Piše Robert Matteoni
Razlike 1998-2018-2026 u različitim verzijama
U lipnju 1998. godine je u Francuskoj bilo iznimno vruće. Nije se tada toliko pričalo o klimatskim promjenama kao danas, ali krstarenje velikom zemljom povodom svjetskog prvenstva bilo je stalno pod visokim temperaturama. U Nantesu je 20. lipnja na press tribini bilo oko 38, što znači da je dolje na travnjaku, gdje su Vatreni vodili bitku s Japancima, bilo više od 40 stupnja Celzijusa. Naši su golom Šukera slavili i izborili prolaz grupe. Do slijedećeg nastupa, s Argentinom u Bordeauxu mogli smo se više fokusirati na druge. Stoga smo i u internacionalnom press centru u Parizu, gdje je boravilo i do 2 tisuće novinara, mogli u miru pogledati zanimljive dvoboje na ogromnom ekranu. Treba reći da je malo tko očekivao da će takvim biti utakmica Brazila i Norveške. Prioritetno zato što je u percepciji mnogih norveška reprezentacija spadala u tzv. egzotične nogometne stvarnosti. Zemlja uglavnom fokusirana na zimske sportove, s ligom koja se igra unutar godine, više od pola s temperaturama polarne hladnoće i bez nekih značajnih igrača. Sjećam se da smo se s kolegama i iz drugih zemalja zafrkavali tko će pogoditi koliko Flo-a ima u toj reprezentaciji. Naime, uz Tore Andre Floa, dugajliju od 193 centimetra, koji je bio znan kao centarfor u Chelseau, Sunderlandu, Sieni, Leedsu, ispostavilo se da ih ima još dva. Brat mu Jostein i rođak Havard. Provjeravajući te podatke vidio sam da ima ukupno desetak aktera norveškog nogometa obiteljski povezanih s Tore Andreom. Brazil je imao opaka imena, od golmana Taffarela, preko Cafua i Roberta Carlosa, preko Dunge, Denilsona, Leonarda, Rivalda, do Ronalda, Bebeta i drugih. Očekivalo se sigurnu pobjedu Carioca, pogotovo nakon 78. kad je Bebeto poentirao. Činilo se gotovo, a onda je Tore Andre Flo poravnao u 83., a u 88. izborio jedanaesterac, kojeg je realizirao Rekdal za pobjedu.
