Boljun, za koga često kažu niti grad niti selo prastari je gradić u sjeveroistočnoj Istri u Općini Lupoglav. Nastao uz, još i danas dobro očuvani, srednjovjekovni kaštel, svoj vrhunac razvoja doživio je od 15. do 17. stoljeća s vlastitim sucima, županima i zakonima te oko 130 obitelji. Iako je prema popisu iz 2001. godine u mjestu živjelo svega 73 žitelja posljednjih desetak godina obnavlja se sve više kuća pa tako i kuća za odmor i uživanje. I ove su godine bile itekako tražene, a jedan od važnijih preduvjeta bila je epidemiološka sigurnost destinacije.

Hrvatska je i lani zbog dobrih epidemioloških prilika bila prepoznata kao sigurna destinacija, a od ove godine platforma Hrvatske turističke zajednice "Safe stay in Croatia" svojevrsna je garancija da su dionici iz hrvatskog turističkog sektora, nositelji ove nacionalne oznake, sigurni.

"Kampanja ima i edukativni karakter jer svoje goste želimo upoznati s protokolarnim i epidemiološkim mjerama koje se provode na svim razinama turističke djelatnosti kako bi im se omogućio siguran i ugodan boravak u našoj zemlji", rekao je direktor Hrvatske turističke zajednice Kristjan Staničić.

Kaštel kao kineski grad

Boljun je mali. Lako i brzo ga je obići, ali se vrijedi zadržati i posvetiti mu malo više vremena jer osim fantastičnih pogleda na masiv Učke i Boljunsko polje, pruža puno više. Istina, prolaskom Istarskog ipsilona ostao je malo van puta stražariti nad starom cestom koja vijuga Boljunskim poljem od Vozilića do Vranje i dalje prema Učki, ali ipak!

Svim ljubiteljima povijesti, mira, sklada i ljepote uz obližnja izletišta više je nego poželjna destinacija za posjet i to ne samo na jedan dan. U Boljunu su se, radi smještaja i ljepote te očuvanosti starog kaštela, 80-ih godina prošlog stoljeća snimale scene za film "Put za Kinu" koji se prikazivao i u našim kinima, a kaštel je tada bio pravi mali kineski grad s prepoznatljivim krovovima.

Koliko ste puta obilazili Istru prepunu lijepih i neobičnih mjesta, svako na svoj način specifično, a da možda još niste zavirili u Boljun?! To što je smješten malo "van puta", na vrhu brijega, ne bi smjela biti prepreka pa ni izlika. Boljun je jedan i jedinstven, zaslužuje pažnju. Pred nama je jesen, a u to doba Boljun je, kao uostalom i cijela Istra, nenadmašan šampion ljepote, boja, mirisa i okusa. Iz Boljuna se pruža jedan od najljepših pogleda na Učku i njen greben sve do Šikovca i Sisola. Vožnja, pa i sve popularnijim biciklima, do prijevoja Poklon i uspon na Učku ili do već nadaleko poznate Vele Drage, kao izletišta u blizini Boljuna, kratka je i slikovita. Oni s manje energije, a željnih doživljaja nakon posjeta Boljunu neka se spusta do Šušnjevice gdje treba skrenuti na staru cestu prema Kožljaku i za pola sata (16,6 kilometara) ste u Zagradu, a od njega do Starog Kožljaka nema ni 500 metara, a do već znane "pijane pruge" kilometar po tračnicama.

Vjerojatno biste na svom izletu, vikendu, ili što god namjeravali, nešto dobro i pojeli. Vjerujte mi na riječ, a Istru obilazim od početka 80-ih i ne znam više u koji njen kantunić nisam zavirio, ali prije nego za Boljun čuo sam za Boljunsku konobu!

Nit' grad nit' selo

Boljun ima zaista izvanredan položaj, a upravo je to i bio razlogom postanka mjesta, sve od prapovijesne gradine, pa preko utvrde Ad Fines koja je Rimljanima čuvala cestu koja je od Fianone (Plomina) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku - utvrde koja je čuvala granice Pazinske knežije.

Naš Boljun - nit' grad nit' selo - često je svoj rubni položaj skupo plaćao, ali opstajao. Od 15. do kraja 17. stoljeća gradić je bio na svom vrhuncu. U to doba bio je kao i neki danas poznatiji istarski gradići jedan od centara glagoljaške pismenosti, o čemu svjedoče originalni glagoljski natpisi urezani u kamenu koji se može vidjeti i danas.

A što vrijedi vidjeti i obići u Boljunu? Tu su crkva sv. Kuzme i Damjana iz 12. stoljeća; na samom ulazu u mjesto su nekadašnja Vela vrata (koja su porušena nakon I sv. rata, kako bi se omogućio prolaz većim vozilima. Glagoljski natpis iz 1543. ugrađen je uz zid sakristije, a latinski natpisi (1698. iznad ulaza, 1705. na trijumfalnom luku) svjedoče o kasnijim obnovama crkve. Boljunski kaštel građen je i nadograđivan od 11. do 17. stoljeća. U doba ratova uspješno je pružao utočište stanovnicima Boljuna i okolice (npr. 1332., 1612. godine...). Sve donedavno usred dvorišta bila je lokva za opskrbu vodom, sada zatrpana i prilagođena potrebi održavanja manifestacija. Kod okruglog kamenog stola pruža se lijep pogled u dolinu. Zavjetni žrtvenik Gaja Valerija Prisca, trgovca tkaninama iz Akvileje, posvećen je nepoznatom božanstvu, a potječe iz razdoblja Rima. U Loži su se sastajali župani i suci boljunskog komuna, a u kašći iza nje se pohranjivalo žito i ostali poljoprivredni proizvodi kojima su Boljunci plaćali svoje obaveze prema gospodarima…

Na brežuljku s lijeve strane mjesta nakon nekih 300 metara nalazi se čeka kalvarija, sagrađena 1914. godine po uzoru na slične kalvarije u središnjoj Istri (Paz, Kringa, Žminj, Pazin, Sveti Petar, Gračišće, Pićan...). Odatle se pruža i lijep panoramski pogled na Boljun.

*Sadržaj reailziran u suradnji s Hrvatskom turističkom zajednicom

Povezane vijesti

• Pulska obitelj Dovečer krenula je u turizam bez velikih planova, A SADA IMAJU DVIJE VILE U RAKLJU KOJE SU POPUNJENE OD SVIBNJA DO RUJNA
• KRENITE TRAGOVIMA VERNEOVA JUNAKA MATHIASA SANDORFA: Speleo avanture u Pazinskoj jami "pod kapom" Safe stay akcije
• U DOMU JEDNE OD NAJVEĆIH SVJETSKIH PTICA: Poletite nad Cresom na virtualnim krilima bjeloglavog supa