Volim kontrast, taj neki dualizam. On se nalazi između ženskog elementa torbice i muškog principa a to se nalazi u vidama, kablovima, maticama… Sviđa mi se taj kontrast, muško ženski princip. Spoj nespojivog. Volim nalaziti neke elemente, istraživati, podariti im novu svrhu i primijeniti na torbi - poput kabla koji pretvaram u ručku, objašnjava Iva Kuzmanović

Kažu da su stvari koje radimo naš odraz. Takve su IK torbe, odraz Ive Kuzmanović. Izvana ženstvene, nježne sa metalnim dijelovima kao ukrasima. Tako je i Iva, izrazito gracilna i ženstvena sa čvrstom, muškom preciznom strukturom kada je rad u pitanju. To je ta dualnost u svima nama koja je Iva estetski sublimirala u njezinim torbama inovativnog urbanog dizajna. Metalni detalj kao dekoracija njezin je zaštitni znak. "Volim kontrast, taj neki dualizam.

On se nalazi između ženskog elementa torbice i muškog principa, a to se nalazi u vidama, kablovima, maticama… Sviđa mi se taj kontrast. Muško ženski princip. Spoj nespojivog. Volim nalaziti neke elemente, istraživati, podariti im novu svrhu i primijeniti na torbi - poput kabla koji pretvaram u ručku ", objašnjava. IK torbe su, dakle, spoj muškog i ženskog principa - esteski amalgam nježnog i grubog. I što je najbitnije multifunkcionalne su jer praktičnost je imperativ vremena u kojima živimo, ali i IK torbi.

Praktično i urbano

- Želim da torba stalno funkcionira. Razmišljam kako ruksak pretvoriti u običnu veliku torbu. Volim geometrijske linije, svako toliko izlazim iz okvira. No, igram se oblicima i materijalima, promišlja na glas.

Rezultat toga - praktično, urbano i spojivo nespojivo. A nespojiva je i njezina klijentela - od mladih alternativki do elegantnih žena u godinama. Uostalom, svi žudimo za lijepom, a opet praktičnom torbom suputnicom u svakodnevnom životu, koja svojim izgledom i originalnošću uljepšava svakodnevnicu i pritom je unikat.

Inspirativne željezarije

- Niti jedna nije ista. Ako pokušam ponoviti isti model, ispast će drugačije u nekom segmentu jer se, jednostavno, ne mogu ponavljati. Dva puta sam napravila istu torbu i bila sam smrtno nezadovoljna. To stvara takav otpor u meni. To mi je dosadno. Kada otkrijem nešto novo i efektno, volim se time poigravati. Volim varijacije. Eto, ako pokušam napraviti istu torbu, ta će imati barem ručke u drugoj boji, iskreno će samouka pulska dizajnerica Iva Kuzmanović na prvo pitanje koje se nameće - a to je radi li torbe po narudžbi.

Inovativnog i urbanog dizajna, IK torbe nastaju nekako instinktivno, razvijaju se u hodu, ovisno o materijalima na koje nailazi. Nekada je to vrhunska eko koža, nekada je to tatami, materijal od kojeg su napravljene podloge za vježbanje koji je Iva prvo pretvorila u torbu za na more, a nakon toga je nastala cijela kolekcija - od malih ženskih, preko ruksaka do velikih urbanih. Torbe su bile razgrabljene. A Iva je išla dalje. Ne voli se ponavljati. Apsolutno sve radi sama, samo joj svekar pomaže rezati šipke. Upravo su željezarije njezino carstvo ideja, Ali Babina pećina u kojoj pronalazi te muške elemente koje znalački transcendentira u žensku priču. " Baratam terminologijom željezarije - M4, M5…", šali se ova svestrana profesorica španjolskog.

Od klupka do obućarske mašine

Kreativna je od kad zna za sebe. Od malena strastveno plete, bavila se arhitekturom, grafičkim dizajnom, okušala se u keramici, a u posljednje vrijeme se sve više bavi i fotografijom. Uz to je i majka dvije djevojčice. No kreativnost, upornost, snaga i volja uvijek dovedu do uspješnog rezultata. Ključ uspjeha, odnosno njezina niz vodilja je strast.

- Volim učiti, volim napredovati. Brzo mi nešto dosadi, vidim neke mane i želim se usavršiti, logičan je odgovor jednog horoskopskog strijelca koji bježi od rutine i monotonije. A sve je krenulo od pletenja.

- Isprobavala sam neke nove elemente i oblike u pletenju. Kada sam ga napravila htjela sam ga upotrijebiti. Tako su nastale torbice. Krenulo je s jednom torbicom. I to me držalo neko vrijeme. Prijateljica je imala rođendan pa sam joj poklonila, druga je trebala roditi pa je nastala torba za bebu. I malo po malo počela se razvijati priča o torbicama, priča o počecima.

Prvo je šivala na običnoj mašini, pa je kupila endlericu. No, one joj nisu bile dovoljne za realizaciju onoga što je zamislila. Upornost i predanost cilju dovele su je do Slovenije gdje je kod kožara nabavila obućarsku mašinu. I onda je sve postalo savršenije, a to znači i ozbiljnije. A njezin hobi je postao sve traženija roba. No, kako se bavi poslom, obitelji i svačim kaže da se ne uspije, u mjeri u kojoj bi htjela, posvetiti se hobijima. A kako su njezine torbice sve traženije u jednom trenutku se zapitala da bi možda manje trebala raditi stvari zbog novca koje je ne ispunjavaju i malo više vremena odvojiti za njezine strasti.

- U zadnje se vrijeme sve više posvećujem torbicama, šivanju i kreativnosti, priznaje.

Je li upravo korona vrijeme života u četiri zida iskoristila za nove torbe?

- Dosta sam torbi napravila do pola jer sam bila zakočena zbog nedostatka materijala koji nisam mogla nabaviti jer je sve bilo zatvoreno. Krenula bih raditi, pa bi ispalo da nemam patent, šipke, matice, pločice. Tako da te do pola napravljene torbe iz korona faze   pomalo finiširam, priča Iva o novim modelima. A kako ne voli monotoniju i stalno nešto mijenja, tko zna što je sljedeće - nova kolekcija ili neki novi kreativni izlet. Za sada IK je torba za ovo vrijeme, koje će se u povijesti biti zabilježeno kao dugo mračno doba.

Povezane vijesti

• Oko žene, s četiri rukopisa
• Kako je u Puli kraljevski tatami postao torba
• Kreativa kao velika ljubav koja nikada ne prestaje