U Hrvatskoj su danas aktivne 173 političke stranke – iako svega njih pet, prema vodećim nacionalnim rejting agencijama i njihovim istraživanjima, prelazi izborni prag. U Registar političkih stranaka pri Ministarstvu uprave i pravosuđa upisane su i najveće i najmanje aktivne stranke od kojih za većinu prosječni birač nikada nije ni čuo.

Raznorodne koalicije

Prema Crobarometru i Crodemoskopu, vodećim mjesečnim istraživanjima stranačkog rejtinga, na saborske mandate mogu računati HDZ, Možemo!, SDP, Most i Domovinski pokret, ali i IDS koji je na istraživanjima sve slabiji, ali kao regionalna stranka koja na izbore izlazi u samo u osmoj izbornoj jedinici može računati na dva ili tri mandata. Dakako, u Hrvatskom saboru imamo i stranke koje su tamo dospjele u raznorodnim koalicijama – HSS i HSU sa SDP-om, Hrvatski blok i Suverenisti s Domovinskim pokretom, HSLS s HDZ-om, ali to ne pokazuje njihov izborni potencijal nego političku nemoć. Samostalno je mandat u sabornici osvojila nekad velika Hrvatska narodna stranka – s jednim zastupnikom – ali su danas ispod jedan posto rejtinga – te SDSS Milorada Pupovca koji su ušli u dvanaestoj izbornoj jedinici za nacionalne manjine.

Paradoks je očit – od 173 registrirane političke stranke samo njih pet dovoljno su prepoznatljive da same uđu u parlament. Od njih, platforma Možemo! se sastoji od šest stranaka, pa je pitanje koliko bi tko od njih mandata doista dobio. Neke manje stranke potvrdile su se na lokalnim izborima i to im daje šansu za politički život, ali njih najmanje stotinjak postoji samo na papiru – no i iz osobnih interesa njihovih osnivača, predsjednika i rukovoditelja.

- To je doista do neke mjere paradoksalna situacija. Ali, imate mnogo stranaka koje djeluju ispod stola – dogovaraju se, daju svoje ljude, participiraju u koalicijama. Imate koalicije s 12-13 stranaka u koalicijama na nacionalnoj razini, a na lokalnoj još više. A svako vijećničko mjesto je financijska kompenzacija od države te fantastična prilika za sklapanje raznih poslovnih i drugih „dealova“. Poznato je da je trgovanje utjecajem kazneno djelo, ali kada bi to ozbiljnije istraživali, teško bi pronašli političara iz pozicije ili opozicije koji na neki način ne trguje utjecajem. Kod nas se to regulira tako da se može različito tumačiti, objašnjava Ankica Mamić, politička analitičarka i komunikacijska stručnjakinja.

Skupi saborski mandati

Stranke su, dakle, biznis ma koliko male bile.

- To je kruh bez motike. Koji puta nije to puno kruha, jedan vijećnik u nekoj općini, ali to je 800-900 kuna koje ne bi nikada zaradio na tržištu rada, kaže analitičarka.

Mandati u Hrvatskom saboru mnogu su skuplji – država strankama godišnje plaća po 250 tisuća kuna za zastupnika i 280 tisuća za zastupnicu – bez njihovih plaća i troškova. Velike stranke tako se financiraju i to je razvidno, ali dešava se da se i manje, posve nepoznate stranke „ogrebu“ za dio novca iz državnog proračuna. U prošlom saborskom mandatu Ivan Pernar je iz Živog zida otišao u nepoznatu Abecedu demokracije, koja je tako postala najpoznatiji politički „jednostavni d.o.o.“ u Hrvatskoj. Na lokalnim razinama, dotacije su manje, ali svaka registrirana stranka ima pravo na prostor u gradu ili općini gdje je registrirana. U Zagrebu su najčešće u užem centru – iako za njih ne zna ni uža rodbina. Dobije se i pripadajuće parkirno mjesto.

Poznat je i primjer predsjednika jedne umirovljeničke stranke, Milivoja Špike, koji je u prošlom mandatu bio kadar stranke Milana Bandića.

- Postavljen je za šefa nekog sportske saveza za nekoliko tisuća kuna mjesečno i dobro je pozicioniran. On je svojih 100-150 glasova dao Bandićevoj listi u koaliciji i dobio radno mjesto, napominje Mamić.

- Situacija bi se raščistila kada bi se promijenio izborni zakon i ukinule predizborne koalicije. Tada bi mnoge stranke odumrle i vidjeli bi što je stvarna volja birača, analizira Ankica Mamić. Ona upozorava i na fenomen platforme Možemo! koja je i stranka i savez stranaka.

- Možemo! prelazi prag, ali to je savez šest stranaka koje se nisu ujedinile i svaka ima svog predsjednika. Tu su Nova ljevica, Zagreb je naš i tako dalje i svatko uzima svoj dio novaca, kaže Mamić.

U Istri sedam stranaka

Od regionalnih stranaka, IDS jedini prelazi izborni prag.

- Zakon pogoduje regionalnim strankama i nacionalnim manjinama. IDS se natječe u jednoj izbornoj jedinici, nije pokazao aspiracije k nacionalnoj sceni i dobivaju određen broj glasova. Za europske izbore su trebali široku koaliciju i uspjeli, kaže Mamić. Osnivanje stranaka, izgleda, može biti manje ili više dobar posao.

- To bi trebalo dubinsko istražiti, imamo udruge koje se time bave, ali one se osnivaju iz sličnih razloga, kaže Ankica Mamić.

Dakle, ako vas zanima zašto postoje Demokratska kneginečka stranka, Hrvatska radnička stranka, Sasvim mala stranka, Aktivni nezavisni umirovljenici, Krila slobode hrvatska nacionalistička stranka ili Komunistička partija Hrvatske u Umagu, odgovor se nameće iz prethodnih argumenata.

Kao kontra argument, može se primijetiti da su neke stranke „u stečaju“, poput HSP A. Starčević registrirane u Zagrebu. Imaju adresu u Dubravi – dok sve „uspješnije“ i nepoznatije partijice, poput stranke NADA – imaju bolju adresu.

U Istarskoj županiji aktivno je sedam stranaka. Uz umaški KPH, nije razvidna aktivnost Istarskih laburista, dok su ostali vidljivi na sceni. Posljednja je registrirana Nezavisna lista Višnjan čiji je predsjednik načelnik te općine Angelo Matich.

Registar političkih stranaka otkriva mnogo toga o hrvatskoj demokraciji – nekima treba novac, drugima poslovni prostor i parkirna mjesta, trećima utjecaj – a birači na nacionalnoj razini od 173 stranke podupiru tek njih pet.

Povezane vijesti

• Slovenska Ljevica (L) u usponu nakon prekida neformalnog savezništva s premijerom
• HSLS u subotu bira novo vodstvo
• U Sloveniji ponovo špekulacije o rekonstrukciji vlade ako parlament ne usvoji državni proračun