Loborika (tal. Lavarigo), naselje 7 kilometara udaljeno od Pule, najjužniji je dio općine Marčana, i nakon općinskog središta, najnapučenije u općini. Na antičkoj je i aktualnoj cesti što je vodila (vodi) od Pule do Barbana, pa preko u Liburniju.

Naselje se nalazi u izrazito kraškom području, okruženo prostranim vrtačama, od kojih najveća, zvana Komun, dostiže 500 metara u promjeru.

U sastavu Općine Marčana nalaze se naselja: Marčana, Belavići, Bratulići, Cokuni, Divšići, Filipana, Hreljići, Kavran, Krnica, Kujići, Loborika, Mali Vareški, Mutvoran, Orbanići, Pavičini, Peruški, Pinezići, Prodol, Rakalj, Šarići, Šegotići i Veliki Vareški.

Središte Loborike

U području tih naselja nalazi se veći broj naseljenih mjesta i to: Balići, Biletići, Boduleri, Cetinići, Cveki, Dvori, Krnički Porat, Krvavići, Kuftići, Kužinići, Livovići, Išići, Jovići, Jukići, Marusi, Matelići, Negričani, Radeki-Glavica, Radeki-Polje, stancije Buršići, Celija, Elija, Peličeti i Stara, te Škabići i Valtursko Polje.

VICUS RAVARICUS

Područje Loborike bilo je nastanjeno još u prapovijesti o čemu svjedoče gradine, pa u rimsko doba (ostatci građevina u Radekima) i u ranom srednjem vijeku.

U kasnoj antici Loborika je pripadala nezakcijskom ageru, a nakon gašenja Nezakcija u 7. st. prešla je pod upravu pulskog municipija.

Ruševine srednjovjekovnog naselja s predromaničkom crkvom Sv. Silvestra nalaze se na istoimenoj niskoj uzvisini u šumi zapadno od groblja, a naseljenost u ranome srednjem vijeku potvrđuju dijelovi arhitektonske kamene plastike te liturgijske i crkvene opreme iz 8./9. st.

Na Sv. Silvestru pronađen je kameni sarkofag iz 11. st., koji se danas nalazi u pulskom Arheološkom muzeju. Natpis uklesan u sarkofag otkriva da su dva tijela u sarkofagu bila zemaljski ostatci meštara Johannesa i Gariberta, za koje se pretpostavlja da su bili klesari, možda čak graditelji crkve.

Loborika je već godine 990. poznato među crkvenim posjedima, a spominje se prvi put 1150. kao vicus Ravaricus. Pripadalo je pulskom području pa je 1243. frater Johannes de Ravarigo bio jedan od potpisnika prisege vjernosti Pule Veneciji. Od 14. st. bila je dio vodnjanskih regalija pod feudalnom jurisdikcijom akvilejskog patrijarha.

Loborika se 1330. godine odcijepila od pulskog i priključila vodnjanskom komunu. Velikim dijelom napušteno zbog bolesti i ratova, naselje je prvi put planski naseljeno 1407. godine hrvatskim i bosanskim doseljenicima, a plansko doseljavanje stanovnika, uglavnom iz Dalmacije nastavilo se i u 16./17. st., kad je oblikovano današnje naselje.

Iz Loborike je bio Zorzi Chersola (Jure Kršul), zloglasni morlački razbojnik koji je u vrijeme francuske uprave bio strah i trepet južne Istre (Zatajena Istra, Srđa Ornabić, Aleksandar Žigant).

ŽUPA SVETOG FLORA

Loborika je jedina župa u Porečkoj i Pulskoj biskupiji posvećena sv. Floru, koji se slavi 27. listopada. Moguće je bio jedan od prvih vjerovjesnika među Hrvatima u okolici Pule, a živio je u 4. ili 5. st. Osim u Loboriki njemu je posvećena grobljanska crkva u Pomeru, te crkva u Kranjcima nedaleko Labina.

Župna crkva sv. Flora u Loboriki

Dr. Dragutin Nežić, porečki i pulski biskup, napisao je povijesno-hagiografski esej o sv. Floru.

Godina osnivanja župe i gradnje župne crkve nepoznata je, no jedno je crkveno zvono datirano 1478. godine. U zidove su ugrađeni antički i srednjovjekovni spoliji - predromanički reljef anđela, simbol evađelista Mateja (tako piše u publikacijama), koji je s Ivanovim orlom u zidu mjesne seljačke kuće i s Markovim lavom u lapidariju samostana Sv. Franje u Puli pripadao istoj cjelini.

Nažalost, na zidu crkve Sv. Flora nema anđela, simbola evanđelista Mateje. Pomalo razočarani nismo išli u potragu za Ivanovim orlom. Ostali smo zatečeni i oznakom zabrane slikanja sakralnog objekta. Ako se to odnosi na zabranu slikanja izvana, onda nam baš još i to treba uz to što su sakralni objekti u Istri uglavnom zaključani.

Godina osnivanja župe i gradnje župne crkve je nepoznata. Jedno crkveno zvono datirano je 1478. godinom. Pretpostavlja se da je zvono pripadalo starijoj crkvi na čijim je temeljima uzidana nova 1853. godine, obnovljena 1902.

Zanimljivo je da se na području općine Marčana nalazi čak šest župa i jedna samostalna kapelanija, koje prema ustroju Porečke i Pulske biskupije spadaju u vodnjanski dekanat, osim Loborike koja spada u pulski dekanat.

To su župe: Sv. Filipa i Jakova apostola, Filipana; Gospe od Zdravlja/Prikazanje BDM, Hreljići; Sv. Marije Magdalene pokornice, Krnica-Mutvoran: Sv. Flora, Loborika; Sv. Petra i Pavla, Marčana; Gospina Rođenja, Rakalj, te samostalna kapelanija Sv. Jeronima, Kavran.

Godine 1857. Loborika ima 97 stanovnika, 357 godine 1931., četrdeset godina kasnije (1971.) 310 stanovnika, da bi od 2001. godine rastao (524), godine 2011. imala je 844, a prema zadnjem popisu (2021.) čak 978 stanovnika.

KUĆA BICIKLIZMA LOBORIKA

Loborika ima snažnu biciklističku tradiciju. Dala je nekoliko vrhunskih biciklista, a među najistaknutijima su Nevio Valčić i Cvitko Bilić. Biciklistički klub Loborika 1996. godine postao je prvi profesionalni klub u Hrvatskoj.

Cvitko Bilić, biciklistički velikan

U središtu mjesta 2024. godine otvorena je Kuća biciklizma. Kuća biciklizma postala je čuvar povijesti hrvatskog biciklizma, zahvaljujući obitelji Valčić, Cvitku Biliću i Biciklističkom klubu Loborika, koji su donirali pehare, medalje i druge vrijedne predmete, čuvajući tako priče i uspomene na slavnu biciklističku povijest ovog kraja.

Podsjetimo da se od 2007. godine vozi biciklistički memorijal Nevija Valčića.

Najuspješniji hrvatski biciklist svih vremena Cvitko Bilić (1943.) rođen je i živi u Loboriki. Niti za trajanja Jugoslavije nije bilo boljega u državi, a prije njega najuspješniji je bio Valčić.

Cvitko Bilić, biciklistički velikan

Bilić se dvaput natjecao na Olimpijskim igrama (1968., 1972.). Između ostalih bio je pobjednik na utrci Kroz Jugoslaviju (1965. i 1971.), Alpe - Adria (1972.), Kroz Srbiju, Hrvatsku i Sloveniju. Najveća pobjeda u njegovoj karijeri je ona na Gran Premio di Liberazione 1974. u Italiji koje je po mnogima bilo Proljetno cestovno prvenstvo svijeta. Bio je 7. u ukupnom poretku, 1966. godine, na tada prestižnom Tour de L’Avenireu koji je u to doba slovio kao Tour de France za amatere. Godine 1966. je proglašen sportašem godine u izboru Sportskih novosti.

Svakako, Loborika je poznata i po konjičkom centru, osnovanom 2000. godine.

HRAST PLUTNJAK I PITOMI KESTEN

Na nekoliko mjesta uz makadamsku cestu rastu osamljena stabla hrasta plutnjaka (Quercus suber). Ta stabla su ostatci nekadašnjeg nasada kojeg je podigla austrougarska mornarica u 19. st. radi proizvodnje izolacijskog materijala i izrade pojaseva za spašavanje.

Stabla hrasta plutnjaka

Na groblju su dva višestoljetna stabla pitomog kestena (Castanea sativa). Zanimljivo je da se tu nalazi jedna od većih šuma pitomog kestena u Istri i jedina je na području južnog dijela poluotoka.

ČETIRI LIKA – ČETIRI SIMBOLA

Već od 4. st. za evanđeliste se u kršćanskoj ikonografiji upotrebljavaju simboli: za Mateja anđeo, za Marka lav, za Luku vol i za Ivana orao.

Stablo pitomog kestena na groblju

Simboli četvorice evanđelista temelje se na viđenju proroka Ezekijela i na opis u Knjizi Otkrivenja: "U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. Ta su četiri bića – u svakoga po šest krila – svenaokolo i iznutra puna očiju".

Ove slike potaknule su sv. Ireneja (140. – 202.), biskupa Lyona, da ih poveže s četiri pisca Evanđelja: Prvo biće slično lavu simbolizira Njegovo učinkovito djelovanje, vodstvo i kraljevsku snagu; drugo biće slično juncu označava Njegov žrtveni i svećenički red; treće biće s licem kao čovječjim – očit je opis Njegova dolaska kao ljudskoga bića; četvrto biće slično letećem orlu ističe dar Duha Svetoga koji sa svojim krilima lebdi iznad Crkve".

TOPONIMIJA

Boncastel: Bonkastel, Brajda, Brajde, Brajdica, Brajdina, Brajdine, Brajolica, Brbovac, Brda, Brdo, Brgomalina, Brgomantovica, Brgomulina, Buran, Busoja, Busonja, Busuja, Bušička, Cokunjača, Dolac, Fijaretovica, Filaretovica, Frlinka, Frunka, Gajani, Glavica, Gomile, Grado, Grahorište, Grop, Guvno, Ivančić, Jakovac, Jakusnovac, Jakušnovac, Juka, Kaić, Kapoštrin, Kapuštrin, Kazalić, Klis, Kolići, Komun, Komunal, Kornun, Kostanja, Kostanji, Križina Krnje, Krševanka, Kršil, Kružina.

Lavarigo: Leskovac, Lindarka.

Loborika: Lodeš, Marčanka. Marketovica, Muniština, Muškat, Muškati, Njiva, Njive, Palež, Paljuh, Peličeti, Perić, Petriš, Pjantadela, Polje, Prdeklan, Proština, Proštine, Pučali, Pustovica, Radeki, Rara brajda, Raro, Roko, Rošovica, Rupe, Seli, Selo, Sinačinka, Sinokoša, Sinjačinka. Smrikve, Soline, Srnelovica, Stancija, Strnica, Strpica, Šaraja, Šeraja, Šiminica, Škripeja, Škrpica, Šorovica,· Šterpica, Štrpi, Štrpica, Šupljika, Trave, Trombina, Vaka Vala, Valbešin, Valica, Valkomun, Valkostanja, Velbešin, Vinjan, Vrbovac, Vrta, Wassermann, Zuljanovica, Žmandarka, Žujanovica, Žuljani, Žuljanovica, Dvoje vale, Gornjavaka, Kršelove brajde, Kršilove brajde, Kršulove brajde,Loborika polje, Male trave, Mandušićeva vala, Matin grob.

Radeki Polje: Stancije Grado, Ivančić, Kajić, Lodeš, Peliceti, Perić, Stancija Petriš.

Povezane vijesti

• Dan kad su lampice bile na maksimumu
• Crkvene vlasti nagovaraju Petrova da se prikloni HDZ-u
• Predstavljeno prošireno izdanje knjige o crkvi, povijesti i identitetu Premanture