. godine, a slutnja i pretpostavka da nešto nije u redu, od početka te iste godine. Ja sam bila školski primjer kulminacije bolesti s tipičnim simptomima koje viđate na posterima u liječničkim čekaonicama. Od čestog mokrenja, konstantnog osjećaja žeđi, velikog gubitka kilograma, stalne želje za slatkim i pojačanim apetitom te naglim pogoršanjem vida. Kako je 2020. godina, godina početka pandemije, kaosa u zdravstvu, ali i u svijetu, moji simptomi su nekako pali u drugi plan i stalno sam mislila da je to samo prolazno, riješit će se. Stanje se pogoršalo i na kraju sredinom kolovoza hitno sam hospitalizirana gdje u bolnicu dolazim s nemjerljivim šećerom, deset kilograma lakša i mišlju da je ovo od sada pa nadalje moj novi i drugačiji život od onog koji sam poznavala.

Gledajući sad s odmakom na cijelu situaciju, shvaćam koliko sam tada bila u strahu, u stanju šoka i nevjerici da se baš to meni događa. Izvana to nije tako izgledalo, ne izgleda ni danas, iako ima dana kada i dalje ne razumijem što mi tijelo govori i što je krivo. Danas je to rijetkost, ali na početku ste bačeni u vrtlog informacija s kojima se ne znate nositi i sortirati ih. Međutim, vrlo brzo shvatite da iz cijele situacije nema izlaza i ako što prije posložite glavu, bit će lakše. Već u bolnici krenula sam istraživati o dijabetičkim pomagalima, čitala o iskustvima ljudi, istraživala različite udruge i došla do spoznaje da koliko god je teško, nisam u ovome sama.

- Kako ste došli na ideju pokrenuti Instagram profil s receptima za dijabetičare?

- Profil na Instagramu pokrenula sam na nagovor svojih bližnjih. Bez njih vjerojatno ne bih napravila taj korak naprijed u smislu da javno objavljujem fotografije, recepte i kreiram sadržaj koji je meni dotad u takvom formatu bio nepoznanica. Zadnjih godinu i pol intenzivnije istražujem, isprobavam i učim o slastičarstvu, ali i namirnicama općenito. Slobodno mogu reći da je iz vlastite potrebe za prilagođenim slatkišima i slasticama nastalo mjesto na kojem se povezuju ljudi istih ili sličnih problema, ali i mjesto za sve ljubitelje slatkog, lijepih fotografija hrane i jednostavnih recepata.

Kockica čokolade nakon ručka

- Jeste li inače bili ljubiteljica slatke hrane?

- Da, velik sam ljubitelj kremastih kolača, čokolade i sladoleda. Prije ove dijagnoze nije prošao dan da barem kockicu čokolade ne pojedem nakon ručka.

- Što deserti znače za osobu s dijabetesom budući da mnogi misle da ih se u potpunosti moraju odreći? Je li Vaš potez s receptima usmjeren upravo na te osobe i koliko ste osobama s dijabetesom zapravo olakšali život?

- Ovo je profil na kojem objavljujem recepte u potpunosti prilagođene dijabetičarima. To znači da su problematične namirnice kao što su bijeli šećer, bijelo pšenično brašno, različiti pripravci koji se koriste za izradu "klasičnih" slastica zamijenjene zaslađivačima, bademovim brašnom ili integralnim inačicama brašna koja ne izazivaju nagle skokove glukoze u krvi. Ono što uvijek volim naglasiti je da, iako je krajnji proizvod prilagođen osobi koja boluje od dijabetesa, to ne znači da se slastice mogu i trebaju konzumirati svaki dan. Kao i kod zdravih osoba, slatkiši i slastice nemaju makronutrijente i mikronutrijente koji zadovoljavaju čovjekove potrebe kroz dan, što znači da nam nisu nužne za normalno funkcioniranje. To je proizvod koji konzumiramo iz čistog gušta.

Od početka kreiranja sadržaja vodila sam se mišlju da bi bilo dobro rođendane, diplome ili bilo koji nama važan trenutak proslaviti uz slasticu koja će biti jednako fina kao i ona od bijelog šećera, koja će jednako primamljivo i izgledati, a na kraju, ono najvažnije: neće napraviti kaos u organizmu osobe koja je konzumira. Tako je i nastala cijela priča koja je prvo krenula s tortama, a kasnije se proširila i na druge slastice. Kod dijabetesa je jako važna ta samokontrola, disciplina kojoj se na kraju kroz cijeli proces i učite. Jednostavno, slatko ne možete izbjeći jer to što vi ne smijete nešto pojesti, ne znači da ne smiju ni drugi oko vas. U tom pogledu mislim da ovakav sadržaj ljudima uvelike olakšava tu prilagodbu novom načinu života.

- Kako izgleda Vaš dan s obzirom na prehranu koja mora, pretpostavljam, biti isplanirana? Budući da slastice nisu Vaš primarni posao, kako se uspijevate organizirati da biste održali svoj tempo prehrane?

- Moja velika prednost u cijeloj ovoj situaciji je činjenica da sam se dobro i kvalitetno hranila i prije ove dijagnoze pa samim time nisam trebala napraviti neke velike rezove i promjene po pitanju prehrane. Međutim, kada radite posao na kojem sjedite osam ili više sati, to ipak uvjetuje od vas neke prilagodbe. Doručkujem uvijek prije posla, u uredu pojedem hranu koju si pripremim dan ili jutro prije. Ručak i večeru najčešće spojim pa to bude kuhani obrok pripremljen nakon posla ili podgrijan od dana prije. Kao i sve kod dijabetesa, važno je da razmišljate unaprijed, od toga hoćete li biti više ili manje aktivni taj dan, što ćete jesti i slično. Jednostavno se naučite tako funkcionirati. Bude teško i naporno, ali ne i nemoguće. Na posao i s posla idem pješke, a tjelovježba je prisutna barem svaki drugi dan. Uz sve to, velik je i plus što radim u obiteljskoj firmi gdje su kolege upoznate s mojim zdravstvenim stanjem pa je onda i funkcioniranje kroz dan puno jednostavnije.

Isto tako, pogledom na moj Instagram profil dalo bi se zaključiti da su kod mene slastice često na meniju. Ali zapravo, daleko je to od stvarnosti. Slastice najčešće pečem i izrađujem vikendom jer preko radnog tjedna nemam previše slobodnog vremena. A dobar dio tih slastica, nakon što se proba, završi kod prijatelja, kolega i slično. Dosta materijala snimim i obradim odjednom, pa onda plasiram kada dođe na njih red.

Instagram profil sa 6.000 pratitelja

- Stranicu ste pokrenuli u rujnu prošle godine. Kakve su reakcije, jeste li ih očekivali?

- Instagram profil pokrenula sam s minimalnim očekivanjima u nadi da će se ipak ovoj priči pridružiti i još netko tko nije prijatelj ili član obitelji. Nekoliko mjeseci kasnije, profil broji skoro 6.000 pratitelja i reakcije su odlične. Ljudi se javljaju da isprobavaju, a nakon konzumacije su i dalje šećeri bili u granicama. Ono što najviše volim čuti je da ljudi napokon uživaju u slatkom bez grižnje savjesti. Drago mi je da je većina svjesna da uz dijabetes idu brojne zabrane, restrikcije, ali da im se uz malo volje možemo prilagoditi i povremeno zasladiti život a da taj komad torte ili kolača ne pravi dodatan problem.

- Jeste li se i prije bavili nečim kreativnim budući da Vam slastice izgledaju kao prava mala umjetnička djela?

- Od malena sam voljela vrijeme popunjavati različitim kreativnim radnjama, pa se tako često kod nas doma mogla naći fimo masa od koje sam izrađivala nakit za sve ukućane, različita glina od koje sam oblikovala ukrasne figurice. Ali sve su to bili samo dječji hobiji, nikad ništa ozbiljno.

- Koliko teško dolazite do namirnica za kreme i biskvite?

- Danas kada je prehrambena industrija razvijenija više nego ikad prije, a police supermarketa prepune različitih proizvoda, slobodno mogu reći da do namirnica nije teško doći. Ono što je u ovoj priči važnije i što zapravo pomaže pri kupnji je da ljudi nauče čitati deklaracije koje se nalaze na poleđini svakog proizvoda. Jer ne mora nužno velikim slovima pisati "prilagođeno za dijabetičare" da bi to dijabetičar mogao konzumirati. Zaslađivače, brašno, različite mliječne proizvode i dodatke možemo pronaći u svakom većem supermarketu ili u specijaliziranim trgovinama zdrave hrane kojih i u našem gradu ima nekoliko.

- Kako kreće proces nastajanja jedne torte ili drugog deserta? Imate li već unaprijed zacrtanu viziju, ili puštate mašti na volju?

- S obzirom da ja u životu sve zapisujem, što u mobitel, što na papir, i same ideje oko slastica nađu se negdje zapisane. Inspiraciju crpim iz svega što se oko mene nalazi; različite kuharice, Instagram, druge različite platforme pa tako često u nekoliko minuta na internetu već imam nekolicinu ideja za sljedeći recept. Isto tako, često je sve pomno isplanirano pa se putem u kuhinji sve izmijeni jer vidim da to neće funkcionirati kako sam zamislila. To je najčešće slučaj kod dekoracije torti. Recepte najčešće zapišem pa krenem redom, a dekoracija se putem često i nekoliko puta izmijeni, što u glavi, a što i kasnije kad stružem po tko zna koji put vanjski sloj. Ali, to je sve čar tog stvaralačkog procesa. Iz njega se da puno toga naučiti, a na kraju kroz isprobavanje gradite i stil koji vam najviše odgovara. Izrada slastica, a pogotovo njihova dekoracija nije ništa drugo nego igra u kojoj se maksimalno trebate opustiti kako bi krajnji rezultat bio zadovoljavajući.

Povezane vijesti

• Tri desetljeća Centra za dijabetes u Puli
• Rižini rezanci s povrćem i piletinom
• Za sve je kriva jedna novogodišnja torta