Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Zapevaj mi, majstore, ribicu malu!
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
U nedjelju ujutro pankeri s Monteparadiso festivala još se nisu bili ni probudili, a prodavači rabljene robe na parkiralištu Rojca već su zauzeli pozicije i izložili ponudu. Trgovina može početi, trgovati se mora.
Svaka stvar ima svoga kupca. To je zlatno pravilo koje se nauči na nedjeljnim buvljacima u Rojcu. Nema tog okvira slike, mjedenih ručkica s kredence, plastičnog privjeska ili pocinčane cijevi koja neće kad-tad nekog zainteresirati i usrećiti. Tražimo dio za bicikl, netko pregledava LP-e, trgovci se nadmudruju, pankeri s raščupanim irokezama muvaju se po parkiralištu. Jedan stariji prodavač pokazuje kožni pojas sitnoj neispavanoj djevojci u crnom. "Evo, curo, lijepo će ti stajati", kaže i gura joj pojas u ruke. Ne traži novac. Pankerica se razniježi: "Hvala vam puno...". I oboje sretni, a nama milo.
Nekome krama - drugome veselje. Nekome posao - drugome zabava. Na sajam se zapravo dolazi na druženje i na napasanje očiju. Neke osebujne likove nećete sresti u uredovno vrijeme nigdje drugdje u gradu. Teatar na otvorenom. Tu se čuju fore koje ne postoje u poznatom vokabularu. Sve je to jedna velika sociološka predstava i sapunica međuljudskih odnosa. Smijeh i spontana šala, isto tako i muka, odglumljena ljutnja pri cjenkanju. Tu se sreću i pomiruju naizgled sukobljeni svijetovi. Samo bez oduševljenja, molim – naplatit će vam ga pri kupnji. Rasprava teče na romskom, nadmetanje s bosanskim i slavonskim naglaskom, podbadanje na talijanskom, zvonko čavrljanje na filipinskom i nepalskom. Svi su al pari, od ljudi s margine društva, do poznatih faca koji su došli u lov na vrijedni antikvitet.
Skeč za skečom. Davno jednom prošetao je poznati pjevač i naš povremeni sugrađanin Seid Memić Vajta. Romi, koji u pravilu zaposjedaju pozicije prema sudu, čim su ga ugledali spontano su se digli.
"De si, majstore! Zapevaj mi, Vajta, ribicu malu!", vikne jedan šeretski. Pjevač samo prođe sa smješkom, špalir se opusti, nastavi se sajmovanje.
Od najhrđavijeg komada pumpe za vodu do najvećeg zvučnika - sve čeka svog kupca. Rabljena odjeća je "in", traži se sve više tekstilnih komada. Zato su i Puležanke sve brojnije: suknje i bluze prevrću upornošću najboljih antikvara i staretinara. Već neko vrijeme su prisutne radnice i radnici iz Azije. Ženice s gustom crnom kosom hihoću se, međusobno se nadmudruju, neke od njih imaju i svoju robu za prodaju.
Buvljak je melting pot i kultura i rasa i interesa. Tu se mijenjaju postavke društva. Promatramo intekontinentalni šušur: Što na filipinsku konkurenciju kažu ostali trgovci? Romi su na oprezu: "Sada su vam možda i simpatične, ali...".
Na igralištu zajednica Filipinaca igra košarku. Pankeri spremaju stvari u kombije prije nego krenu na put. Cjenkanje i procjenjivanje robe se nastavlja. Trgovina nikad nije gledala tko je ‘ko, kakav je i otkuda. Multikulturalnost? Multijezičnost? Multinacionalnost? Ma ne zamara se tim riječima nitko, one se jednostavno žive.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
