(Arhiva Glasa Istre)
Naslovnicu Glasa Istre na današnji dan prije 20 godina obilježila je tužna priča, koja treba poslužiti kao primjer i podsjetnik svima onima koji se danas olako odnose prema odgovornosti za one najmlađe. Iza velikog naslova "Andrija i Lucija idu u dom" stoji obiteljska tragedija i priča o sustavu koji je pokušao zaštititi djecu nakon nemilog događaja.
Naime, 16. kolovoza 2006. godine u domu obitelji Prosen u samom središtu Rijeke izbio je požar. Majka Manuela Prosen tada nije bila kod kuće, dok su njena djeca - trogodišnji Andrija i dvogodišnja djevojčica Lara - ostala sama u stanu. Dječaka je spasio susjed, ali nažalost djevojčica Lara je preminula, a ugušio ju je povraćani sadržaj prouzročen količinom dima u stanu. Otac Igor Prosen bio je na poslu za vrijeme nesreće, a treće dijete, tada četveromjesečna kći Lucija zbog srčane mane nalazila se u Dječjoj bolnici na Kantridi.
(Arhiva Glasa Istre)
Tragedija je tako u svega nekoliko trenutaka promijenila živote cijele obitelji, no osim pitanja o okolnostima nesreće otvorila se rasprava i o tome što će biti s djecom kojima je požar oduzeo sestru i stavio ih ruke nadležnih institucija.
Nekoliko dana nakon požara, Općinski sud u Rijeci hitnim sudskim postupkom odlučio je da se djeca privremeno oduzmu bračnom paru Prosen i da ih se smjesti u socijalnu ustanovu. Sudac Rajko Pavlica pritom je naglasio da su roditelji i dalje dužni skrbiti o svojoj djeci i potpomagati njihovo uzdržavanje. Cijeli slučaj otvorio je i šira pitanja, poput odgovornosti roditelja i adekvatnog i pravovremenog rada nadležnih institucija. Majka je 2008. godine osuđena na 3 godine zatvora za ubojstvo iz nehaja.
Danas, 20 godina poslije, ova tragedija ostaje podsjetnik da se odgovornost prema djeci - ili manjak istog - ne smije shvaćati olako.Oni najmlađi ovisni su o svojim roditeljima, ali i o socijalnom sustavu koji treba na vrijeme prepoznati opasnost, reagirati i zaštiti one kojima je to najviše potrebno.
(Arhiva Glasa Istre)
S malo vedrije strane, u duhu 51. Trke na prstenac ovaj vikend koja u Barban donosi posjetitelje iz Hrvatske, ali i svijeta, vrijedi se podsjetiti kako je ova tradicionalna manifestacija izgledala prije 20 godina. Glavni junaci reportaže koju je tada pisala naša novinarka Barbara Ban bili su Mauricio i Danijel Učkar. Danijel je te godine pobjedio i time u Hreljiće odnio titulu slavodobitnika po drugi put s osvojenih sedam punata. Nagrađen je s pticom prstenac i 20.000 kuna.
Posebnu pažnju posjetitelja privukla je i "borba" Mauricija Učkara i njegova tvrdoglava Yorka, konja koji se desetak minuta nije htio približiti tribini Časnog suda da bi jahač pokazao koliko je punata osvojio. Na kraju, York je ipak posustao i dozvolio Mauriciju da Časni sud obznani publici da je konjanik osvojio punat.
Nakon proglašenja slavodobitnika i dodjele nagrada najboljima, Barban je nastavio feštati, a ova viteška manifestacija je i nakon 20 godina simbol ponosa i tradicije svih Barbanaca.
(Arhiva Glasa Istre)
Sljedeća priča vodi nas u Pulu, gdje je novinarka Ivana-Nataša Turković razgovarala s Danilom Ilićem Lolom, danas nagrađivanim pulskim redateljem koji je najpoznatiji kao autor dugometražnih dokumentarnih i igranih kratkometražnih filmova, a sudjelovao je i u izradi brojnih spotova, promotivnih videa i reklama.
U razgovoru objavljenom pod naslovom "Pula kao pozornica psihološkog trilera", tada 29-godišnji Lola govorio je o svom studiranju u Beogradu i Americi, ali i o Puli, za koju smatra da je odlična lokacija za kulturno-umjetnički rad i snimanje psihološkog trilera, upravo zbog njene bogate povijesti i kulturoloških razloga.
- S obzirom da preferiram fikciju i neuobičajene likove, bit će to psihološki triler. Interesira me pričanje priče kroz subjektivnu sliku glavnog junaka i njegove doživljaje okolnog svijeta. U filmu će to biti plaćeni ubojica koji se nalazi u novoj sredini - Puli. S obzirom da će ga interpretirati američki glumac, on će već biti stranac i to tijekom ljeta, kada se ovdje miješa milijun jezika, rekao je tada Ilić.
Uz planove o nadolazećim filmovima, Lola je govorio i o kulturološkim razlikama koje je doživio tijekom svog boravka i studiranja u Americi.
- Ljudi su malo drukčiji, imaju druge ideje o životu, načine funkcioniranja tijekom dana i drugačiji su međuljudski odnosi - pravila o čemu možeš i ne možeš pričati i mjera u kojoj se možep nekome povjeriti. Prijateljstvo postoji, ali ne u mjeri na koju smo mi navikli. Najbolji prijatelj ovdje zna sve o meni. Kod njih je to sve malo suzdržano, kao da se boje prevelike bliskosti. Bilo je teže pronaći ljude s kojima mogu popričati i izaći vani, kazao je Lola.
Posljednja stranica tiskanog izdanja Glasa Istre 2006. godine donijela nam je i jednu impresivnu sportsku pobjedu. Naime, Riječanin Damir Biondić bio je proglašen pobjednikom Prvenstva Hrvatske u padobranskom letenju naziva Istra Open 2006, a koje se održalo u Roču. Iako natjecateljima vrijeme nije bilo previše naklonjeno, parajedriličari su ipak uspjeli održati tri službena preleta, koliko je minimalno potrebno da bi prvenstvo bilo važeće.
(Arhiva Glasa Istre)