Vremeplov Glasa Istre
Ubojstvo Ive Pukanića potreslo je zemlju, a majka iz Pule ipak nije pronašla svog sina
(Arhiva Glasa Istre)
Ubojstvo Ive Pukanića, urednika tjednika Nacional, duboko je potreslo građane, ali i medije krajem listopada 2008. godine. Uz njega, u atentatu je ubijen i Niko Franjić - direktor marketinga Nacionala. Iskaz glavnog sumnjivca Roberta Matanića tako se našao na naslovnici Glasa Istre prije 18 godina, točnije 31. listopada 2008. godine.
Eksplozija bombe
Pukanić i Franjić ubijeni su u eksploziji bombe, a Matanić je u svom iskazu preuzeo dio odgovornosti koji se odnosi na dobavljanje motocikla-bombe kojim je likvidacija izvršena. Matanić je nekoliko dana nakon počinjenog ubojstva zajedno sa supočiniteljima namjeravao pobjeći u Srbiju. Pokušaj bijega im je propao kada ih je policija uhitila.
Motocikl s eksplozivom bio je jedan od ključnih dokaza koji je Matanića i njegovu grupu kriminalaca doveo do hapšenja. Naime, policija je na mjestu atentata pronašla serijski broj motora koji nije bio uništen u eksploziji. Motor su povezali s Matanićem, nakon čega su njega i ostale osumnjičene pratili i prisluškivali. Kada je iz Srbije došla informacija da namjeravaju pobjeći iz Hrvatske s krivotvorenim dokumentima promptno su uhićeni.
Matanić je navodno u svom iskazu policiji spomenuo i jednog od najzloglasnijih srpskih kriminalaca, Sretena Jocića, poznatijeg pod imenom Joca Amsterdam. Pitanje koje su naši novinari tada postavili jest - koji bi bio Jocićev motiv da naruči likvidaciju Pukanića? Ipak, Jocić je nekoliko godina kasnije lišen otpužbi, dok je Matanić osuđen na 35 godina zatvora, a ostala petorica koja su sudjelovala u atentatu dobili su kazne od 16 do 40 godina zatvora.
Sljedeća priča o kojoj smo pisali na neobičan način povezuje talijanski Cagliari i Pulu, a sve kroz potresnu potragu Puljanke Dragice Olaj za njenim nestalim sinom. Nakon što je godinama živjela u nadi da je beskućnik Antonello Satta s talijanskog otoka Sardinije zapravo njen nestali sin, talijanski mediji otkrili su bolnu istinu. Naime, DNK analizom utvrđeno je da Antonello ipak nije njen sin. Unatoč negativnom rezultatu analize, Dragica je bila spremna usvojiti Antonella, no on na to nije pristao.
Antonello za sebe jedino zna da su ga oteli Romi kada mu je bilo tri godine, te da je pobjegao iz logora kad mu je bilo 14, a od tada luta ulicama Cagliarija. Gospođa Olaj prepoznala je u Antonellu svog sina zbog ožiljaka ispod jednog oka i na malom prstu, no na kraju se ipak ispostavilo da to nije bio on.
- Kad sam ugledala Antonella znala sam da to nije on. Kada vidite osobu uživo drugačije je nego kad je vidite na televiziji. Gledala sam ga, promatrala mu kosu i ožiljke na prstima i po licu i s vremenom mi je postalo jasno da ta osoba nije moj sin. Pokazivala sam mu i slike, ali ničega se nije sjećao. Iako sam ga pitala želi li doći u Pulu, on je rekao da neće prihvatiti moju ponudu. Još uvijek vjerujem da je moj sin živ i da će se pojaviti kucajući na moja vrata. Bez obzira na sve, ja i dalje nastavljam tražiti istinu, rekla je tugujuća majka.
Još jedna tragična priča iz 2008. godine dolazi iz Zagreba. Naime, u zagrebačkom kvartu Savica pronađeno je tijelo muškarca prostrijeljene glave u bijelom luksuznom automobilu. Naši su novinari tada neslužbeno doznali da je riječ o Adrianu Ćupiću, bivšem naredniku HV-a, odnosno naredniku u Prvoj gardijskoj brigadi Tigrovi. Građani su tijelo pronašli u bijelom Land Rover Freelanderu, s upaljenim motorom i svijetlima, a vozačeva noga stiskala je kočnicu. S obzirom na to da se prostrijelna rana nalazila na desnoj strani muškarca, te da mu je glava klonula ulijevo, pretpostavljalo se da je pucano sa suvozačkog mjesta. U vozilu nije pronađen pištolj iz kojeg su ispaljeni hici.
Ubijeni Ćupić je 2001. godine nečasno otpušten iz vojske nakon optužbe za silovanje, a nedugo nakon ubojstva za isto je optužen njegov kum - Vilim Karlović, koji je navodno Ćupića ubio zato što mu je dugovao veliku svotu novaca.
Trovanje psa tartufara
Naša novinarka Gordana Čalić Šverko prije 18 godina pisala je i o trovanju psa tartufara u Buzetu. Naime, ovo nije bio prvi incident trovanja pasa 2008. godine, pa je vlasnik sumnjao da je pas tijekom potrage za tartufima pojeo otrovan mamac.
- Sin mi je bio s tri psa u potrazi za tartufima. Nakon sat i po jedan se počeo čudno ponašati. Zanosio se u stranu, gubio ravnotežu i padao na tlo. Odveli smo ga veterinaru koji mu je dao infuziju i lijekove i pas je preživio, rekao je vlasnik Vinko Krbavčić iz buzetskog naselja Korenika. Dodao je da slučaj nije prijavio policiji zato što je jedno trovanje već prijavio prije 10 godina, no nitko nije reagirao.
Međutim, veterinar Saša Arsić smatrao je da ovaj slučaj nije isti kao prethodni, jer su ostali psi uginuli u vrlo kratkom vremenu.
- Simptomi nisu ni približno slični. Ovoga puta se radi o endogenoj intoksikaciji. Pas je pojeo nešto što u sebi ima toksine koji mogu uzrokovati takve simptome da vlasnik može posumnjati da se radi o trovanju kemikalijama, rekao je Arsić. Trovanje pasa nažalost se ponavlja svake tartufarske sezone, pa su tako u rujnu 2008. godine prije ovog otrovana četiri psa, pretpostavlja se arsenom, a uginuli su u roku od pet do petnaest minuta.
Posljednja nam pak, vrlo neobična vijest dolazi s druge strane svijeta, iz glavnog grada Japana. U Tokiju je tako jedan Japanac pokrenuo akciju za legaliziranje brakova između ljudi i manga bića, točnije likova iz stripova. Japanac se htio oženiti s likom iz crtića imena Mikuru Asahina, a pokrenuo je akciju na internetu s ciljem da skupi milijun potpisa. Potpisi su mu bili potrebni kako bi od vlade zatražio legalizaciju brakova s dvodimenzionalnim likovima, a u tjedan dana prikupio je čak 1.226 potpisa.
- Ne zanima nas više trodimenzionalni svijet, rekao je tada Japanac.
