Nova istraživanja
Buzetski dani donijeli priče o obiteljima, starim školama i pruzi Divača – Pula
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Najdugovječniji takve vrste u Istri, Znanstveni skup "Buzetski dani" u svom je 57. izdanju održan u sklopu gradskog praznika i rujanske Subotine u Zavičajnom muzeju, u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Buzet i Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda". Sustavno njegovanje, izučavanje i promicanje materijalne i nematerijalne baštine na području Buzeštine, s posebnim naglaskom na očuvanje i unapređivanje zavičajne kulture i baštine, primarni su ciljevi Katedre Čakavskog sabora Buzet.
Druga demografska tranzicija
Zahvaljujući viziji pojedinaca poput Bože Jakovljevića, naglasio je predsjednik Katedre Matija Nežić, Buzet je u jeku svog gospodarskog i društvenog uspona prepoznao važnost ovakve inicijative, koja danas bilježi svoje 57. izdanje.
- Konstruktivno ulaganje u kulturu ostaje ključni preduvjet za razvoj društva. Kontinuirana podrška ovakvim programima nije stvar izbora, već ulog u stabilnu budućnost i očuvanje regionalnog identiteta, poručio je Nežić.
Znanstveni skup otvorio je gradonačelnik Buzeta Damir Kajin, a u radni dio svojim je izlaganjem uveo Josip Šiklić s Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre iz Pazina.
U svom radu "Demografski aspekti promjene obitelji i braka na području Buzeštine 2011.–2023. godine", Šiklić analizira promjene u obiteljskim i bračnim obrascima na području Buzeštine, Grada Buzeta i Općine Lanišće. Istraživanje temelji na podacima Državnoga zavoda za statistiku o broju stanovnika, bračnosti, razvodima, zakonskom bračnom stanju stanovništva, rađanjima te dobi ženika i nevjesta pri sklapanju braka.
- Rezultati pokazuju da je broj stanovnika Buzeštine između 2011. i 2021. smanjen s 6.462 na 6.267, pri čemu se osobito ističe izražena depopulacija Općine Lanišće. U promatranom razdoblju u Gradu Buzetu sklopljeno je 279 brakova i zabilježeno 46 razvoda, dok je u Općini Lanišće sklopljeno 28 brakova i tri razvoda. Istodobno se bilježi porast broja razvedenih osoba, smanjenje udjela stanovništva u braku te rast udjela djece rođene izvan braka. U Gradu Buzetu udio djece rođene u braku smanjen je s 93,55 posto u 2011. godini na 60 posto u 2023. godini. Analiza dobne strukture pokazuje odgađanje sklapanja braka prema starijim dobnim skupinama, pri čemu najveći broj brakova sklapaju osobe u dobi od 25 do 39 godina, kaže Šiklić.
Promatrani procesi interpretiraju se u okviru teorije druge demografske tranzicije i koncepta ruralne periferizacije. Zaključuje se da se promjene u obiteljskim obrascima na području Buzeštine odvijaju pod istodobnim utjecajem vrijednosnih promjena i dugotrajnih depopulacijskih procesa, što dodatno smanjuje demografski potencijal ove mikroregije.
Zdenko Balog iz Križevaca svoje je izlaganje "Jedan prilog bračnom pravu u ranom novom vijeku - slučaj prekršenog ženidbenog obećanja iz 1770. - 1773.", temeljio na spisima crkvenog suda koji se vodio u Roču između Antona Ritoše i Agate Grasi, nakon što Ritoša osporava slobodu Agate Grasi. Bilješke i presude uložene su u matičnu knjigu vjenčanih, te je na temelju istih rekonstruiran slučaj.
U sklopu teme "Rabota – relikt prošlosti ili budućnost povezivanja lokalne zajednice", Hrvoje Badurina iz Srednje Škola Buzet, obradio je pojam rabote kao fenomena karakterističnog za područje Buzeštine, preciznije Roča. Rad donosi kratak pregled povijesti radnih aktivnosti u zajednicama. Kroz prakticiranje rabote vidljivo se povećava kohezija unutar lokalne zajednice što je čini odličnim, ali nažalost iznimno rijetkim načinom povezivanja stanovnika nekog područja.
Nina Kudiš i Kristina Fuks s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, obradile su temu "Dominik iz Udina i njegova djela u Istri i na Buzeštini: novi pogledi". Majstor Dominik iz Udina (Dominicus Utinensis) najznačajniji je kasnorenesansni fresko-slikar aktivan u Istri tijekom druge polovice 16. stoljeća. Njegovo je ime poznato zahvaljujući potpisima sačuvanima na zidnim oslicima u crkvi sv. Roka u Sovinjaku te u crkvi sv. Antuna u Višnjanu. Pripisuje mu se, k tome, i čitav niz drugih zidnih slika u Istri, među kojima se ističu djela u crkvi sv. Jakova u Bačvi i crkvi sv. Kuzme i Damjana u Fažani. Njegovo stvaralaštvo predstavlja važnu etapu razvoja istarskoga zidnog slikarstva, obilježenu prihvaćanjem kasnorenesansnih i manirističkih slikarskih rješenja pristiglih iz Furlanije i Veneta. O majstoru Dominiku prvi je u okviru povijesnoumjetničkih istraživanja pisao Branko Fučić u radu objavljenom u Buzetskom zborniku (21/1996), definirajući njegov opus i postavivši temelj za kasnija razmatranja atribucije zidnih oslika u crkvi sv. Jakova u Bačvi. Novija istraživanja, revidiraju dio ranijih atribucija te naglašavaju djelovanje slikarske radionice okupljene oko Dominika.
Slaven Bertoša s Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u svom je izlaganju "Izgradnja škola u Trsteniku i Račjoj Vasi (1906. – 1912.) (I. dio)" istaknuo da je analizirajući dokumentaciju pohranjenu u Državnom arhivu u Rijeci, ručno i strojno pisanu, na hrvatskom i talijanskom jeziku, obradio pojedine faze osnutka i izgradnje pučkih škola u Trsteniku i Račjoj Vasi. O tome su odlučivala različita nadležna tijela: Glavarstvo obćine Buzet, Pokrajinski odbor u Poreču, Carsko kraljevsko Zemaljsko školsko vijeće u Trstu i Distrikcijski školski savjet u Kopru.
Izgradnju školske zgrade sa stanom za učitelja u Trsteniku morali su financijski pomoći i žitelji obližnjeg Klenovšćaka i to jednokratno s 2.000 kruna. Prvih 10 godina nisu se smjeli odcijepiti od škole, a u tom su roku bili oslobođeni bilo kakvog troška za nju. Poslije su slobodno mogli ostati u školskoj zajednici s Trstenikom, ali su morali pridonijeti opremanju i održavanju škole. Bilo je i planova da se škola ne podigne u Trsteniku nego na pola puta do Klenovšćaka, a žitelji potonjega željeli su da ju se izgradi na strani Trstenika koja gleda prema njihovom selu. U dopisu stoji da je najbliža postojeća škola u Brestu udaljena 6,1 kilometar, da Trstenik ima 216, a Klenovšćak 169 žitelja, te da postoji 66 djece koja su u posljednjih pet godina trebala pohađati školu.
Škola
Potreba otvaranja škole u Račjoj Vasi obrazložena je činjenicom da će ona služiti i žiteljima Rašpora, a da je najbliža škola u Lanišću udaljena 4,7 kilometra. U Račjoj Vasi tada je živjelo 483 žitelja, u Rašporu 207, a prema podacima Župnog ureda u Lanišću u dva je spomenuta sela bilo 113 djece koja su u posljednjih pet godina trebala pohađati školu.
U svom radu "Matična knjiga umrlih Župe Buzet 1667.-1722.", Jakov Jelinčić iz Pazina analizira najstariju matičnu knjigu umrlih koja je sačuvana za Župu Buzet. Knjiga je vođena u narativnoj formi i donosi mnogo podataka koji pružaju neprocjenjiv uvid u demografsku, društvenu i zdravstvenu povijest ranog modernog doba.
Alessandra Garofalo, Associazione Marinara Aldebaran iz Trsta obradila je temu "Il Ragionamento di Vincenzo Ricci alle soglie dell’ingegneria navale moderna nel 1755./ "Il Ragionamento" Vincenza Riccija na pragu modernog brodograđevnog inženjerstva". Vincenzo Ricci je 1755. godine objavio u Padovi knjigu "Ragionamento intorno alla navigazione e al commercio". Vjerovao je da je učinkovita brodogradnja ključna za profitabilnu trgovinu te je toj temi posvetio cijelo poglavlje.
Izlaganje "Stjepan Konzul – istarski propovjednik i njegova obitelj u Gradišću u kasnom 16. stoljeću" Luka Ilić s Leibniz instituta za europsku povijest u njemačkom Mainzu, temeljio je na prijevodu pisma s njemačkog Konzulove kćeri Anne koji je do sada nepoznat hrvatskoj znanstvenoj publici i donosi nova saznanja o životu Stjepana Konzula.
Matija Nežić s Katedre Čakavskog sabora Buzet, govorio je o uzdužnom presjeku pruge Divača – Pula: Povodom 150. godišnjice izgradnje. Analizirao je uzdužni presjek pruge koji se nalazi pohranjen u osobnom fondu Karela Rustje, pri Pokrajinskom arhivu Koper. Dugačak je nešto više od 12 metara i grafički prikazuje vertikalni presjek željezničke pruge i pripadajućeg terena duž osi kolosijeka.
U sklopu Znanstvenog skupa predstavljena je 50/51 knjiga Buzetskog zbornika.
