Dan prije ubojstva u Lanišću u Buzetu su komunističke vlasti uspjele spriječiti održavanje krizme te su iz crkve potjerale djecu i odrasle. A ispred crkve su igrali kolo i bacali na vjernike jaja i rajčice. To im nije bilo dovoljno, pa su došli ponovno u crkvu da oskvrnu i pobacaju svete hostije i da po njima gaze. U tome ih je spriječio svećenik Miroslav Bulešić koji je stao ispred njih kod oltara i rekao: "Ovamo možete proći samo preko mene mrtvog". Nasilnici su mu odgovorili: "Nismo znali do sad da si takav! Platit ćeš nam to!" * Kad je milicija došla u župnu kuću u Lanišću razgovarali su sa svećenicima te preuzeli održavanje javnog reda i mira. Pri izlasku iz župne kuće, po dogovoru pustili su unutra već prije određene i naoružane nasilnike, njih četvoricu, da izvrše zločin nad svećenicima. Mons. Ukmaru nanijeli su velike ozljede pustivši ga da iskrvari te tako umre, no poslije će se oporaviti u bolnici. Župnika Ceka, koji je bio glavna meta, u zadnji čas je spasila, sakrila, majka. Vlč. Bulešića je u župnom uredu nožem zaklao Slavko Sanković iz Brgudca

Komunistički zločini nakon Drugog svjetskog rata nad svećenicima i vjernicima u Istri kulminirali su u Lanišću 24. kolovoza 1947. godine kod slavlja svete krizme. Te nedjelje u Lanišću je krizmano 247 djece koja su bila, zajedno sa svojim kumovima i roditeljima, izvrgnuta organiziranom zlostavljanju od strane komunističke vlasti pod vodstvom Dine Zlatić. Cilj je bio spriječiti slavlje svete krizme, kao što je to ranije spriječeno u Tinjanu i Buzetu, te pobiti svećenike koji se tamo nađu. Odabrani su ljudi koji su trebali izvršiti najgori zločin.

Dan prije u Buzetu su komunističke vlasti uspjele spriječiti održavanje krizme te su iz crkve potjerale djecu i odrasle ljude. A ispred crkve su igrali kolo i bacali na vjernike jaja i rajčice. To im nije bilo dovoljno, pa su došli ponovno u crkvu da oskvrnu i pobacaju svete hostije i da po njima gaze. U tome ih je spriječio bl. Miroslav Bulešić koji je stao ispred njih kod oltara i rekao: "Ovamo možete proći samo preko mene mrtvog". Nasilnici su mu odgovorili: "Nismo znali do sad da si takav! Platit ćeš nam to!"

U isto vrijeme vjernici iz Lanišća sa svojim župnikom Stjepanom Cekom spremaju se za sutrašnju krizmu. Da su komunističke vlasti sve isplanirale, svjedoči još jedan detalj - predvečer je iz Buzeta u Lanišće došao Antun Cerin - Pavizić, funkcioner, i tjerao žene i djecu ispred crkve da se ne ispovijedaju te im je rekao: "Lijepo je bilo danas u Buzetu, sutra će krvavo kamenje padati u Lanišću".

Uoči odlaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: "Samo jedanput će se umrijeti".

U Lanišće su stigli u večernjim satima mons. Jakov Ukmar, djelitelj krizme i njegov pratitelj vlč. Miroslav Bulešić. Župnika Ceka obavijestio je jedan mladić da će na dan krizme u župnoj crkvi biti "sasječen na komade". Kako bi se izbjegli buzetski neredi, odlučeno je da se sveta krizma slavi sat ranije. Tijekom noći o tome je obaviještena većina roditelja.

Krizma se nekako održala, uz veliki plač djece

Kad je u nedjelju, 24. kolovoza, Dina Zlatić sa svojom grupom od 30 ljudi s Ćićarije, Lupoglavštine, Kastavštine i Rijeke došla u Lanišće i vidjela da ne mogu spriječiti krizmu koja je počela sat vremena ranije, dala je naredbu da se provali u crkvu i sprovede plan. U tome su ih spriječili roditelji djece krizmanika i stanovnici Lanišća te je došlo do velikog okršaja. Nisi uspjeli provaliti u crkvu, ali su pucali iz oružja na prozore crkve pri čemu su popucala stakla, a ranjenih je bilo na obje strane. Krizma se nekako održala, uz veliki plač djece. Svećenici su se poslije u pratnji vjernika sklonili u župnu kuću i pozvali miliciju koja je znala za sve što se događa, pratila je to sa strane i na kraju pomogla u zločinu. Kad su došli u župnu kuću razgovarali su sa svećenicima te preuzeli održavanje javnog reda i mira. Pri izlasku iz župne kuće, po dogovoru pustili su unutra već prije određene i naoružane nasilnike, njih četvoricu, da izvrše zločin nad svećenicima. Čula se vika, lupanje, razbijanje, trčanje u dvorište kuće, rabili su auto kojim su bili dovezeni Ukmar i Bulešić.

Mons. Ukmaru nanijeli su velike ozljede pustivši ga da iskrvari te tako umre, no poslije će se oporaviti u bolnici. Župnika Ceka, koji je bio glavna meta, u zadnji čas je spasila, sakrila, majka, da ga u tom koljačkom naletu ne ubiju. Tražili su svugdje, psovali, u potkrovlju župne kuće privezali su na gredu konop za objesiti nekog od svećenika. Vikali su da su ubili dvojicu svećenika i da još traže trećega.

Vlč. Bulešića je u župnom uredu nožem zaklao Slavko Sanković koji je bio iz Brgudca. Bulešić je umirući izgovarao riječi: "Isuse, spasi dušu moju!" Poslije je te riječi izgovarao njegov ubojica tražeći od ljudi ispred župne kuće gdje može oprati okrvavljene ruke i nož. Nakon što su ubojice izašle iz župne kuće milicajac je zapucao iz oružja u zrak, u znak da je operacija u Lanišću završena. Napadači su se povukli iz Lanišća. Danas je Miroslav Bulešić zaštitnik istarske policije i njemu je posvećena policijska crkva u Valbandonu. Milicija nije spriječila njegovo ubojstvo, ali ga policija ima za svog zaštitnika.

Milicija je odmah blokirala mjesto, počela pretresati kuće po Lanišću, a OZNA ispitivati ljude. Kako se vijest o zločinu brzo proširila i svjetski mediji su počeli pisati, Vladimir Bakarić, predsjednik hrvatske Vlade, dao je priopćenje kojim je optužio svećenike i mještane Lanišća da su isprovocirali zločin pa oni nisu imali druge mogućnosti nego zaklati svećenika, a drugog teško ozlijediti. Bakarić je pak bio ljut na Dinu Zlatić zato što nisu bolje odradili unaprijed isplanirani zločin. Budući da nisu uspjeli do kraja u svom zločinu, pobiti sve svećenike, posebno Ceka, poslije će sud u Pazinu vlč. Stjepana Ceka osuditi na 6,5 godina stroge zatvorske kazne s prisilnim radom koju je izdržao u Lepoglavi i Staroj Gradiški, a počinitelja ubojstva Slavka Sankovića na 5 mjeseci zatvora zbog remećenja javnog reda i mira. Uz Sankovića, za zločin u župnoj kući osuđeni su Elvio Medica iz Račje Vasi, Josip Božić iz Raspora i Srećko Brajković iz Brgudca na kaznu zatvora od 3 mjeseca. Kako vidimo, ubiti svećenika za komunističku ideologiju je bilo samo remećenja javnog reda i mira. Također je sud osudio i 7 vjernika Lanišća koji su sprječavali zločin na kaznu zatvora od 6 do 10 mjeseci. Veće kazne dobile su žrtve od ubojica. A Dina Zlatić nije bila osuđena nego samo prekorena od Bakarića da nije savršeno izvela operaciju zvanu "Lanišće" i malo joj je bilo usporeno političko napredovanje.

Od liječnika iz Roča tražili da laže

Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj sudac laniškog zločina Ivan Motika priznao je da je presuda vlč. Ceku, vjernicima iz Lanišća i ubojicama bila sastavljena od komunističke vlasti u Zagrebu, po diktatu Vladimira Bakarića, te ju je on trebao samo formalno izreći - pročitati. Zašto su se komunističke vlasti odlučile pred samo stupanje pariške mirovne konferencije za takav zločin, teško je dati egzaktan odgovor. Jedno je sigurno - nisu se mogli nositi s činjenicom da toliko roditelja želi svoju djecu krizmati. A najviše je ih je boljelo da se događa distanciranje partizana od partije. Mnogi koji su bili u partizanima nikad nisu bili članovi komunističke partije. Dapače, bili su prijatelji svećenika i aktivni članovi u crkvi. Znam za takav slučaj u Fažani.

Nakon ubojstva vlč. Bulešića komunističke su vlasti tražile od liječnika iz Roča, koji je došao na mjesto zločina, potpisati unaprijed sastavljeno izvješće gdje je pisalo da je Bulešić umro od zastoja srca, a ne od tri uboda noža u vrat. Liječnik je odbio takvu mogućnost. U isto vrijeme nekoliko mještana Lanišća po naredbi vlasti moralo je oprati svu krv na daskama i zidu župnog ureda. Međutim, pod su oprali, a zid nisu dirali već stavili ormar tako da se i danas može vidjeti krv Miroslava Bulešića. O zločinu u Lanišću počeli su pisati i svjetski mediji pa su vlasti odlučile da Bulešić ne smije biti pokopan u Svetvinčentu kako ne bi veliko mnoštvo naroda došlo na sprovod i počelo Miroslava častiti kako mučenika, a komunističku partiju smatrati zločinačkom. Određeno je da mora biti pokopan u Lanišću, a milicija je blokirala sve pristupe mjestu. Samo je bilo dozvoljeno da uz vjernike Lanišća može doći njegova obitelj i tri svećenika: Ivan Pavić, Ratislav Udovičić i Petar Matijašić. Svi drugi koji su krenuli bili su vraćeni. Nakon par mjeseci dogodit će se oskvrnuće Bulešićeva groba.

Mediji su iznosili neistine o svećenicima Bulešiću, Ceku, Ukmaru nastojeći ih prikazati suradnicima neprijatelja. Međutim, što su Bulešića više blatili, to ga je narod više častio kao mučenika. Bulešićeva majka je redovito hodočastila na njegov grob u Lanišće i svake godine pisala zamolbu da joj dozvole prenijeti njegove zemne ostatke u Svetvinčenat. Molba će joj biti uslišana tek 1958., kad će u najvećoj tajnosti biti preneseni Bulešićevi zemni ostatci u Svetvinčenat, pod uvjetom da ne smije biti pokopan u obiteljsku grobnicu već u jednu grobnicu uz vrata crkve na groblju, ali bez ikakvog znaka i imena. Nakon mjesec dana Bulešićeva će majka spokojno umrijeti jer je uspjela kosti svoga sina prenijeti na rodnu grudu.

Svi svećenici su bili na meti

U Lanišću su trebali biti ubijeni svi svećenici. Nije bilo važno tko je tamo, jednostavno je Bakarić dopustio Dini Zlatić da sprječava krizme u Istri i da u Lanišću počini zločin. Da li bi Bulešić bio ubijen da nije bio u Lanišću? Teško je dati egzaktan odgovor, ali bio bi ubijen netko drugi. Tih dana u zatvoru u Opatiji je bio svećenik Valentin Cukerić koji je trebao biti osuđen na smrt. Kako su svjetski mediji pisali o zločinu u Lanišću, vlasti su ga pustile na slobodu i odredile da se ne smije vratiti u Štinjan, gdje je bio župnik, već u Fažanu gdje je cijeli život bio pod njihovom prismotrom. Također je svećenik Antun Bogetić, poslije porečki i pulski biskup, ne znajući što se dogodilo u Lanišću, putovao vlakom za Pulu, ali ga je milicija u Galižani nasilno skinula s vlaka i odvela u postaju u Fažanu gdje je bio ispitivan i tu ostao dok nije prošao sprovod u Lanišću.

Povezane vijesti

• Crkva i kapelanija posvećene bl. Miroslavu Bulešiću
• Obljetnica rođenja i posvećenje kipa bl. Bulešića
• VIŠE OD SEDAM SEDETLJEĆA OD SMRTI ISTARSKOG SVEĆENIKA, BLAŽENOG MIROSLAVA BULEŠIĆA: Blaženi Bulešić nam je uzor i poruka