Piše Robert Matteoni
Novi baskijski pristup za stari ili noviji hod Istre 1961?
(Snimio Milivoj Mijošek)
Prošlog tjedna nazvao me Haritz Kerejeta, jedan od sinova vlasnika grupacije Baskonia-Alaves. On je ispred te grupacije bio lider projekta Istra 1961, odnosno ulaska Baska u hrvatski nogomet. Prije nego su došli u Pulu oni su bili involvirani u Rudeš. Haritz Kerejeta je promovirao kupnju Istre 1961 i svakako je imao velikog utjecaja na oca Joseana, glavnu facu grupacije, da se ona ostvari. Naposljetku, osam godina je sistem Baskija-Istra funkcionirao na jedan način, a to je da iz Vitorie dolaze uplate s kojima se prvo saniralo dugovanja prethodnih vladara (oko 4 milijuna eura), potom se gradilo klub organizacijski, financijski i poslovno. Svaki pratitelj Istre zna da je 4-5 godina baskijska verzija bila kaotična u natjecateljskom i selekcijskom smislu. Tek po dolasku Gonzala Garcije i promjene nekih pristupa, krenulo se prema gornjim katovima SHNL-a. Istra 1961 je već četiri sezone "gore", i to ne samo u natjecateljskom smislu. Ona je bolja organizacijski, financijski, statusno, bolja je i u radu omladinskih selekcija. Ono što se nije promijenilo to je njen status u Gradu. Prošla gradska uprava je uskratila neka zajamčena prava klubu, između ostalog kumovala "transferu" gradnje kampa u Bale. Aktualna gradska uprava je utoliko pozitivnija što ne podmeće klubu klipove. Pri tom važnu ulogu igra dogradonačelnik Siniša Gordić koji jest navijač i stalni posjetitelj Drosine davno prije nego se politički aktivirao. Koliko će Grbinova gradska uprava doprinijeti nekom novom iskoraku Istre 1961 odnosno nogometa (pa ako hoćete i sporta), ne može se još ni naslutiti, jer u tom smislu gradonačelnik nema značajnije aktivnosti. Što nije dobar znak.
O svemu sam gore navedenom duže popričao sa Kerejetom, što je bilo i svojevrstan uvod u temu promjena koje se događaju u odnosu Vitorija-Istra, odnosno zahvaćaju i matični klub Deportivo Alaves. Taj razgovor je djelovao kao da se Haritz Kerejeta oprašta od Istre 1961. Između ostalog i zato što je iznio primjedbu koja ga duže tišti, a to je "status negativca" u medijima. Smeta ga što se njega više kritizira nego druge aktere u procesu Istre 1961. To je djelomice točno, jer je javnost bila kritična i prema direktoru Lauzurici, sportskom direktoru Bjelanoviću, da o trenerima i igračima ne govorimo. No, istina je da su oni operativci kluba kojem ritam funkcioniranja diktira vlasnik, a strateški je njihov ideolog upravo Haritz Kerejeta. Na primjeru ove sezone, kada je vlasnik odredio da se u jeku sezone prodaju glavni igrači, odnosno odvede Koskija u Vitoriju, najbolje se to vidi. Kad oslabite momčad na pola prvenstva, ne možete očekivati da ostvari željeni rezultat (Europu). Pogotovo ne možete očekivati da će recimo sportski direktor stalno pronalaziti kvalitetne alternative koje će u hodu nastaviti učinke prethodnika. Ne možete očekivati niti da će treneri, ma kako se zvali i iskustva imali, kontinuirano prestrojavati momčad u hodu tako da stalno bilježi pozitivne rezultate.
Da je iz Vitorije došla preporuka da se proda Lawala "radi financija", a zadrži druge važne igrače, onda sigurno nitko ne bi spominjao vlasnike u slučaju neuspjeha. Tada bi kritike bez zadrške išle na adresu sportskog direktora, trenera i naposljetku igrača.
Haritz Kerejeta dobro to zna, ali znano je kako ide (i) u nogometu. Svi najradije pažnju usmjeravaju na svoja dobro učinjena djela, a zanemaruju negativne akcije. Taština je često izvor tih neravnoteža analiziranja situacije. Haritz Kerejeta je, sasvim sigurno, puno toga uradio da bi Istra 1961 postala stabilan klub. To što nije jače natjecateljski iskoračila, ostaje limit. Vjerojatno je bio opterećen nekim nepovjerenjima u okruženju grupacije prema projektu Istre 1961, pa je uz stalnost forsiranja transfera i povećanje prihoda želio pokazati gazdama (dakle i ocu Joseanu) kako taj njegov napor ima smisla. Točno je i to da je Haritz Kerejeta bio odlučnog utjecaja da Istra krajem 2024. krene po Gonzala Garciju, te da je dao zeleno svjetlo za angažiranje Josipa Radoševića i Stjepana Lončara, sve redom aktere koji su financijski koštali više nego itko u dotadašnjoj povijesti pulskog nogometa. Zbog tog povećanja kriterija, izdvojena su velika sredstva i za Gorana Tomića, pa za Smaila Prevljaka. To je potvrđivalo Kerejetinu tezu da vlasnik želi ambicioznije sezone i plasman u Europu. No, zimus je stara boljka, odlazak glavnih igrača, iznova umanjila vjeru u ukorjenjivanje ambicioznijeg funkcioniranja. Razumljivo je da Baski vode računa o svakom euru, a u pulski projekt su uglavnom stalno bitno više ulagali i manje dobivali. U posljednje četiri godine se to promijenilo. Istra je na ime odšteta uprihodila više od 15 milijuna eura, a prošle je godine počela i plaćati odštete (kroz 8 godina ukupno 1,4 milijuna). U taj račun treba "knjigovodstveno upisati" i Koskija, koji će ostati u Alavesu (dogovaraju ugovor), a čiji je transfer definiran između 2,5-3 milijuna. Naravno, kako je u pitanju "ista blagajna", stvari su vrlo jednostavne. Istra ima godišnji proračun oko 6 milijuna. Sama prihoduje oko 2 milijuna, pa ostatak (4) osigurava vlasnik. U godinama kada su ulazni transferi jači (posljednje tri su iznosili 2,6, 4 i 6 milijuna) vlasnik uplaćuje manje, odnosno svake sezone dodaje koliko nedostaje u proračunu. Tim se novcima plaća sve zaposlenike, trenere, igrače, u svim kategorijama, a istodobno se nastoji nešto ulagati i u kamp u Balama. Po analizama licenciranja Istra 1961 je jedan od najuređenijih (financije, poslovanje, ispunjavanje obveza…) klubova SHNL. Već je to velika promjena u odnosu na prethodne ere "financijskih raspada" pulskog nogometa.
U grupaciji u Vitoriji došlo je do promjena u operativnom vođenju, i neki novi akteri uvjerili su Joseana Querejetu da Baskonia-Alaves može drugačije i bolje funkcionirati. Ta priča nam je daleka pa je ostavimo Baskima, kudikamo je važnije što to nosi Istri. Dakle, prvo je da Haritz Kerejeta, više nije glavni akter njihova projekta Istra 1961. Tko je onda taj? Sad dolazimo do glavne priče. Notorni Sergio Fernandez, koji je deset godina sportski direktor Alavesa, bio je jedan od onih kojem nije bio po volji projekt u Hrvatskoj. Vjerojatno je računao da je te novce bilo bolje iskoristiti za Alaves, odnosno nije vidio koristi u partnerstvu s Istrom 1961. Ima tome skoro godinu dana da je Fernandez naznačio promjenu stava. Vjerojatno tome ima neki razlog, jer nogometno gledano, Fernandez je znalac koji je dobro mogao vidjeti i prije potencijal tog odnosa. Za Istru nije presudno više zašto je prije bio nezainteresiran, često i opstruirao pulski projekt. Za Istru je važnije da je Fernandez u nekoliko posljednjih posjeta Drosini (prije nije baš dolazio) domaćem dijelu vodstva (Vincenti, Lauzurica, Bjelanović…) govorio da se Istra treba dignuti u stručnom pogledu, ali i natjecateljskom. Pri tom je mislio i na plasman u Europu, koji donosi više novca, ali i osnažuje status u Vitoriji. Fernandez je tako uspostavio intenzivniju vezu s kolegom iz Pule, Sašom Bjelanovićem. Priča kao da postaje više sportska nego poslovna kao do sada, iako su obje ovisne jedna o drugoj. Važan je element da je Sergio Fernandez produžio ugovor s Alavesom na još tri godine. Istovremeno je i Bjelanović produžio ugovor na tri godine.
Josean Querejeta očito ima ogromno povjerenje u Fernandeza, a potonji odaje povjerenje u Bjelanovića. Eh, sada, ključno što se dogodilo je odluka Joseana Querejete da Sergio Fernandez bude frontman Baska u Istri 1961. Poslovni dio će u ime njih brinuti Mikel Lauzurica, koji također uživa veliko povjerenje JK-a. Kakav će biti novi pristup u Istri 1961? Iz subjektivnog kuta i iskustva, čini se da je Fernandez prilično tašt tip. Što osnažuje uvjerenje da bi sada, kao glavni za Istru, mogao povlačiti poteze za njeno jačanje i posljedično priznanje njegovoj stručnosti i sposobnostima.
Kako će to učiniti valjda će pojasniti slijedećeg tjedna kada bi trebao stići u Pulu, za predstavljanje svog prvog posla "po novom", a to je novi trener Javier Cabello. Radi se stručnjaku koji nema puno samostalnog trenerskog iskustva, ali ima ogromno iskustvo asistiranja u La Ligi i MLS-u, te razvoja omladinskih selekcija u španjolskim prvoligašima. Cabello je čovjek povjerenja Fernandeza, iz sustava Alavesa, što daje naslutiti da će noviji pristupi biti fokusirani u dva pravca. Jedno je podizanje rada na razinu metodologije u Alavesu, drugo selekcija s bazom (60-70%) iz matičnog kluba i Istre, te doselekcija (30-40%) sa "strane". Cabello je tip trenera, zajedno sa suradnicima, koji inzistira na višem intenzitetu igre, agresivnijem presingu, okomitijem nogometu, ne inzistira na faktoru posjeda kao prioritetu, ali ga smatra važnim dijelom taktičke priče. Da bi igrači odgovorili tim zahtjevima, moraju biti fizički spremniji, a to se gradi kroz kontinuitet Alavesove metodologije. Koski kad je došao djelovao je "prespor" za njih, kada su ga pripremili, postao je dovoljno brz za najvažnije utakmice La Lige. Što znači da mogu i neki drugi. Sve te teorije trebaju praksu i vidjet ćemo hoće li proći u Istri. No, Fernandez bi mogao dodatno pomoći i logistički (uvjeti, struka, pripreme) i selekcijski (poslati bolje igrače) da bi se na kraju novi stručni pristup pokazao boljim. Možda, ali za sada samo možda, tako doista i bude…
