Nova studija donosi zabrinjavajuće podatke o pasminama pasa koje imaju najveći rizik od razvoja hemangiosarkoma, agresivnog i često smrtonosnog oblika raka. Posebno su ugroženi psi velikih pasmina, a rezultati istraživanja pomažu u boljem razumijevanju faktora rizika koji su dosad bili slabo poznati, piše Daily Mail, a prenosi Index.hr.

Veterinari s Royal Veterinary Collegea proveli su opsežnu analizu medicinskih kartona više od milijun pasa. Cilj im je bio utvrditi koliko pasmina utječe na rizik od hemangiosarkoma, vrlo agresivnog raka krvnih žila koji se razvija brzo i ima lošu prognozu. Zbog iznimne brzine razvoja bolesti, mnogi se vlasnici pasa suočavaju s teškom odlukom o eutanaziji.

"Rak se često pojavljuje naglo, a psi dolaze kod veterinara već jako bolesni. To vlasnicima stvara izuzetno stresnu situaciju", izjavila je dr. Georgie Barry, glavna autorica studije. Dodala je kako se nada da će rezultati pomoći veterinarima da brže prepoznaju bolest i pruže pravovremenu i primjerenu skrb.

Osim pasmine, važnu ulogu igraju dob i težina psa. Rizik za razvoj raka najviši je kod pasa između 11. i 13. godine života. Također, psi teži od 37 kilograma imaju čak četiri puta veću vjerojatnost obolijevanja u usporedbi s onima koji teže između 7 i 15 kilograma.

Na vrhu popisa pasmina s najvećim rizikom nalazi se bordoška doga. Ova pasmina ima čak 9,5 puta veći rizik od razvoja hemangiosarkoma. Slijede ravnodlaki retriver, njemački ovčar i mađarska vižla. U visoko rizične pasmine spadaju i bokser, rotvajler, bigl te zlatni i labrador retriver.

S druge strane, najmanji rizik imaju jorkširski terijeri, čivave, lhasa apso i border terijeri. Relativno sigurne pasmine su i Jack Russell terijer, Cavalier King Charles španijel te West Highland White terijer.

Osim fizičkih karakteristika pasa, istraživači su analizirali i podatke o lokaciji te socioekonomskom statusu vlasnika. Pokazalo se da psi iz bogatijih područja Ujedinjenog Kraljevstva imaju 1,7 puta veće šanse za dijagnozu bolesti nego psi iz manje imućnih krajeva. Također, psi koji žive u mješovitim urbanim i ruralnim sredinama imaju nešto manji rizik od onih iz isključivo urbanih područja.

"Ovi nalazi ne samo da pomažu u boljem razumijevanju ove teške bolesti, nego otvaraju i važna pitanja o utjecaju društvenih i okolišnih čimbenika na zdravlje pasa", zaključila je dr. Sandra Guillen, jedna od autorica studije.