Piše Tihana Tomičić
Sudačke plaće traže i sudačku odgovornost
(Pexels/Darko Jelinek)
Nakon što se nagodio s Uskokom i priznao djelo lažnog prikazivanja broja radnih sati zaštitara na Hipodromu, bivši direktor te ustanove Kosta Kostanjević po hitnom postupku je osuđen na skoro dvije i pol godine zatvora, i obavezu da vrati skoro pola milijuna eura. To je svakako jako loša vijest za zagrebačku gradsku vlast i Tomislava Tomaševića koji je oštro branio Kostanjevića. No, to je jako dobra vijest za pravosuđe koje je pokazalo da itekako može biti brzo, kad ima uvjete za to i svjetlo reflektora. Dakle - može se.
A upravo je pitanje pravosuđa na "probaciji" u Hrvatskoj nakon slučaja Drniš, gdje su dvije sutkinje propustile reagirati, i to ni manje ni više nego tri godine. Otvorilo je to pitanje odgovornosti i integriteta ljudi koji su danas suci u Hrvatskoj, a iako je svoju poruku poslao u svilenim rukavicama i još im čestitao da smanjuju broj zaostalih predmeta, jučer je i premijer Andrej Plenković sucima jasno poručio da je dosta zabušavanja. I to na način koji ih vjerojatno najviše boli - spominjući njihove plaće.
Te su plaće rasle od 2023. do danas od 90 do 130 posto - pustimo na stranu političke poruke Plenkovića o tome da im je "sve to on omogućio", kako se to kolokvijalno kaže. Poanta je da se radi o ljudima koji su plaćeni jako dobro, a javnost je s pravom ogorčena kako taj sustav funkcionira. Pusti recidivisti koji godinama zlostavljaju i tuku svoje žene, djecu, susjede, kolege na poslu - na slobodi su i ponavljaju svoje zločine jer netko nije odradio svoj posao. A taj posao odrađuju ljudi imenom i prezimenom, suci koji bi morali imati izraženiji moralni kompas od prosječnog čovjeka, i zdravorazumski procjenjivati svaku situaciju s kojom se susretnu - razmišljajući o vladavini prava, ali i o svakoj žrtvi.
Ti ljudi plaćeni su otprilike trostruko, a na višim razinama i četverostruko od prosječnog hrvatskog radnika. Za njihovu moć rasuđivanja i moralne nazore te pravno znanje koje posjeduju, zarađuju triput više od običnih smrtnika. Konkretno, sudac početnik na općinskom sudu s dodacima ima već preko 2.000 eura plaće, a sudac s više godina staža zarađuje oko 2.500 eura, predsjednik općinskog suda ima oko 3.500 do 4.000 eura mjesečno, dok sudac županijskog suda s deset godina staža zarađuje najmanje 3.500 eura mjesečno, a predsjednik županijskog suda pred penzijom otprilike doseže nešto manje od plaće premijera, dakle skoro 5.000 eura. Toliko otprilike doseže i plaća predsjednika Vrhovnog suda, Ustavnog suda, kao i glavnog državnog odvjetnika. Svi su oni na koeficijentu 7,62 - kao i premijer, a samo predsjednik Republike ima koeficijent 9, što je preko šest tisuća eura mjesečno.
Najveći skokovi dogodili su se od 2024. nadalje, kada su povećane osnovice u državnim i javnim službama, mijenjani koeficijenti, te usklađivane plaće pravosudnih dužnosnika zbog dugogodišnjeg zaostajanja. Kad se govori o tih 130 posto, treba razlikovati nekoliko stvari: nekim dužnosnicima kao što su ministri, državni tajnici, ili pojedini čelnici institucija, plaće su skočile i 70-80 posto u vrlo kratkom roku, stoga su pojedinačne funkcije koje su bile dugo zamrznute ili potplaćene mogle imati i veći kumulativni rast, i svakako većina sudaca nije dobila baš 130 posto više preko noći, ali su im primanja u nekoliko godina narasla vrlo značajno.
Općenito je taj rast plaća u javnosti izazvao dosta kritika jer nije bio praćen jednako brzim rastom produktivnosti ili reformi - jasno, privatni sektor često nije mogao pratiti takva povećanja, a istovremeno su rasli inflacija i troškovi života. S druge strane, suci godinama upozoravaju da su hrvatske sudačke plaće bile među slabijima u odnosu na odgovornost funkcije i usporedive EU države, stoga je korekcija bila opravdana.
Ništa od toga nije sporno jer društvena uloga sudaca je nemjerljiva. No, pod jednim uvjetom - da rade koliko se to od njih očekuje. Godinama se govori o tome da u zdravstvu treba raditi prekovremeno da se skrate liste čekanja, političari su obično na raspolaganju od 0 do 24, pa i oni lokalni, i nitko nema luksuz u 16 sati popodne zatvoriti butigu.
Ne čudi stoga da vrh Vlade ne želi preuzimati odgovornost za nekoga u Šibeniku tko nije odradio svoj posao.
