BAJAGA I INSTRUKORI TE S.A.R.S

Zvijezde druge večeri Adria Summer Festivala u pulskoj Areni. MOMČILO BAJAGIĆ BAJAGA: KONCERT U ARENI PAMTIM KAO JEDAN OD NAJBOLJIH U KARIJERI

  Osjećam se otprilike kako mogu pretpostaviti da se osjećaju Rolling Stonesi. Oni su isto posljednji Mohikanci u Velikoj Britaniji, ali i dalje bih rado dao tih velikih 600 funti za prvi red na koncertu u Hyde Parku

| Autor: Mladen RADIĆ
Ilustracija

Ilustracija


Pred nama je šesto izdanje Adria Summer Festa, prvo koje se održava u pulskoj Areni, a bit će podijeljeno na dvije večeri. U subotu, 6. kolovoza, nastupaju Tony Cetinski i Sergej Ćetković, a u nedjelju, 7. kolovoza, stižu dvije iznimno popularne grupe i to Bajaga i instruktori te S.A.R.S. Koncerti obje večeri počinju u 21 sat.

Bajaga i instrukori predvođeni Momčilom Bajagićem - Bajagom kao i S.A.R.S. odnosno Svježe Amputirana Ruka Satrianija predvođeni Žarkom Kovačevićem već su nastupali u prostoru pulskog amfiteatra, tako da publika zna što može očekivati od njih. Bajaga se uoči gostovanja na 6. Adria Summer Festu prisjetio kako mu je bilo na velikom koncertu u Areni od prije nekoliko godina koji su snimili na DVD-u "U Puli lom", ali i objasnio kako se osjeća kao glazbenik s toliko dugim stažem na sceni.

- Kako se s današnje distance prisjećate vašeg zadnjeg koncerta u pulskoj Areni na kojem ste snimili i album? Uzgred, kako je taj album prošao kod publike i kritike?

- Fantastično. To mi je jedan od najspektakularnijih koncerata u karijeri i sam taj ambijent te stare građevine i sva ta stoljeća koja se osjećaju u samom prostoru, idealno je napravljena za zvuk. To je bio jedan od naših najboljih koncerata, prošao je fantastično, a posebno dobro je prošao i sigurno nam je to najbolji live DVD koji smo snimili. Mislim da je zvučno i vizualno sjajno uređen. To nam je jedan od najboljih koncerata u karijeri.

- Osjećate li se, zbog stila a i zbog staža, poput "posljednjih Mohikanaca" na sceni u Srbiji?

- Osjećam se otprilike kako mogu pretpostaviti da se osjećaju Rolling Stonesi. Oni su isto posljednji Mohikanci u Velikoj Britaniji ali i dalje bih rado dao tih velikih 600 funti za prvi red na koncertu u Hyde Parku.

- Je li bilo prijedloga da radikalnije promijenite svoj stil? Zanimljivo je da ste ostali vjerni svom pop rock izričaju i svejedno opstali i u novim vremenima. U čemu je kvaka, da se tako izrazim?

- Kvaka je u tome što nisam ja radio koncepciju za uspjeh, da postanemo popularan bend, i jednostavno nikad nisam kalkulirao. Radio sam onakve pjesme kakve su mi izlazile. Budući da sam probao sve žanrove koji postoje, to mi je dalo malo i mogućnosti da meni ne bude dosadno da radim albume koji svi liče jedan na drugog. Imamo pjesmu "Može da te ubije grom", ali i pjesmu o papalinama, i to kod nas prolazi zato što smo takav bend i zato jer imamo takvu publiku, krajnje različitu, svih uzrasta i nisam im podilazio nego sam pronalazio nešto što ih može privući da slušaju Bajagu i instruktore.

- Uvijek mi je bio zanimljiv vaš pjesnički stil sa stihovima poput "Mjesec je blijeda fleka boje cimeta" ili pak onaj "zrak ljepljiv od krvi" ili ona "krila plavog goluba" itd. Odakle su vam došle te pjesničke slike, jeste li imali neki uzor po tom pitanju?

- Kao klinac sam puno čitao poeziju, epsku i lirsku. Jako sam volio naše pjesnike poput Branka Miljkovića, Alekse Šantića… Mi imamo tu tradiciju pjesništva i ja volim lijepe riječi koje su neobične, koje se ne koriste često, ali su veliko bogatstvo našeg jezika. Zbog muzike sam ostavio prvu godinu onog što se tada zvalo jugoslavenska i svjetska književnost, a poezija mi je bila omiljeni predmet.

- Jeste li se uplašili ikada da će vam te ideje presušiti? Kako ste se rješavali stvaralačkih blokada ako ih je bilo?

- Hvala bogu, nije ih bilo. Puno prije no što sam se počeo profesionalno baviti glazbom pisao sam pjesme koje nisu imale muziku. Naučio sam svirati gitaru pa sam krenuo pisati pjesme i muziku, to mi se dopalo i uveo sam nekako u svoj "metabolizam". Nedavno smo se selili, i moj sin Marko je skupio oko 85 raznih rokovnika i bilježnica ispisanih mojim pjesmama, s tim da sam više od 400 pjesama prijavio, a pitaj Boga koliko nisam, sve one koje nisu završene. Od toga na Bajagu i instruktore otpada 100 i nešto, a ostalo je za razne kolege, kazališne predstave, filmove, za svašta… Volim pisati poeziju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter