UZ 15. TJEDAN PSIHOLOGIJE

Da bi se pronašlo pacijenta, moramo ga potražiti u sebi

Važno je prihvaćanje doživljaja da se ponekad u odnosu na bliske osobe ne može ništa učiniti, riješiti, promijeniti. Može se biti prisutan, biti tu, pokušati se povezati, podijeliti osjećaje i podsjetiti se da nikad ne znaš kada ti se nešto dobro može dogoditi

| Autor: Romana Nićiforović –Kliček, prof. psihologinja, grupna analitičarka
tjedan psihologije

tjedan psihologije


Koliko psihoterapeut može "kontejnirati" (u sebe primiti i nositi) kada je i sam preplavljen anksioznosti, tjeskobom, odnosno kad i sam prolazi kroz traumatsku situaciju? Tijekom rada pokušavamo razumjeti kako neki aspekti osobnosti terapeuta, voditelja grupe, odnosno traumatska iskustva terapeuta djeluju na grupu.

Doživljaji traumatizirane osobe su doživljaji izolacije, nepripadanja, osjećaj da je stranac, osjećaj straha, nemoći, gubitka kontrole, veliki oprez, izbjegavanje kontakata i doživljaj prijetnje uništenjem. Terapeut može doživjeti sve emocije pacijenta: doživljaj panike, bijesa, beznađa. Također može doživjeti sve simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, a osjećaj povredljivosti, osjetljivosti može se povećati. Terapeut se može osjećati neadekvatnim i nesposobnim da se odupre neugodnim osjećajima, kao i osjećati nemoć ili preuzeti na sebe ulogu spasioca. Osobine i osobnost analitičara pacijenti svojim nesvjesnim osjećajima u dugom procesu zajedničkog rada dobro osjećaju, ali i stalno testiraju. Kontratransfer je potaknut nesvjesnim terapeutovim konfliktima iz prošlosti, može biti opterećen intenzivnim emocijama te se terapeut može identificirati s pacijentom ili nekim iskustvima, slikama iz života, biti slijep na obrane ili se ponašati poput pacijenta. Sve je to velika riznica za terapeutovo bolje razumijevanje sebe i odnosa među članovima grupe.

Empatija i projektivna identifikacija su sastavni dio međuodnosa voditelja grupe i članova u terapijskom procesu. Svaka grupa, kao i svaki pojedinac, ima svoj vlastiti stupanj sposobnosti da se nosi s neugodnim, teškim, bolnim emocijama. Kroz život grupe, ovaj se doživljaj i mogućnosti mijenjaju. Tijekom grupnog procesa, voditelj grupe nastoji prepoznati što ga je dirnulo, što pokušava prikriti, od čega se pokušava zaštititi, što je potaknulo osjećaj povrijeđenosti? Važno je da članovi grupe vide kako pogriješiti nije nešto "opasno i neprebrodivo". Mnogo važnije od same pogreške je naš odnos prema njoj i mogućnost da istražujemo, razumijemo, prihvatimo svoje emocionalne teškoće i mogućnosti u nekom trenutku rada u grupi.

U pokušaju da se osoba prilagodi životnim okolnostima i poništi utjecaj traume može ponovno ući u ponavljanje traumatske situacije i doživljavati da se tome ne može oduprijeti, osjećati nepovjerenje u vlastite odnose, narušenost profesionalnog osjećaja vrijednosti, doživljaj nemoći i povredljivosti. U terapijskom procesu, važno je tražiti odgovore: slušanjem pacijenata, uz pomoć supervizije, osobne analize, uz pomoć podrške kolega, također je važno razumjeti što potaknuti osjećaji terapeuta znače. Važno iskustvo i za voditelja i za članove grupe je prihvaćanje doživljaja da se ponekad u odnosu na bliske osobe ne može ništa učiniti, riješiti, promijeniti. Može se biti prisutan, biti tu, pokušati se povezati, podijeliti osjećaje i podsjetiti se da nikad ne znaš kada ti se nešto dobro može dogoditi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini