PAZINSKI BORILAČKI KLUB

SESTRA I BRAT VODE KLUB PREDATOR: Ona snajperistica s crnim pojasom, a on odličan trener u malom lokalnom klubu

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Alisa i Senad Ramakić

Alisa i Senad Ramakić


Ovaj aktivni klub iz malog grada zajednički vode prepoznatljivi brat i sestra - Senad i Alisa Ramakić. Senad se godinama uspješno natjecao u raznim borilačkim sportovima, a akumulirano znanje i iskustvo u kickboxingu i ultimate fightu sada prenosi na mlađe generacije * Alisa je trenerica kickboxinga i tajlandskog boksa s crnim pojasom u budokaiju. U cijeloj Hrvatskoj je jedini ženski trener za ringovne discipline i podizanje utega. Završila je izraelsku školu za snajperiste

Samozatajni pazinski borilački klub Predator smješten već šest godina na živopisnom Starom trgu, uglavljenom između dviju starih pazinskih kvartova Buraja i Vrtlišća, nedavno je iznenadio iznimno uspješnim nastupom na splitskom MMA natjecanju. S njega se nenadano vratio s dvije zlatne medalje, o čemu smo nedavno izvijestili, ali i pretpozivom za priključenje hrvatskoj combat sambo reprezentaciji, borilačkom sportu koji je odnedavno postao olimpijski sport. Poznat je i po tome što se njime bavio ruski predsjednik Vladimir Putin koji ga i propagira.

Ovaj aktivni klub iz malog grada zajednički vode prepoznatljivi brat i sestra - 35-godišnji Senad i 42-godišnja Alisa Ramakić, a funkcioniraju kao urica. Senad se godinama uspješno takmičio u raznim borilačkim sportovima, a akumulirano znanje i iskustvo u kickboxingu i ultimate fightu sada prenosi na mlađe generacije. Diplomirao je studij poduzetništva što ga je dodatno potaklo da se okuša u poslovnim vodama pa tako sad planira turističku ponudu u kući za odmor nedaleko Pazina. Obiteljski je čovjek, odnedavno i otac.

Džudo je najbolji sport za izbacivača

Alisa je trenerica kickboxinga i tajlandskog boksa s crnim pojasom u budokaiju. U cijeloj Hrvatskoj je jedini ženski trener za ringovne discipline i podizanje utega. Iz njenog bogatog životopisa može se izdvojiti da je završila izraelsku školu snajpera. Ovlaštena je trenerica pilatesa, joge, fitnessa i bodybuildinga, a položila je i psihologiju sportaša. Turistički je vodič za područje sjevernog Jadrana, ali i za europske ture. Najsretnijom na svijetu čini je to što je majka studentice treće godine građevine. Iako Kickboxing klub Predator postoji već pune 23 godine sestra i brat su se udružili tek prije pet godina. Kako surađuju?

- Kao klinci se nismo baš slagali, ali sad se odlično nadopunjujemo. Njoj ništa nije problem, ispuni masu papirologije, dokumente, račune, odnose s javnošću? Ona je pravi menadžer, a ja sam više operativac, netko tko će posložiti 40 zaštitara na velikim feštama

poput smotre vina u Gračišću, kaže Senad koji je zajedno sa sestrom suvlasnik zaštitarske tvrtke Predator.

"Spoznali smo da smo odličan tandem pošto sam ja prilično elokventna, brbljava, marketinški sposobna, a volim se družiti s ljudima pa već i neko ime stoji iza mene. Brat je stup sigurnosti, ali i pravi psiholog u odnosu s ljudima pa se zato upotpunjavamo poput puzla", kaže Alisa dodajući da njihovo međusobno poštovanje i sloga rezultira povjerenjem kod suradnika i klijenata.

- "Redarenje" ne znači biti najjači u diskoteci i autoritarno držati red, već je to posao koji iziskuje naporan rad koji moraju raditi ljudi s određenim kvalitetama, kaže Senad koji se redarskim poslom bavi već više od deset godina. Prvi stalni angažman imao je u popularnoj porečkoj diskoteci Byblos gdje se upoznao s novim, naprednijim načinom posla koji, osim redara, uključuje nadglednike koji nadziru određeni sektor, upozoravaju problematične goste i u konačnici dojavljuju interventnoj ekipi redara o eventualnim problemima.

- Takvu smo šablonu prenijeli na sve naše poslove, zato su naši klijenti oduševljeni, kaže Senad dodavši da je njihovim redarima zabranjeno piti alkohol, čavrljati s gostima i sjediti. "To je naporno i zato smo takav način rada tada prezirali, ali kada smo se osamostalili shvatili smo da je to jedini ispravan način rada", nastavlja Senad dodavši da su redarsku službu podigli na mnogo viši nivo.

- Ako se prisjetimo nekad su redari znali "visiti" na šanku i piti pivo, i ako je netko radio probleme onda bi redar reagirao, što nije profesionalno, kaže Senad dodavši da je u slučaju većih problema uvijek spremna iskusna interventna redarska služba. "Zaista imamo dobre i snažne dečke, a voditelj interventnog redarstva je Damir Islambašić, bivši hrvatski džudo reprezentativac koji je dugi niz godina osvajao državna prvenstva u superteškoj kategoriji, a s brončanom se medaljom bio vratio sa Svjetskog kupa u Oslu", nastavlja Senad koji džudo smatra najpoželjnijom disciplinom za redarski posao.

- To je disciplina u kojoj nema udaraca nego se radi na hrvanju i izbijanju protivnika iz težišta. Onog koji stvara nered iznese se izvan prostora neogrebenog, a svladan je. Islambašić je svijetli primjer svim našim mladim redarima, jer gotovo sve probleme uvijek strpljivo rješava razgovorom. I najproblematičnije goste dovede do zaključka da su pogriješili. Takvi ga ljudi, s kojima nitko nije mogao izaći na kraj, kasnije pozdravljaju po gradu i dodaju za prijatelja na facebooku, kaže Senad koji je studiozno proučavao psihologiju sukoba koja mu pomaže u radu.

Nemamo nijednu mrlju

- Nemamo nijednu mrlju na svom klubu, ni na Predator securityju, nismo zabilježili nijedan eksces, za nas se nikad nije nešto negativno čulo i mi iza svojeg imena stojimo, kaže Alisa dodajući da su odabrali "mekši način" rada, a zbog toga su ih prepoznali i umirovljeni policajci koji za njih rade. "Ulijevamo povjerenje i sigurnost, a to je stoga što veliku važnost pridajemo psihološkom pristupu ljudima", zaključuje Alisa.

Osim u Pazinu borilački klub Predator su otvorili u labinskoj sportskoj dvorani "Franko Mileta" i u sportskoj dvorani u Potpićnu. U "obitelji Predator", kako je iz milja nazivaju, uključeno je oko 300 ljudi ako se zbroje članovi, korisnici (surađuju s 11 sportskih udruga) i stotinjak stalnih ili povremenih redara zaštitarske tvrtke Predator. Zvuči puno, ali s obzirom da nijedan posao ne odbijaju, a pokrivaju velik broj (ljetnih) manifestacija i diskoteka potreban im je veći broj redara na dispoziciji. "Cilj Predatora je okupljanje svih naših članova u jednu veliku obitelj, kaže Alisa dodajući da dio članova u Predatoru trenira dulje od 20 godina. Svake godine odlaze zajedno u toplice, a svakih mjesec dana na pizzu, dok dvaput godišnje za sve članove u nekom istarskom agroturizmu organiziraju feštu sa živom glazbom.

- Tko god što mislio, od kluba materijalne koristi nema, to je prvenstveno ljubav prema sportu, ponekad na štetu naših porodica, i želja da se pripada, da se bude dio nečeg zajedničkog, zato djelujemo pod krilaticom važno je biti Predator. Naime, u današnjem svijetu došlo je do zasićenja, kako kod djece, tako i kod odraslih, a to vodi k apatiji, nezadovoljstvu i depresiji. E sad u takvom svijetu gdje nitko više nije zadovoljan s ničim treba opstati, to je naša filozofija. Moramo uvjeriti dijete da želi dolaziti na trening triput tjedno "pišat krv", moraš ga uvjerit da čini nešto što mu nije obaveza i nešto što mu nije uvijek zadovoljstvo. I zato takav slogan nosimo, da se za neki cilj boriš i da imaš volju za postignućem, opisuje nam Alisa filozofiju njihovog kluba.

Odabrali su model samofinanciranja i neovisnosti, a rad kluba financiraju kroz gospodarsku djelatnost odnosno redarsku službu. "Dečki" dobiju 60 posto zarade, a 40 posto ide za potrebe kluba: troškove natjecanja, putovanja, sportsku odjeću, rukavice, fokusere, vreće i drugo. No, vratimo se na momke koji, iako treniraju samo godinu i pol, su postigli izvrsne rezultate na natjecanju Croatia MMA Challenge u Splitu. Evan Beaković je zajedno s trenerom Senadom Ramakićem dobio pretpoziv u hrvatsku reprezentaciju combat samba (kratica od Samoobrana bez oružja, borilačka je vještina slična judu koja je nastala 20-ih godina u Rusiji op.a.) od predsjednika hrvatskog MMA i Sambo saveza Željka Banića. Kako je došlo do naglog uspjeha?

- Pribojavao sam se da će im neiskustvo izazvati tremu, ali nije, baš je bilo obrnuto, ponašali su se kao turisti na turniru, samouvjereno i dominantno. Naši dečki nisu jednodimenzionalni, već su kompletni borci. Luka je nokautirao protivnika u 43 sekundi, a Evan je prvog "ugušio", a drugog pobijedio na bodove, kaže trener Senad koji je svojedobno odlazio na individualne treninge hrvanja, boksa, ali i jiu-jitsua kod Mikea Benčića (koji je neko vrijeme trenirao Mirka Filipovića Cro Copa op.a.).

I sam je bio uspješan borac u kick boksu, boksu i ultimate fightu. Sada je sve te usvojene borilačke tehnike prožeo u originalni "vlastiti patent" koji uspješno prenosi na mlade borce, a za uzor su mu poslužili američki MMA borilački kampovi. U klubu se osjeća red i smirenost, čini mi se da takva atmosfera doprinosi samopouzdanju boraca?

- Red mora biti. Odmah sam dečkima u startu rekao da ako očekuju da će im trening ultimate fighta biti zabavan da odu negdje drugdje, jer učenje nije zabavno. Oni čitavih sat vremena na treningu uvježbavaju jednu te istu kombinaciju. Onome tko to ne radi zbog rezultata naravno da je to naporno. Treba pronaći dečke koji žele proći taj dril, a ja sam ih uspio pronaći, kaže Senad koji je u vrijeme dok se sam borio "jedrio" na tri staze. Studirao je i diplomirao poduzetništvo, samofinancirao je studij što znači da je istovremeno radio, a istodobno se pripremao za ultimate fight borbe.

-Da, fokus mi je bio razbijen na tri stvari. Možda sam jedini borac u Hrvatskoj koji nije odradio profesionalni meč u ultimate fightu (osim jedne poluprofesionalne borbe). Ali sam zato odradio 30 amaterskih borbi. Stekao sam iskustvo i posve proučio tu disciplinu, nastavlja Senad. Tada je moguća zarada bila samo u profesionalnim borbama o kojima nema predobro mišljenje. Koja je razlika između amaterskih i profesionalnih borbi?

- Najjednostavnije je objasniti ovako: amaterske borbe su sport, a profesionalne su show business. U amaterskom sportu borci moraju proći liječnički pregled, moraju zadovoljiti težinsku kategoriju u gram, dok se kod profesionalnih borbi može upariti jednog od 70 kilograma i drugog od 170 kilograma samo radi showa, pojašnjava Senad dodajući da se kod amaterskih borbi ždrijeb događa na samom licu mjesta, dok je kod profesionalnih borbi riječ o dogovorenim mečevima.

- Svako malo veće selo ima svoj "fight night" gdje se zna dogoditi da svih sedam domaćih boraca pobijedi gostujuće sa zaključkom "najjači smo". A ti se borci niti ne pojavljuju na amaterskim natjecanjima. Tako da bi tim borbama mnogo bolje pristajala riječ amaterski, pojašnjava Ramakić dodajući da priliku za materijalnu sigurnost svojih boraca ne vidi toliko u profesionalnom sportu, gdje su puno češće ozljede, već u mogućim stipendijama preko državnih borilačkih saveza, posebice samba.

- Combat sambo je vrlo srodna disciplina kao ultimate fight (MMA), čak je i malo brutalnija, jer je primjerice dozvoljen udarac glavom u glavu, međutim, dosta nalikuje džudu pa će u treningu naših boraca pomoći trofejni džudaš Damir Islambašić iz Pule, kaže Ramakić. Na dispoziciji im je trener Ivan Rudan koji je bio učenik slavnog Branka Cikatića. Rudan je jedini Hrvat u povijesti borilačkog sporta koji je uspio biti svjetski prvak u dvije posve različite discipline: ful contactu i tajlandskom boksu. Tu je i pomoćni trener MMA Denis Buždon, dok džudo školu vodi Marko Floridan. Ako procjene da nekom borcu treba specifično znanje ili sparing partner tada koriste individualne vanjske trenere. Materijalnu sigurnost borci često pronalaze u redarskom poslu.

Klub planiraju otvoriti u Puli i Rijeci

- Dvojica mladića koja su osvojila zlatne medalje već bi sada mogli obavljati redarsku službu, ali ih ne želim izlagati. Radi se o potencijalnim budućim reprezentativcima, pa će raditi "u kravati" i dojavljivati ako su neki problemi. Po ljeti bi si mogli zaraditi mjesečnu plaću od tisuću eura što je za klinca super. Evan je htio preko ljeta otići raditi u Njemačku kod tete gdje su mu obećali plaću od dvije tisuće eura, ali sam mu rekao da ako to prihvati može zaboraviti bilo kakav trening. I ja sam radio u inozemstvu, pa znam kako je kad dođeš s posla nakon 14 sati rada. Zaspao bi prije nego legne, kaže Senad pa nastavlja.

- I zato pitam borce: Što želiš biti u životu? "Želim biti borac i osvajati medalje", odgovore mi. OK, onda ne možeš otići konobariti u inozemstvo tri mjeseca, jer ćeš izgubiti kontinuitet. Morat ćemo sve ispočetka, a samo tri mjeseca će nam trebati da te vratimo na ono što si bio. Ako ostaneš ljeto ćemo iskoristiti da još napreduješ i još ćeš zaraditi, ne koliko gore, ali pristojno, prepričava nam Senad razgovor s borcem. U reprezentaciju je zasad pozvan Evan, a i Luka je osvojio zlato?

-Njegova je nesreća bila u tome što je imao samo jednu borbu, jer u njegovoj kategoriji (junior +93 kilograma) nema mnogo boraca. Borba je prekratko trajala da bi ga itko primijetio. On je veliki potencijal, jer ima bombe u rukama, a to je uvijek opasno. Držao sam mu fokusere prije meča, ruke su me boljele koliko je bio nabrijan, nastavlja opisivat Ramakić koji polaže nade i u druge mlade borce u svom klubu.

No, bazen mladih koji žele ili se mogu baviti borilačkim sportovima u Pazinu nije prevelik. "Nedavno smo dobili ponudu od Aleksandra Arambašića, prvog hrvatskog MMA borca koji je nekoć bio sparing partner Mirku Filipoviću, da zajedno otvorimo klub Predator u Rijeci, a dovozio bi i riječke borce u Pazin na pripreme", kaže Senad dodavši da im je u planu uz Rijeku Klub Predator otvoriti i u Puli.

- Pula je ratnički grad, jer u cijeloj zemlji nema nijednog grada s toliko vrhunskih trenera hrvanja, jiu jitzua, boksa, kick boksa i drugih, međutim, dosta su nesložni, ali vjerujem da bi ih se moglo okupiti, pod krov, u jedan vrhunski kamp ultimate fighta koji bi mogao izaći iz okvira Hrvatske. To nam je ideja, zaključuje Senad. U sambu, sportu izvorno nastalom u Rusiji, u potpunosti dominiraju upravo Rusi kojima država omogućuje idealne uvjete treninga.

- U Hrvatskoj ostvarujemo vrhunske rezultate u svim sportovima iako cijeli sustav nije previše naklonjen sportašima niti ih se motivira i potpomaže kao u drugim zemljama. Dok sam živio u Austriji stanovao sam sa sportašem koji je igrao rukomet u trećoj ligi. Na intervenciju trenera davali su mu prolazne ocjene zbog bavljenja sportom što mu otežava učenje. S druge strane, kada sam svojedobno nastavnici rekao da se bavim taekwondoom kao izvannastavnom aktivnošću ona me pitala da kako se to piše. Sricao sam joj slova, a ona je na to kazala neka joj kažem na hrvatski, odgovorio sam joj da nema hrvatskog naziva. "Ma nema veze, onda nećemo ništa upisati", odgovorila mi je, opisuje Senad situaciju iz mladosti koja plastično dočarava koliko se sport dovoljno ne cijeni kod nas.

Uz sve spomenuto brat i sestra probijaju novi poslovni put. Planiraju se uskoro okušati i u turizmu. Na imanju u okolici Pazina otac tartufar vodit će turiste u potragu za tartufima, dok će majka, kao umirovljena profesionalna kuharica, pripremati gastronomske specijalitete na bazi tartufa. Alisa nam je za kraj otkrila još jednu nepoznatu činjenicu iz njena života.

Beogradska spisateljica Maja Rogan napisala je knjigu "Turistički tartufi" inspiriranu Alisinim životom i djelatnošću. Knjiga je dobila nastavak u kazališnoj predstavi "Turistički tartufi" koja se dosad prikazivala u Srbiji i Italiji. "Glumi me poznata glumica tamošnjih sapunica Isidora Lukić", smije se Alisa napominjući da je posebno zadovoljna suradnjom s Gradom Labinom, Pazinom, Općinom Kršan, Uredom državne uprave, Hrvatskim kickboxing savezom u koji je uključena od osnivanja, ali i s medijima koje o rezultatima obavještavaju odmah s lica mjesta.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama