(Snimio čitatelj Glasa Istre)
Subota je, rano jutro. Oko 6.20 sati. Nekome kasno, nekome rano, sve ovisi iz kojeg smjera dolazite: iz kreveta, s posla ili iz petka navečer.
U ovom slučaju, čini se, iz petka navečer kući je krenuo jedan znak STOP. Onako kako to već biva nakon duge noći, procijenio je da je vrijeme za povratak, ali je usput shvatio da je sve pare popio. Za taksi, naravno, nije ostalo. I što će drugo nego pješke.
A Pula je, znamo, grad na sedam brežuljaka. Nije to lako ni odmornim ljudima, kamoli feštanjem izmučenom prometnom znaku koji se mora nekako dokopati svog mjesta na Kaštanjeru.
Krenuo je tako uzbrdo, prošao koliko je mogao, ali negdje malo iznad Osnovne škole Kaštanjer snaga ga je izdala. Stao je na križanju, pogledao oko sebe i, kako to obično biva u takvim situacijama, rekao sam sebi: "Samo ću pet minuta odmoriti."
Pet minuta, naravno, u subotnje jutro zna trajati puno dulje.
(Snimio čitatelj Glasa Istre)
Tako je STOP ostao stajati nasred svoje male prometne drame, zbunivši pritom i vozače i prolaznike. Neki su, čini se, morali parkirati tiho oko njega, pazeći da ne naruše njegov težak, zasluženi odmor nakon dugog uspona i još dulje noći.