Usprkos brojnim birokratskim poteškoćama poznati rovinjski turistički radnik Dario Činić i dalje nastavlja razvoj svog životnog projekta prvog ekološkog sela maslinova ulja. Doduše, zbog toga je morao tražiti poslovne partnere, da bi dalje razvijali projekt prvog maslinika na brdu na Rovinjštini. On se pak u potpunosti koncentrirao na inovativni projekt sela maslinova ulja na blagom prijevoju i udolini iznad ostataka romaničke crkve sv. Cecilije, na pola puta između Rovinjskog Sela i nedavno restaurirane obrambene tvrđave Turnina, lokalitetu prapovijesne gradine i kasnoantičkog castruma, uz najfrekventniju rovinjsku bike stazu.

- Sve je počelo još 2006., kada sam od moga pokojnog dida Zvana Jakovčića iz Rovinjskog Sela, poljoprivrednika, brijača i harmonikaša, naslijedio opožarenu šikaru na području Sv. Cecilija. Do tada sam bježao od zemlje kao vrag od tamjana, a kada sam u šumi pronašao izdanke izgorjelih maslina u meni su proradili geni pokojnog oca Žara. Na djedovim i susjednim parcelama, koje su uglavnom pripadala njegovoj rodbini, našao sam još brojne ostatke maslinika te šest kamenih kažeta. Meni je posebno draga kažeta uz naslijeđenu obiteljsku parcelu od šest tisuća kvadrata, u kojoj je moj dide za sparnih ljetnih dana noćio kako bi rano ujutro nastavio sa radom. Odmah mi je sinula ideja o prvom ekološkom selu maslinova ulja, priča nam Dario Činić, jadan od doajena rovinjskog turizma.

 Glamping turizam

 Činić je dva desetljeća bio direktor rovinjske turističke zajednice. S Veljkom Ostojićem, Brankom Curićem i Denisom Ivoševićom osmislio je projekt cesta vina i maslinova ulja, koji je preporodio unutrašnju Istru i doveo turiste do kućnog praga najboljih vinara i maslinara. Tijekom svog radnog vijeka boravio je u brojnim destinacijama, a posebno su mu se dojmila izvorna agroturistička imanja, pa mu je sinula ideja o projektu prvog sela maslinovog ulja, na kojem će i dalje radi.

- Ovo je nešto novo, prvi ovakav projekt u našoj zemlji i šire. Potražnja za takvim egzotičnim turizmom. Mnogi turisti, posebno poslovni ljudi, žele se opustiti u prirodi, a ovdje bi na licu mjesta vidjeli kako su nekada preživljavali vrijedni maslinari. Ovaj je projekt sličan glamping turizmu, koji se razvija u prirodnom okruženju destinacija u unutrašnjosti, što primjerice rade Slovenci u okolici Bleda. Ipak, daleko je autohtonije jer turisti ovdje ne bi boravili u šatorima već u kamenim kažetama, kaže Činić.

Uz jedini mali preostali maslinik na ovom području, još je pet parcela ograđenih starim masivnim suhozidima, nastalim prilikom kultiviranja terena pred nekoliko stotina godina. U svakom od tih maslinika Činić je presadio izdanke starih autohtonih sorti buže, bjankere, rošinjole, karbonace i drugih, primijenivši sadnju iz coka po savjetima Elvina Šetića. Tako je od polustoljetne neprohodne šikare, koja je prerastala u šumu, nastalo kultivirano područje sa šest maslinika i ostacima šest kažeta, od kojih konačnom rušenju odolijeva jedino ona koja je pripadala Dariovom didu Zvani. Prilikom obnove starih maslinika nisu se uklanjale autohtone vrste, a uz suhozid su ostala stabla hrasta i crnike. Činić je uredio i mali vrt, posadio aleju lijeski, autohtone ukrasne stablašice i čemprese.

 Šest ha za 12 turista

 - Zamislio sam da bi u svakoj od obnovljenih kažeta od izvorne ruralne suhozidne gradnje mogle boraviti najviše dvije osobe. Uz boravak u polju s pogledom na more u tihom okruženju mogli bi cijele godine pratiti što se radi u masliniku, a ako žele i pridružiti se meni i mojim prijateljima u radovima. Na svježem zraku i daleko od civilizacije mogli bi tako promatrati vještine obrade zemlje, uzgoj, rezidbu i branje maslina u ekološkom okruženju te konačno u njihovoj preradi u djevičansko maslinovo ulje. Tako bi na šest hektara boravilo tek 12 turista, ali bi i to pomoglo vraćati uložena sredstva. Na moju žalost nisam uspio probiti činjenicu da je riječ o napuštenim objektima koje treba obnoviti, opisuje svoj projekt Činić. Dodaje da svaki maslinar zna da je uzgoj maslina zahtjevan, a sada, kada zbog neorganizirane prodaje, stihijskog uvoza jeftinog maslinovog ulja od komine i neorganizirane prodaje i izvoza najviše nagrađivanim uljima iz najbolje svjetske maslinarske regije je počela padati cijena.

U Istri je puno pobornika ruralne suhogradnje pa je Činić oko sebe okupio nekoliko arhitekata za izvornu gradnju kamenom bez maltera i betona. Za uređenje kažeta pobrinuo bi se njegov prijatelj, poznati dizajner Željko Burić. Mnogi su, posebno iz poljoprivredne, konzervatorske, arhitektonske i građevinske struke oduševljeni njegovim idejama, ali je Činićevo maslinarsko selo zapelo u legalizaciji kažeta. Iako je i laiku bjelodano jasno da je riječ o autohtonim prastarim poljskim skloništima od nevremena, postupak legalizacije traje dugih deset godina. Činić kaže da je već umoran od obilaženja kancelarija, ali ne misi odustati. Ipak, godine prolaze, uložena sredstva ne vraćaju pa će, ako projekt ne krene morati prodati maslinike.

Ilegalna gradnja prolazi

- Kao direktor Turističke zajednice nisam se usudio raditi ništa što se ne bi smatralo legalnim. U međuvremenu u susjedstvu i na širem području izgrađene su brojne kuće i vikendice, koje su se uspjela legalizirati, a i dalje se grade. Moje kažete i dalje propadaju, a posebno mi je žao one najdraže, pokojnog dida Zvane, koja se naprosto raspada. Ipak ne odustajem i uporno guram projekt. Naslijeđena zemlja se ne prodaje, pa bih maslinik dida ostavio, a ostale prodao. Teško bi mi bilo prodati i obnovljena maslinike, jer je u njih uloženo puno truda i novca, pa su sada kao homage ne samo mom djedu već i njegovim nekadašnjim susjedima, koji su teškim težačkim radom kultivirali surovo neplodno područje i uzgojili maslinike. Sve ove parcele su u katastru bile označene kao maslinici, a u pola stoljeća od kada su izgorjeli šikara je na više mjesta prerasla u pravu neprohodnu šumu, objašnjava Činić svoju privrženost inovativnom projektu istinskog spoja poljoprivrede i turizma na području Sv. Cecilija.

Bogu na vrh

Dok su se rješavale birokratske zavrzlame, koje ni do danas nisu razriješene, Činić je po istom modelu nastaviti sadnju maslinika. Tako je pokrenuo bonifikaciju zapuštenog brda znakovitog naziva Bogu na vrh, tik uz državnu cestu Rovinj – Kanfanar, kilometar do Rovinjskog Sela, s čijeg vrha, predviđenog za kušaonicu ulja, puca prekrasan pogled na Rovinj. Prvi je to maslinik Rovinjštine zasađen na južnim obroncima brda, koji pokazuje da bolja prozračnost i izloženost vjetrovima smanjuje bolesti maslina, posebno paunova oka.

Nakon uklanjanja neprohodne šikare Činić je posjed malčirao i nasuo plodnom zemljom. Bonifikacija divljeg terena puno košta. Na brdo su se morale dovući velike količine zemlje, posijati trava radi sprječavanja erozije tla i potom oko cijele parcele izgraditi suhozid. Ovaj jedinstveni maslinik na parcelama kupljenih od rođaka oko središnje parcele koju je naslijedio od djeda, u prvoj fazi obuhvaća 5,5 hektara. Tu se previše zadužio, pa je morao zatražiti partnere. Nakon oglašavanja projekta u zemlji i inozemstvu odazvao se švicarski poduzetnik hrvatskih korijena koji je nastavio sadnjom novih maslinika na parcelama koje je Činić naknadno otkupio, a zapremaju dodatna tri hektara.

Njegov su primjer slijedili i drugi, pa su tako nastali veliki maslinici na obližnjim brdima Markov vrh i Monte Cavalo, potom i nešto daljoj Maloj Valtidi i Monteru. Činić je po sličnoj matrici obnovio 2,5 hektara napuštenog maslinika na Valdinadi kod inovativno uređenog kompleksa Markovog vrha s maslinicima i vinogradima. I iz ovog maslinika vidi se Rovinj, a nalazi se tik uz bike stazu i nekadašnju prugu Kanfanar – Rovinjsko Selo, koja uzgred ima šansu postati prva svjetska mountain bike staza na pružnoj konstrukciji s prastarim pragovima iz doba Austrougarske monarhije.

Dugih deset godina

- Ovaj projekt razvijam od sada već daleke 2006. godine, kada sam naslijedio parcele kod crkve sv. Cecilije. Na tri atraktivne pozicije do sada sam podignuo 14 hektara maslinika i obnovio desetak kilometara suhozida. U vlasništvu imam još dva zemljišta na dvije jedinstvene pozicije. S parcele na brdu Montajar, na pola zračne udaljenosti između Rovinjskog Sela i Kukaletovice, prostire se predivan pogled na Rovinj. Na pola stoljeća napuštenoj Frati s pogledom na Limski kanal, plodna zemlja prošarana vrtačama postala je prava prašuma. Prirodni ambijent i jedinstven pogled na fjord s lokacije Krug, kuda se iz Rovinjskog Sela stiže na Lim, idealna je lokacija za glamping. Još imam strpljenja i tražim partnere za završetak mog životnog projekta. Ako ih ne nađem bit ću prisiljen sve prodati, izuzev parcela koje sam naslijedio, jer one su uspomena na moje pretke, kaže Činić.

U međuvremenu Činić se usavršavao na tečajevima za senzorske analitičare maslinovih ulja, a njegova su ulja dobila brojne nagrade. Nedavno je njegovo djevičansko maslinovo ulje ušlo među 500 najboljih na svijetu u znamenitom vodiču Fles Olei.

- Tako sam na kraju i ja postao maslinar. Moj pokojni otac je bio zastupnik Croatia osiguranja za Rovinj. Obilazio je kuće i osiguravao domaćinstva po selima i poljoprivredne kulture. Rođen je u selu Begi kod Gradine, sjeverno od Limskog kanala, a najveći mu je prijatelj bio Marčelo Popović, tragično nastradali prvi hrvatski ministar turizma, koji je stanovao u susjednom selu Bralići. Volio je zemlju pa je biciklom iz Rovinja odlazio u 25 kilometara udaljene Bege obrađivati obiteljska polja. Posao s osiguranjem je rastao, pa se ocu pridružila i moja majka Marija, rodom iz Rovinjskog Sela, od koje sam naslijedio zemlju. I pored solidnih prihoda otac je kupio oko 1,5 hektara zemlje na području Polari jugoistočno od Rovinja, gdje je posadio maslinik i vinograd. Obrađivao ih je na tradicionalni način magarcem, potom mulom i konjem. U to sam vrijeme radio u marketingu Jadranturista, nalazeći svakakve izlike da ne idem u kampanju koja me nije zanimala. Sada, kada sam upoznao čari maslinarstva i zavolio rad u polju, koji je istinski antistres, žao mi je da nisam pomagao ocu jer bih mu pružio zadovoljstvo i usput nešto naučio, zaključuje Dario Činić svoju priču, koja će, nadamo se, imati sretan završetak.

Povezane vijesti

• U Istru ušlo više od 200 tisuća stranih gostiju
• Zaleđe je postalo više od sunca i bazena
• Istarski trend pozitivnog gospodarskog razvoja