Vina Bregovite Hrvatske: Urban Red

Enoteka Emila Perdeca

Prošli vikend održan je u zagrebačkom hotelu Esplanade 15. Zagreb Vinocom, međunarodni festival vina i kulinarstva. Prof. Ivan Dropuljić, osnivač, direktor te spiritus movens ovog festivala pokrenuo ga je sad već davne 2005. godine. Festival je tada za hrvatske pojmove predstavljao pravu avangardu jer je prvi put takva manifestacija održana u hotelu visoke kategorije. Ulazak u tu instituciju hrvatskog hotelijerstva izazivao je među posjetiteljima i izlagačima određeno strahopoštovanje i time je razina vinske izložbe odmah podignuta vrlo visoko.

Treba istaknuti da je tih godina u Zagrebu bilo još nekoliko pokušaja pokretanja vinskih izložbi, no sve su se svele na nekoliko izdanja i kasnije nestale sa scene. Nažalost, zbog dobro nam poznatih covid-razloga, preskočene su dvije prošle godine i stoga smo svi s nestrpljenjem očekivali potvrdu organizatora da će se ove godine manifestacija ipak održati.

Zagrebački Vinocom

Zbog određenih događanja koja se paralelno održavaju na terasi Esplanade, u hotelu i oko njega smanjen je izložbeni prostor pa se Vinocom morao produžiti na četiri dana. Startao je u petak i trajao do ponedjeljka s time da je prva dva dana predstavljena jedna, a sljedeća dva dana druga postava vinara. Prof. Dropuljić podsjetio je da su u te dvije godine pauze naš vinski svijet zauvijek napustili neki istaknuti protagonisti koji su na Vinocomu sudjelovali od početka. Osobno bih istaknuo vinare koji su obilježili hrvatsku vinsku scenu kao što su Božo Metković, Antun Adžić, Miljenko Turk, Zdravko Ilija Jakobović, Livio Benvenuti te Marijan Arman.

Ono što mi je s profesionalne strane od prvih dana bilo značajno je da sam na jednom mjestu mogao probati širok spektar raznih vina. Kroz sve ove godine Vinocom je bio fantastična pozornica za mnoge male hrvatske vinare koji su ovdje prvi put izašli na svjetla pozornice i široj javnosti predstavili svoja vina. Kad danas prođem dvoranama Istanbul, Paris ili Smaragdnom dvoranom i vidim vinare koji su sada etablirani i poznati, sjetim se kako sam se pred desetak godina prvi put susreo s njihovim vinima upravo ovdje.

Jedan od takvih vinara je i međimurski vinar David Štampar čiji je obiteljski podrum smješten na samoj hrvatsko-slovenskoj granici, u mjestu Sveti Urban nedaleko Štrigove. Tradicija ove vinarije započela je davne 1913. godine i uspješno svih ovih godina opstaje na hrvatskom tržištu te je danas jedna od najznačajnijih vinarija u Bregovitoj Hrvatskoj. Iz njihove bogate ponude, u koju sam se nedavno i sam uvjerio posjetivši vinariju, izdvojio bih jako dobru crnu kupažu „Urban red“ iz berbe 2018.

Vino je vrlo zanimljiva i neobična kupaža koja se sastoji od 60 posto gamaya i 40 posto cabernet sauvignona. Grožđe je brano i vinificirano zajedno te je nakon prerade odrađena maceracija od 12 dana da bi poslije vino odležavalo u 80 posto velikim rabljenim drvenim bačvama i 20 posto u novim 500-litarskim. Pred puštanje na tržište još je godinu i pol provelo na školovanju u boci.

Nota višnje maraške

Vino krasi lijepa elegantna rubin crvena boja, bistro je i gusto. Pred degustaciju ostavio sam ga u većoj bordoškoj čaši da se nadiše i prikaže u pravome svjetlu. Na prvo mirisanje javlja se lijepa nota zrele višnje maraške koju prati nota zrele divlje kupine te potom nota dima. Na drugo mirisanje javlja se i nota crnog papra, potom nota sladića i tamne čokolade, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i mekano, a s druge strane ima solidnu svježinu te fine tanine sitne granulacije te je ukusno i krasi ga puno tijelo.

Vino je u dobroj ravnoteži, intenzivnost okusa mu je izražena. Dosta dugo traje u ustima te ima fin i dugačak završetak. Vino je ukusno, lijepo se pije i ima finu notu višnje na aftertasteu. U odličnoj je formi, ne treba žuriti s trošenjem te u dobrim uvjetima čuvanja može trajati još barem desetak godina. Enogastronomski ovakav tip vina izvrsno paše uz pravu deliciju, pečena pačja prsa. Foto