Mnogi su se uzbudili zbog nedavnih objava u medijima da berba pojedinih vrsta gljiva može berača koštati i do 4.000 eura kazne! No, iskusni gljivari znaju da to nije nikakva novost - propis je toliko star da su iznosi novčanih kazni za branje zaštićenih vrsta izvorno napisani u kunama. I nije nikakva tajna da je među tim »zabranjenim« gljivama jedna bez koje je teško zamisliti jesensku trpezu u Istri.

Ugrožena vrsta

Naime, u red zaštićenih vrsta gljiva još je prije više desetljeća uvrštena blagva (Amanita caesarea), u Istri poznatija kao giordana (đordana, žurdana). Riječ je o jednoj od najukusnijih gljiva, koja latinskim imenom sugerira da je i »caru ljubljena«. Zabrani unatoč, i ove su je jeseni bile pune gljivarske košare; mnogi su je brali i jeli ne mareći ili ne znajući za propise.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Sezona blagvi je gotovo završila pa će sad neki šegavo reći: »Mogli ste nam to prije reći«. No kao što bi svaki gljivar trebao znati da za prodaju zavičajnih vrsta gljiva, u što spadaju i najčešće konzumne vrste poput vrganja i lisičarki, mora postojati dozvola nadležnog ministarstva, tako bi morali znati koje se vrste vode pod potpunom zaštitom. U slučaju đordane, ni samo branje za vlastite potrebe neće vas opravdati pred Državnim inspektoratom. Kao gljiva iz kategorije ugroženih vrsta, blagva se može sakupljati isključivo u znanstveno-istraživačke i obrazovne svrhe.

Sve je to regulirano Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama iz 2013., u kojem se nalazi popis s više od 300 vrsta zaštićenih gljiva. Sankcije za njihovo branje određene su pak Zakonom o zaštiti prirode iz iste godine. U Zakonu su istaknute kazne za branje zaštićenih zavičajnih divljih vrsta u iznosu od 7.000 do 30.000 kuna, što odgovara današnjoj novčanoj kazni od 929 do 4.000 eura.

Zašto bi branje đordani bilo strogo zabranjeno? Pa nije to baš jasno ni vrsnim gljivarima. Da za njenu zaštitu nema valjanog razloga još je prije 15 godina za Glas Istre izjavio naš najveći gljivarski autoritet, pokojni Romano Božac, profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

- Blagva je zaštićena, a poznato je da je beru gotovo svi. Ona neće nestati zato što je ljudi beru, već iz drugih razloga, napose promjena u staništu. S druge strane, lisičarka nije zaštićena, iako je na zagrebačkom području nestala u zadnjih 30-ak godina, rekao je profesor Božac davne 2010. godine.

Zakon je zakon

I zaista: tko je u rujnu i u listopadu bio u istarskim šumama vidio je da su blagve i ove godine rodile izdašno i da se po njenoj učestalosti teško može govoriti o ugroženoj vrsti. Ali zakon je zakon - možemo ga propitkivati, ali ga se moramo pridržavati.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Uz đordanu na popisu zaštićenih su i mnoge druge vrste koje se nađu u Istri, a koje također »zalutaju« u košaru. Jedna od njih je i Fechtnerov vrganj iz kategorije osjetljivih vrsta, a koji se lako zamijeni s drugim sličnim vrganjevkama žutog stručka, poput šiljatonogog. Zaštićena je i kraljevka ili kraljevski vrganj (spore se mnogi ima li ga uopće u Istri ili samo na kvarnerskim otocima). I kraljevka je karakterističnog žutog stručka i često je zamijene s ljupkim vrganjem (lažna kraljevka). Osjetljiva vrsta je i opekasti djed ili turčin i još mnoge koje bolje znamo iz literatura nego iz naših šuma.

A u našim se šumama, unatoč završetku sezone, može očekivati još koji primjerak blagve pod lišćem s obzirom da nam ide drugi val amanita (pupavki) i mazi nas toplo vrijeme. Sezona lisičarki traje već dugo i sunčanice su sve češće, a pojavile su se i mrke trubače i martinčice. Uz njih, Istra obiluje s još puno vrsta jestivih gljiva, izvrsne kvalitete i bez zabrane branja, pa zapravo i nema potrebe da se s košarom umjesto u šumi, nađemo s onu stranu zakona.

Povezane vijesti

• Prazne košare istarskih berača gljiva
• VRIJEME JE POGODNO ZA BERBU GLJIVA: Neubrane gljive ne treba uništavati
• Poznati gljivar Rino Brajnović iz Rovinjskog Sela na jednom mjestu našao čak 156 martinčica!