KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA ROBERTA FRANKA
Andrej Plenković je, generalno, koncentriran tip, sistematičan i pripremljen
Onog trenutka kad je PNUSKOK pod rukom efikasnog i samozatajnog Bože Barbarića krenuo u sječu razgranate političke korupcije u Hrvatskoj svatko realan mogao je u pozadini iščitati rukopis Andreja Plenkovića. Ne, nije premijer, kako će odmah pomisliti teoretičari zavjera, pozvao Barbarića u Banske dvore, uveo ga kroz tajna vrata, a osiguranje ga neupisanog provelo sve do odaja prvog čovjeka Vlade, koji je onda ukazom, prijetnjom, zapovjedi ili nekim sličnim činom potaknuo ili usmjerio jednu od recentnih istraga gdje poput glinenih golubova padaju politički i poslovni kapitalci na potezu od Zagreba prema Splitu. Ne, to se, sto posto sigurno, nije tako dogodilo. Čak je za vjerovati da se Plenković i Barbarić nikada nisu ni susreli. Ako jesu, to je eventualno moglo biti protokolarno, u nekom širem društvu, ali bez posebnog smisla ili pozadine. Poanta je da je Plenković takvima poput Barbarića osigurao primjerene uvjete za rad. Prije svega, ne petlja se u njihov posao. Kreirao je atmosferu u kojoj PNUSKOK sam bira mete, odabire načine rada, mjere, prati sumnjivce i autonomno odlučuje o optužnicama. Iako nije iskorijenio korupciju, sama je po sebi velika stvar da je Plenković ne opstruira istrage nego potiče institucije sustava da rade svoj posao.
