rezime
PULA ZA VRIJEME FESTIVALA ŽIVI PUNIM PLUĆIMA Pula u svom filmu - najboljem! Vesela i druželjubiva
Okolo Arene ovih dana šušur od jutra do mraka. Turisti se po danu i predvečer slikaju na mini crvenom tepihu. Navečer se pak snimaju hrvatske filmske zvijezde na istome. Sretnicima kao uspomena ostaje i selfie. U Areni, kao i uvijek - posebno. Dobri filmovi su još bolji, a loši još gori. Pulska publika to zna, i zato rado odlazi na projekcije u najljepše kino na otvorenome. No, primjećuje se i sve više stranih posjetitelja koji filmove mogu pratiti jer su svi, pa i hrvatski, titlovani na engleskome. Kakav je to doživljaj, uspomena vrjednija od gipsanog magnetića ili plišane hobotnice koja je ove godine hit
Pula tijekom filmskog festivala (Snimio Duško Marušić Čiči)
Festivalska Pula je najljepša - književna i filmska. Pula je to u svojem najljepšem i najboljem izdanju kada novi ljudi donesu novu energiju u grad koji se tada, na nekoliko dana, može oslovljavati s velikim G. Tako je i ovih dana u gradu - živahno, veselo, u retro filmu, a to znači, po starom normalnom, kao nekad.
Oko Arene ovih dana šušur od jutra do mraka. Turisti se po danu i predvečer slikaju na mini crvenom tepihu. Navečer se tu snimaju hrvatske filmske zvijezde. Sretnicima kao uspomena ostaje i selfie. U Areni, kao i uvijek - posebno. Dobri filmovi su još bolji, a loši još gori. Pulska publika to zna i zato rado odlazi na projekcije u najljepše kino na otvorenome. No, primjećuje se i sve više stranih posjetitelja koji filmove mogu pratiti jer su svi, pa i hrvatski, titlovani na engleskome. Kakav je to doživljaj! Uspomena vrjednija od gipsanog magnetića ili plišane hobotnice koja je ove godine hit.
Mini crveni tepih
Iskustvo filma pod zvijezdama po cijeni od dvije kuglice sladoleda ili jedne pivice. Dakle, unutar Arene, ljubitelji sedme umjetnosti, a izvana oni koji će to tek postati ili slučajni prolaznici. Potvrđuje to i troje mladih ljudi koji gledaju film iz kafića nadomak amfiteatra. Iz Srbije su i prvi put u Puli te Pulski filmski festival, kažu, promatraju izvana, ali sljedeće godine, već su odlučili, naći će se s druge strane ograde.
Ulice oko Arene zatvorene su i pretvaraju se u jednu veliku šetnicu. S koje strane krenuti? Gornjom prema centru ili donjom prema Titovom parku gdje je ovih dana Vinski grad, definitivno jedno od najugodnijih mjesta u Puli. Opuštena atmosfera s pogledom na Rivu stvara onaj dojam života uz more koji Pula nikada nije imala. Krcato je. Vina na desetine, a toliko i stranih jezika koji se čuju - njemački, francuski, španjolski, nizozemski, ruski, poljski, češki, neki skandinavski (teško je razlučiti je li to danski, švedski, norveški ili finski).
Jedan ugostitelj iz grada kaže da je ove godine puno Danaca. Puno je svega. Vinski grad poseban je četvrtkom kada se spoji s mlađarijom u Titovom parku koji pak nose neko svoje vino. Stariji s finom čašom u ruci pored kućica ili za elegantnim stolovima od kovanog željeza, mladi s bocom u ruci na zidiću ili oko spomenika palim borcima. Pravi susret ili sukob generacija. Scena filmska.
Kada smo kod filma, on se nastavlja tradicionalnim zabavama u Circolu, najljepše terase u gradu koja je ove godine zbog korone rezervirana samo za one s propusnicom, akreditacijom ili crnom trakicom oko vrata. A takvih ovih dana ima svugdje po gradu. Puljani ih, zanimljivo, ponekad promatraju i s malo zavisti. Dakle, u Circolu ove godine, nažalost, samo party za ekipu. Nema veze jer zabave ima svugdje.
King Kong u gradu
Na Korzu kvartet mladih razularenih glazbenija iz Srbije svira obrade. U buci mi govore ime koje je na instagramu. Zaboravljam, ali nema veze. Tulum je takav da su i čvorci utihnuli ili se ne čuju. Klavijatura, bubanj, violončelo i truba sviraju moderne obrade. Pleše staro i mlado, od beba do mladih parova. Sve je opušteno, osim ponekog ubrzanog prolaznika. To su mahom Puljani koji jure za nekom obavezom jer za njih nema odmora dok traje sezona.
Portarata i Forum krcati. Ulični zabavljači na svakom koraku. Najzanimljiviji je King Kong naslonjen na zid Gradske palače u blizini Galerije Makina. Fali mu još Jane ili barem Barbika u ruci. Da izgleda filmski jer je Pula ovih dana filmska. Oko ponoći prolazi lik s ogromnim šeširom i metalnom instalacijom u obliku ribe. Priča nekim čudnim jezikom. Scena filmska, ovaj put Monthy Phython. Zatvara se krug: Shipyard krcat, Titov park krcat. Pun Mjesec obasjava Arenu u kojoj iz mraka izviru glasovi s kasnovečernjeg filma. Propušteno se drugog dana gleda u Kinu Valli ili INK-u.
Jutro je mirnije. Gužva je u gradu, ali pod suncem domaći hvataju hlad. Turisti su na suncu i preplanuli, domaći bljedunjavi, u hladu. U Flanatičkoj mladi par počinje s dnevnim repertoarom i zabavom koja, baš kao i more ljudi, teče kroz grad do kasno u noć, do sat iza ponoći kada pandemija magiju pretvara u tišinu. No, u festivalskoj ima uvijek žamora.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
