PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO
MOJE DESETLJEĆE POSVEĆENO POMAGANJU DRUGIMA: Nitko od nas nije vođen mišlju postati asistentom da bi se obogatio, pustio mozak na pašu ili dobio malo radnog staža. Dapače!
Pisati nečije tuđe priče je daleko lakše nego pisati vlastitu. Pišući tuđe priče, manje ili više suosjećamo, možemo u određenoj mjeri biti ganuti, empatični ili žalosni. No nismo li prošli kroz neko sadržajno, možda i bolno vlastito iskustvo, kao i naši stvarni ili zamišljeni sugovornici, teško možemo razumjeti ili znati što oni zaista prolaze. Tako je to u svakodnevnom životu; u obitelji, među prijateljima, poznanicima, a ponekad i među prolaznicima koji s nama, iz nekog nepoznatog razloga ili poriva, žele podijeliti proživljene trenutke. Takvu priču, pišemo li o njoj, treba prenijeti najbolje što znamo. Ako zbog ničega drugoga, onda iz poštovanja prema duši koja nam se otvorila.