Fort Bourguignon - Fort Monsival (Arhiva Glasa Istre)
Pula je ponovno postala dio međunarodne manifestacije "Noć tvrđava", koja ove godine nosi oznaku "Goes Green", s naglaskom na održivost, ekologiju i očuvanje kulturne baštine. Program je održan na više lokacija: Fortu Bourguignon, Kaštelu, Casoni Vecchi i Fortu San Giorgio.
Što znamo o njima?
Tvrđava Bourguignon, kao i ostale pulske utvrde, izgrađena je za vrijeme austro-ugarske vladavine u 19. stoljeću. Bilo je to turbulentno vrijeme u europskoj povijesti, s carstvima koja su se borila za kontrolu nad strateškim lukama i trgovačkim rutama. Pula, sa svojom prirodnom lukom, bila je cijenjena imovina, a Austro-Ugari nisu htjeli riskirati.
Utvrda je dobila ime po francuskom pomorskom časniku, inženjeru i istraživaču Aimeu Bourguignonu, značajnoj osobi u modernizaciji pulskih utvrda. Dizajnirana sa zamršenim detaljima i obrambenim strategijama, glavna svrha utvrde bila je zaštititi grad i njegovu luku od potencijalnih osvajača.
Isprva se zvala Monsival, po djelu grada u kojem se nalazi. Počela se graditi 1851. godine, a godinu poslije već je bila gotova. Doduše, bila je to prvotna, manja verzija, unutrašnji prsten sadašnje utvrde promjera je oko 27 metara. Ubrzo se stvorila potreba za boljom obranom i sagradio se vanjski prsten s obrambenim elementima. Prostire se na 2.000 četvornih metara.
Građevina je arhitektonsko čudo. Njegove impresivne zidine i strateški dizajn služili su, ne samo kao odvraćanje osvajača, već i kao simbol moći i dominacije Austro-Ugarskog Carstva na Jadranu. Ima kružni dizajn, uobičajen stil vojne arhitekture u tom razdoblju, koji je imao za cilj osigurati maksimalnu vidljivost i kontrolu nad okolnim morskim i kopnenim područjima. Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata imala je razne namjene, uključujući sklonište i skladište.
Posljednjih godina postala je mjesto održavanja raznih događanja, uključujući koncerte, zabave i kazališne predstave, što je čini spojem povijesnog i modernog kulturnog značaja.
Bourguignon je prva tvrđava sagrađena u Puli, nakon Kaštela koji je bio mletačka, a ne austrougarska tvrđava.
Pulska tvrđava Kaštel uzdiže se na središnjem brežuljku iznad stare gradske jezgre. Smještena je na oko 34 metra nadmorske visine. Danas se u ovoj baroknoj tvrđavi iz 17. stoljeća nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre.
Puno prije nego što je tvrđava sagrađena, ovdje se nalazila prapovijesna gradina Histra, a kasnije i rimski vojni logor te akropola. Kroz stoljeća se mjesto razvijalo u srednjovjekovnu utvrdu, a naposljetku u današnju mletačku tvrđavu u obliku zvijezde.
U srednjem vijeku brežuljak je zauzimala gradska tvrđava (castrum Polae). U 13. stoljeću patricijima moćne obitelji Sergi akvilejski su patrijarsi povjerili upravu nad ovim kaštelom pa su postali poznati pod imenom Castropola. Njihovo suparništvo s pro-mletačkom obitelji Ionatasi (Gionatasi) dovelo je do nasilnih sukoba, među kojima se posebno pamti krvavi obračun tijekom procesije na Veliki petak 1271. godine. Obitelj Castropola zadržala je vlast sve do 1331. godine, kada je Venecija preuzela kontrolu nad Pulom, protjerala ih u Treviso i srušila njihovu utvrdu na brežuljku.
Tijekom mletačke vlasti brežuljak je ostao strateški važna točka iznad luke i značajnog izvora pitke vode Nimfej u njegovu podnožju. U 17. stoljeću Mlečani su gradili današnju baroknu tvrđavu Kaštel od 1691. do 1693. godine, a projektirao ju je i vodio njezinu izgradnju ugledni francuski vojni inženjer Antoine De Ville. Utvrdu je osmislio kao četverokutnu baroknu građevinu u toskanskome slogu s četiri upečatljiva zvjezdasta bastiona na uglovima.
Debeli zidovi, visoki bedemi, uglati bastioni i suhi opkop osmišljeni su kako bi izdržali topničku vatru i štitili mletačke interese na sjevernom Jadranu, osobito od mogućih osmanskih napada.
Za gradnju su koristili kamen iz kamenoloma oko Pule, ali i kamene blokove u to vrijeme već urušenog Velikog rimskog kazališta koje se nalazilo na obližnjem pulskom brežuljku Monte Zaro.
Kasnije, pod austro-ugarskom vlašću, tvrđava je prilagođena i uključena u širi obrambeni sustav pomorske baze u Puli. Tijekom 19. i 20. st. nastavila je imati vojnu namjenu te je u oba svjetska rata bila važna kao osmatračnica, baza i sklonište. S vremenom se njezina uloga promijenila.
Fort Casoni Vecchi ili Fort Monte Paradiso (Vidikovac), na 55 metara iznad mora, izgradilo je Austrijsko carstvo 1853. godine i bila je dijelom prvog obrambenog prstena Pule. Radi se o kružnoj topničkoj kuli s promjerom od oko 34 metra.
Fort Casoni Vecchi (Arhiva Glasa Istre)
Godine 1992. godine u napušten tvrđavi održan je prvi Monteparadiso festival.
Fortifikaciju od 2002. godine održava Udruga Casoni Vecchi.
Fort San Giorgio (poznat i kao utvrda Monte Ghiro) građena je u fazama od 1852. do 1854. godine, uz naknadne modifikacije 1856., 1860. te pred Prvi svjetski rat 1914. godine.
Utvrda je prepoznatljivog kružnog oblika s promjerom baze od oko 34 metra. Izgrađena je od masivnih kamenih blokova.
Fort San Giorgio (Arhiva Glasa Istre)
U kružnom unutarnjem dvorištu nalazi se cisterna, te ulazni dio sa zaštićenim predprostorom.
Pripadala je prvom obrambenom okrugu obalne regije Pula. Klasificirana je kao samostalni obrambeni topnički toranj ili kaštel. Dugo je služila primarno kao cisterna za vodu. Od Prvog svjetskog rata prenamijenjena je u vojno spremište i vojarnu.
Tijekom devedesetih godina 20. stoljeća njezine su zidine poslužile kao kulisa za snimanje povijesnog filma "Titus" s Anthonyjem Hopkinsom.
Pulska Udruga Fort San Giorgio aktivno brine o održavanju objekta.