CRAFT BIRERIJA KAMPANJOLA U SAVIČENTI

Ovdje će doći niki kiga bira zanima i tu imaš vrimena da se čoviku posvetiš

Jedini su u Hrvatskoj koji u potpunosti stvaraju svoje pivo. Kada Pekica kaže eko to nije pomodarstvo. Kod njega je to stil života, i ne samo kod njega, već i njegovih partnera Corine i Doriana Siljana te Dina Cerina iz Zagreba, kreatora i majstora piva. To je četvorka koja je prije pet godina hrabro odlučila Istri podariti zanatsko pivo koje je odavno prešlo i Učku

| Autor: Lara BAGAR
(Snimio Dejan Štifanić)

(Snimio Dejan Štifanić)


"Lipo ti gre", retoričko je pitanje kojim komentiramo natpis na kutiji Kampanjole. "Ma to piše na kutiji", kaže Darko Pekica pored police pune piva i majica s duhovitim porukama Kampanjole. Ako nije tako, onda je "Lipo mi gre", zar ne? "Ma to piše samo na majici", skromno se šali Pekica u svojoj oštariji koja to nije, već je to Kampanjola, prva craft pivnica, preciznije prva eko craft pivnica otvorena prije mjesec dana u Savičenti.

Ja pak kažem "Ma lipo im gre" i pritom mislim na vrhunsko pivo koje je, opet u Savičenti, Kampanjola prije godinu dana krenula proizvoditi od vlastitih namirnica, odnosno vlastitog slada. Posadili su žito i krenuli proizvoditi 100 posto svoj proizvod - od sjemena do boce i etikete koju potpisuje Nadan Rojnić.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

Jedini su u Hrvatskoj koji u potpunosti stvaraju svoje pivo. Kada Pekica kaže eko to nije pomodarstvo. Kod njega je to stil života, i ne samo kod njega, već i njegovih partnera Corine i Doriana Siljana te Dina Cerina iz Zagreba, kreatora i majstora piva. To je četvorka koja je prije pet godina hrabro odlučila Istri podariti zanatsko pivo koje je odavno prešlo i Učku. Vrijedni su i nesvakidašnje radišni, da je svaki razgovor s njima nakon uobičajene svakodnevne žalopojke uvijek inspirativan. Kod njih, nekako, kao da ništa nije problem.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

Tako je Pekica i pisao i otvarao izložbe u svojoj štali, radio performanse sa Šikuti Machineom, imao prvi mljekomat, pravio vrhunski sir i primarno se bavio stočarstvom, a sve više i birom. Dorian i Corina Siljan bave se poljoprivredom, uzgajaju ekološko voće i povrće, prodaju na eko tržnici, ljeti kuhaju, a Corina sada stvara inventivnu ambalažu Kasheta i isto takve majice s čijim smo natpisima krenuli "Lipo mi gre"… I kada se s njima razgovara, izgleda da nije teško, a iza svega toga je velik i predan rad, ali i strast i velika želja za stvaranjem i uključivanjem lokalne zajednice u jednu priču koja je više od uobičajenog ugostiteljstva.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

Ma lipo im gre, barem se to može zaključiti po okusu piva, ali i kave koju je odabrala voditeljica i konobarica Darija Milotić Čumakova, Žminjka ruskih korijena koja je sugerirala lokalnu kavu Monte iz njezinog rodnoga Žminja. Vrhunska, može parirati najboljoj talijanskoj. A tek birica, pivica Kampanjolica. Pa u Savičenti, u bireriji, kao da je nekako još bolja. S kavom kao da sam u Italiji, a s pivom pak u Belgiji, zaključujem.

(Snimio Dejan Štifanić)Toče bjondu, crnu, Ceransku, imaju i točeni ale (Snimio Dejan Štifanić)

Pa bolja je jer nije u boci, točena je, friška. A pivnicu su otvorili da bi mogli ponuditi pravu stvar, odnosno dobro, zapravo još bolje pivo. "Činjenica je da se teško probiti s točenim pivom jer za njega treba više mjesta. Špina za pivo, a pogotovo za craft ljeti zahtijeva hladan prostor", objašnjava Pekica i otkriva bit cijele priče koja nadilazi samo pivo.

(Snimio Dejan Štifanić)(Snimio Dejan Štifanić)

- Važna je i ekologija. Ako sami prodamo svoje pivo, toliko manje ostavljamo traga na okoliš - koliko manje boca, etiketa, čepova. Ako te zabrinjava okoliš, gledat ćeš da kao proizvođač pustiš što manje škovaca iza sebe. Eto, to je interesantno. Mi u svakem aspektu, kadi moremo, gledamo iskoristiti ekološki moment, kaže Pekica u svojoj oštariji koja to nije, jer ona je i galerija i ima tendenciju da postane i knjižnica.

(Snimio Dejan Štifanić)Ceranski ale - šampanjac među pivima (Snimio Dejan Štifanić)

Po cijelom interijeru su radovi umjetnika, trenutno Aleksandra Grbina. Izložba je otvorena prije par tjedana, a službeno će ceremonijalno biti i zatvorena. Na polici su knjige Danila Kiša, lektire, istrovenetski rječnik pa sve do izdanja kojima je tema Savičenta, od recentnih "Kamenih blizanaca" Vjekoslava Gašparovića pa do "Postelje za četiri" Darka Pekice. Da, jer Pekica je i pisac, nekadašnji kolumnist Glasa Istre i dio plodne umjetničke skupine iz Savičente, Šikuti Machine. Ne hvali se ni za sir, mlijeko, pivu, knjige, već kaže: "Znaš kako je meni učiteljica napisala u 8. razredu - površan je. To je definicija mene, kapiš. Ja bih sve i svašta, ali nideri do kraja."

Samokritičan je. Ne slažem se. On nastavlja: "Mogao bih biti puno bolji u pisanju, performansima, poljoprivredi i u sirarstvu."

Ništa bez sadržaja

- Pokušavamo napraviti nešto drugačije. Na neki način šokirati ljude, na pozitivan način, da netko tko dođe pita - šta, ovo je u Šavičenti? Želimo ponuditi oazu za ljude koji se osjećaju malo drugačije, veli Darija koja je zadužena ne samo za sve u pivnici, već i za koktele koji se ne mogu baš drugdje pronaći, recimo Mimoza, što je pjenušavo vino sa sokom od naranče. Onako za doručak, za after nakon djevojačkog.

Ma, svašta se može doživjeti u ovoj pivnici, kao i kafe koji to nije, kako piše u cjeniku za kavu bez kofeina. To nije klasična oštarija, već shop ili po domaću butiga gdje se mogu kupiti svi proizvodi, od svih bira, kašeta majica do knjiga, degustirati piva, popiti Monadu, Monte cafe…

- Govore da oni ki piju vino neće biru, a upravo oni ki piju vino i znaju o njemu nešto više, prije će popiti craft biru nego klasičnu biru. Ovi ki vajk piju biru neće pojti na craft biru, jer 'em im je skupa, 'em kažu da se foliramo, kaže Peko. "Kada smo krenuli delati pivo nismo baš puno znali, a onda kada naučiš, vidiš što radi industrija a što mi. Tako je bilo i sa sirom. Kada sam ga počeo proizvoditi, vidio sam što dela industrija a šta ja, isto se sada događa i s pivom. Kao mali proizvođač da bi se nametnuo nećeš proći ako radiš nešto što radi industrija. Unutra mora biti sadržaj, ne može biti prazno. Mora biti nešto. Kada sam išao na tečaj za sireve, jedan mi je profesor rekao, dođeš u trgovinu a ona je puna svega, otvoriš bilo koji proizvod, a u njemu nema žive duše, sve je poubijano, konzervirano", veli Pekica.

Njima je, ističe, važno da je lokalno i ekološki, kao i cafe.

- Bira je naša, Colu smo zamijenili riječkom Monadom, pašareta je neizostavna, vino je Agroprodukta i Lunike, ekološkog proizvođača iz Brajkovića. I pelinkovac je lokalni od Rossija i Darna. Rakije su iz Pamići. Tu je Oranžada koja je skoro izumrla, ali ćemo je uskrsnuti. Napravili smo gin i whiskey, planiramo i ekološku colu. Ča manje škovac da delamo, to nan je nika nit vodilja. Ima tu puno prostora, samo to treba razraditi, objašnjava Pekica.

I kaže da je površan?! Ni govora. Nema površnosti, već je sve lokalno i autentično. Kao Ceranski ale, to je božićno pivo ili bira s aromom začina, karamela.

Tvrda voda istarska

- U njemu ima puno vrsta slada, hmelja. Stavili smo ga u more i trebao bi jedno dva-tri lita durati, objašnjava. Preklani su napravili crno, a ove godine crveno. Na upit koliko je zadovoljan Ceranskim, ovoga puta ponosno kaže: "Super je". Toče bjondu, crnu, Ceransku, ali imaju i točeni ale. A može se kupiti Ceranska od 0,75 litara i ekskluzivna Ceranska s mora. To je baš za pivoljupce.

Zanima me kako to da ima dobro pivo kada Istra, znamo, nema dobru vodu. Demantira me. "Imamo tvrdu vodu, a Česi koji rade pilsnere imaju meku vodu. Tvrda voda pogoduje za jače stilove - crnu biru, ceranski…". Dakle, voda je teška istarska, ječam od Pekice i Doriana, znanje od Dina, jedino hmelj nije njihov, što i nije važno u ovoj lokalnoj priči jer ga količinski ide malo - važan je za aromu i konzervans, otkriva.

- Jako se malo zna o biri. Ovdje će doći niki kiga bira zanima i tu imaš vrimena da se čoviku posvetiš, kaže. U planu su i degustacije uz lokalnu hranu, a i ispred birane će pokazati i kako se kuha bira, u pivnici će se pak moći posvetiti grupama. Planiraju i neka sučeljavanja, možda arhitekata, svećenika… Trebalo bi to biti mjesto susreta. Svašta je u planu. Tako će se moći vidjeti gdje se sije žito, sada ima i tovara, magarca koji se zove Muli.

Razgovaramo kako sve više mladih ljudi pokazuje interes za poljoprivredu, no ipak je u Istri to još teško jer je još uvijek sve podređeno turizmu. "Vidim da se s kravama stalno mičem jer mi mjesta uzimaju stalno te vile s bazenom. Bit će teško, jer sada imaš problema ako imaš životinje, kokoške, svinje, sve im to smeta. Mi nismo napravili agroturizam, već masovni turizam vila s bazenom. To je tako bedasto. Netko drugi dođe, uzme profit i briga ga za drugog. A ti koji ovdje živiš i dica ti gredu u školu, nešto moraš načiniti. Ajmo malo šire gledati", gotovo će filozofski.

Iz Rovinja na biru

I u pravu je. Lokalno je važno. U tom trenutku ulaze dvije ženske. Došle su iz Rovinja samo da bi vidjele pivnicu i popile Kampanjolu. "Čitava priča je fantastična, način na koji rade i filozofija da je domaće i autentično", vele i naručuju točenu bjondu. Gledaju i majice, duksice, ne žele se fotografirati, već uživati u pivi. Pričaju da Kampanjola za njih ima poseban značaj.

- Dok je bila korona, u lockdownu smo si naručivali pive i na zidiću ispred srednje škole u Rovinju, na udaljenosti koju su nalagale epidemiološke mjere, družili se uz pivo. Bio je to jedini trenutak socijalizacije. Super su u svemu, kaže Elda, a prijateljica dodaje: "I nije stvar samo u pivi, već i u sjemenju koje sam na eko tržnici kupila od Siljana. Sve mi je uspjelo. I to je to. To je njihova priča. Lokalno, iskreno i ekološki."

Za kraj pitam ono što sam trebala na početku - tko je Kampanjola? "Spoj mene i Doriana. A kada smo počeli delati biru, budući da je ona ženskog roda, ona je Kampanjola, žena iz kampanje", objašnjava Pekica.

Popularni turistički slogan "Istra zemlja dobrega vina" mogao bi dobiti i dodatak - i dobre bire. Potvrđuju to već godinama pivski entuzijasti, craft pivari koji su načinili dobro pivo i hrabro pokrenuli malu zanatsku revoluciju pa pivo više nije zakon s kojim se urliče na utakmicama, već se u njemu gušta i razgovara, s lijepom čašom u ruci, uz knjigu i izložbu - u Savičenti.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter