(Arhiva Glasa Istre)
Od štrajka glađu u riječkom zatvoru, pa sve do smrti Stevea Irwina i uhićenja šest Španjolki zbog golotinje na plaži, stranice Glasa Istre na današnji dan prije 18 godina čitateljima su prenijele šareni mozaik lokalnih, ali i nacionalnih i međunarodnih vijesti.
Tako naslovnica našeg lista 2008. godine glasi "Štrajk glađu u riječkom zatvoru", kada je trideset i dvoje od ukupno 165 zatvorenika riječkog zatvora odbilo doručkovati, a sljedeći dan ih je doručak odbilo 28. Kako je tada izvijestila novinarka Slavica Kleva, razlozi za štrajk bili su brojni, no svi su se svodili na isti problem – narušeni status pritvorenika koji su se, prema njihovim tvrdnjama, tretirali poput osuđenika na odsluženju kazne. Dodatno, bili su nezadovoljni i dugotrajnim sudskim postupcima, sporošću sudaca i čestim odgađanjem sudskih rasprava zbog nedolaska svjedoka.
Neslužbeno smo pisali da je najglasniji u zahtjevima bio Marijan Behečeli, koji je 2008. godine nepravomoćno osuđen na 7 i pol godina zatvora zbog pretprodaje droge, ali i Jusuf Derviši koji je u tom trenutku čekao suđenje za zlouporabu opojnih droga. Zbog štrajka glađu javnosti se obratio tadašnji upravitelj zatvorskog sustava u riječkom zatvoru Ivan Damjanović.
- Ne bih želio narušiti tanku granicu između mirnog neposluha i pobune jer ona nije nikome potrebna. Zahtjevi riječkih pritvorenika su mi apsolutno poznati, ali to je doista njihova percepcija. Nitko nije odustao od redovitih šetnji na koje imaju pravo tijekom dana, a neki drugi oblici neposluha nisu upotrijebljeni. Život u riječkom zatvoru se odvija uobičajeno, a moram primijetiti da je grupa nezadovoljnika izmanipulirana, rekao je tada Damjanović.
"Pula je grad oronulih fasada" sljedeći je istaknuti naslov iz broja Glasa Istre te 2008. godine, a na "meti" našeg komentara bila su oštećena i derutna pročelja zgrada u samom centru grada, od kojih su neke predstavljale i opasnost za prolaznike.
Oronula pročelja mogla su se primijetiti u svim ulicama oko Arene, pa sve do Foruma preko Kandlerove ulice, pa smo tako pisali da su povijesne znamenitosti postale jedini adut koji privlači turiste u Pulu.
U aktualnom prijedlogu odluke o komunalnom redu stajalo je kako su vlasnici zgrada dužni sami o svom trošku urediti vanjske dijelove građevina u kojima žive. Grad je ipak osiguravao dio novca od zakupa poslovnih prostora.
Međutim, kako je tada navela pomoćnica pročelnika za prostorno uređenje Vesna Dukić, uređenje pročelja bila je obveza svih suvlasnika nekretnine, pa je Grad financirao radove samo na zgradama koje su predale službeni zahtjev i našle se na listi prioriteta. Dok su gradske vlasti isticale da se uređenje ne radi samo radi turista nego i samih građana, statistike o točnom broju obnovljenih fasada tada nije bilo.
Od lokalne i regionalne priče, popratili smo jednu i iz susjedne Srbije. Naime, nakon televizijskog gostovanja Nataše Kandić, tadašnje direktorice Fonda za humanitarno, došlo je do pucnjave kada je izlazila iz zgrade TV B92 i ulazila u taksi. Na svu sreću, nitko nije bio ozlijeđen. Glavni urednik B92 Veran Matić ocijenio je da se radi o ozbiljnom incidentu pokušaja zastrašivanja gostiju, novinara i urednika medijske kuće, čime se guši sloboda javnog informiranja i sloboda izražavanja.
Događaj je u javnosti odjeknuo kao nastavak medijskog "lova na vještice" i širenja straha, koji su uoči predstojećih izbora provodili pojedini srpski tabloidi. Osim Nataše Kandić, u tim su medijima kao "mete" otvoreno označene i Biljana Kovačević Vučo te Sonja Biserko zbog svojih kritičkih stavova prema tadašnjoj vlasti i zaštiti ljudskih prava.
Premda je policija naknadno provjeravala je li se radilo o pucnjavi iz vatrenog oružja pitanju ili tek o petardi, Veran Matić istaknuo je da to ne mijenja ozbiljnost situacije. Upozorio je da u društvu vlada opasna atmosfera linča te podsjetio na javne objave poput onih u dnevniku Kurir, u kojima se otvoreno pozivalo na ubojstva aktivistica.
Neovisni politički analitičari tada su upozoravali da je to bio prvi put u srbijanskom medijskom prostoru da su se na televizijama s nacionalnom frekvencijom otvoreno javljale prijetnje visokog rizika, čime je stvorena atmosfera u kojoj se iznošenje drugačijeg mišljenja doživljavalo kao rizik po život.
Pisali smo i o Španjolkama u Splitu koje su prekršajno prijavljene nakon što su se na plaži Kašijuni kupale razodjevene i zatečene u ljubavnom odnosu. Prema riječima svjedoka, u tom trenutku na plaži je bilo oko pedesetak kupača, od kojih nitko nije pozvao policiju sve do trenutka dok vidno pijane djevojke nisu napale pedesetogodišnjaka koji se sunčao desetak metara od njih. U njegovu obranu skočilo je pet muškaraca koji su odvojili Španjolke i zadržali ih do dolaska policije.
Doduše, šest Španjolki su pred prekršajnim sudom ispričale malo drugačiju priču. Priznale su da su se kupale nage, ali da se nisu međusobno zadovoljavale, već da se stariji čovjek pored njih seksualno zadovoljavao pa su ga zbog toga napale i gađale šljunkom.
Posljednja stranica Glasa Istre 2008. godine donijela je novosti iz daleke Australije, a radilo se o smrti legendarnog lovca na krokodile Stevea Irwina, kojeg je ubila raža. Preminuo je od uboda raže tijekom snimanja dokumentarca o podvodnom svijetu Velikog koraljnog grebena.
- Steve se u jednom trenutku našao iznad raže, a njena se bodlja zabola u njegova prsa i probila mu srce, ispričao je u šoku njegov menadžer John Stainton.