Uzimali uzorke
NEVJEROJATNO OTKRIĆE U PODMORJU ŠTINJANSKE VALE Andrej Jaklin: Bili smo na 30 metara od obale i 10 metara dubine, onda smo uočili nešto veliko i tamno, nešto neobično…
Uzimali smo uzorke jer smo proučavali invazivne vrste unesene u Jadran preko balastnih voda. Kolega i ja bili smo na otprilike 30 metara od obale i 10 metara dubine, kad sam vidio kao kroz maglu, jer je bila jako mutna voda, tamo je dosta pjeskovito dno, nešto veliko tamno, nešto neobično. Naravno da me to odmah zaintrigiralo i otišli smo vidjeti što bi to moglo biti. Kad smo shvatili o čemu se radi, nismo mogli vjerovati, kaže Andrej Jaklin iz Centra za istraživanje mora rovinjskog Instituta Ruđer Bošković
Arhiva G. I.
Centar za istraživanje mora rovinjskog Instituta Ruđer Bošković prije koju godinu sudjelovao je u međunarodnom istraživanju o utjecaju balastnih voda na Jadran. Tako su biolozi rovinjskog Centra, među kojima je bio doktor znanosti i viši znanstveni suradnik Andrej Jaklin, ronili i uzimali uzorke u lukama Pulskog zaljeva u kojima se vrši utovar i ispuštanje balastnih voda. Jedna od tih luka je bila u Štinjanskoj vali, ispod forta Puna Christo. Tamo je Jaklin pri kraju ronjenja naišao na nešto što mu je prvotno sledilo krv u žilama.
- Uzimali smo uzorke jer smo proučavali invazivne vrste unesene u Jadran preko balastnih voda. Kolega i ja bili smo na otprilike 30 metara od obale i 10 metara dubine, kad sam vidio kao kroz maglu, jer je bila jako mutna voda, tamo je dosta pjeskovito dno, nešto veliko tamno, nešto neobično. Naravno da me to odmah zaintrigiralo i otišli smo vidjeti što bi to moglo biti. Kad smo shvatili o čemu se radi, nismo mogli vjerovati. Svašta se nađe u podmorju, naročito raznih odbačenih guma i plastike, bicikle i motorine smo znali nalaziti, potopljene barke i nisu takva rijetkost, ali da ću naići na kamioncin, to nikad ne bih očekivao, pripovijeda nam Jaklin.
Nisu zaboravili
Prvotno iznenađenje istog trenutka zamijenio je šok. Jaklin priznaje da su nekoliko sekundi stajali podalje i razmišljali da li da uopće zavire u kamioncin ili ne. Što ako je unutra ne daj bože tijelo? No, i to je bio razlog više da se približe i bolje pogledaju olupinu. Srećom, unutrašnjost je bila potpuno prazna, a kamioncin se nije nigdje činio oštećen ni ulubljen.
Tada im je laknulo, a sve dotadašnje emocije zamijenila je nevjerica, jer do sad nikad nigdje tijekom ronjenja nisu naišli na olupinu automobila u podmorju. S obzirom na druge obveze, otkriće u Štinjanskoj vali ostalo je zanemareno, no ne i zaboravljeno. Nakon nekog vremena, informacija o ovom otkriću stigla je i do Romea Ibriševića, predsjednika udruge Zelene stope i hrvatskog lovca na olupine, gdje god se one nalazile. Ibrišević se zainteresirao za pronađenu olupinu i spomenuo njezino moguće vađenje, pa je Jaklin u studenom provjerio je li kamion i dalje na istom mjestu i snimio ga. Roneći na dah, društvo mu je pravio i Miro Vitas, partner u podvodnom ribolovu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
