Već s naslovne stranice Glasa Istre koji je tiskan 16. travnja 1980. godine iskaču naslovi prepuni ljubavi, podrške i privrženosti voljenom drugu Titu u čiju se čast, netom prije njegove smrti, ako treba i do posljednjeg daha, trče štafete mladosti po republikama i pokrajinama bivše nam zajedničke države Jugoslavije.

Nimalo ne sumnjam da su mnogi i dan-danas preplavljeni dubokom toplinom i tugom koja im titra u srcu na spomen tih dana, a tako je bilo gotovo i svim tadašnjim stanovnicima.

Saopćenje o zdravlju

Prvi okvir na naslovnici toga dana donosi "Saopćenje o zdravlju druga Tita" koje potpisuje liječnički konzilij iz Ljubljane. Iako škrt na riječima, konzilij ističe da "nema značajnih promjena u zdravstvenom stanju predsjednika Republike Josipa Broza Tita" (ime piše velikim tiskanim slovima, ali u današnjem svijetu to se smatra vikanjem, pa ćemo primiriti tekst). Nadalje stoji da upala pluća i problemi s jetrom praćeni žuticom još uvijek traju te da se provode neophodne mjere intenzivnog liječenja.

Naravno, ni taj konzilij nije bio svemoguć, jer je "saopćenje" stiglo tek 18 dana prije Titove (službeno objavljene) smrti. No, čini se da su željezničari, kojima je dan nakon Titove smrti povjerena čast voziti njegovo mrtvo tijelo Plavim vlakom od Ljubljane prema Beogradu, predosjetili da se taj dan bliži. Zato su mu poslali pozdravno pismo.

U njemu, između ostaloga, piše: "naše su misli sa Tobom, dragi druže Tito. Ti si neodvojivo povezan sa našom revolucionarnom prošlošću. Tvoje ideje o historijskoj ulozi radničke klase, koje si dvadesetih godina širio među željezničarima, prihvatili smo kao naše i iz njih nikada neće prestati klijati revolucionarna misao".

Kad povučemo paralelu između današnjeg stanja željeznice i ovog nadahnutog, a na trenutke izuzetno patetičnog pisma, ima više razloga za pustiti suzu. Posebno jer smo s tim odmakom vremena (i zakletvama) mogli imati vlakove barem k'o Japanci.

No, da odmaknemo fokus od vječnog predsjednika i sustava (pardon, sistema) željeznice, idemo na zdravstveni sustav. I tamo kao da je vrijeme stalo. Oglasi riječke Kliničke bolnice "Dr. Zdravko Kučić" naprosto vrište za novim specijalistima i mladim liječnicima koji će to tek postati. Tako se među liječnicima specijalistima traži jedan iz patološke anatomije, zatim pulmolog, neurokirurg, oftalmolog, pedijatar, otorinolaringolog, neurolog i radiolog, kao i jedan liječnik na Odjelu za transfuziju krvi. Među onima za specijalizaciju traže se liječnici specijalizanti opće kirurgije, dermatologije i maksilofacijalne kirurgije.

JAT-om u Ameriku

Upozorenje koje je opjevao Bora Đorđević u stihovima "U slučaju građanskog rata, bežite avionima JAT-a", slikovito stoji na oglasnom prostoru. Tako tadašnji JAT (za mlađe čitatelje Jugoslavenski Aerotransport) donosi cijene letova u periodu od 25. travnja do 25. prosinca i to na relacijama Zagreb - Cleveland - Chicago te Ljubljana - Cleveland - Chicago. (Čini se da je Ljubljana zvijezda ovog broja!)

Pulska kronika donosi najavu o potencijalnom poskupljenju gradskog i prigradskog prijevoza, kanalizacije, odvoza smeća, plina, usluga tržnice i zakupnih poslovnih prostora i stanarina. (O, Bože, zašto se povijest stalno ponavlja?!)

I jedna zanimljivost pred kraj, u članku pod naslovom "Jednakost po cijenu ženstvenosti". Uz fotografiju dizačice utega Pie Grengman koja je u tom periodu proglašena najjačom ženom Švedske, autor teksta koji se, usput rečeno, nije potpisao (!), ovako započinje:

"Žena se u svijetu već poodavno počela boriti za ravnopravnost s muškarcem i u mnogim zemljama uspjela se i izboriti. Danas više nije nimalo čudno vidjeti ženu-vozača autobusa, žene-piloti su odavno prestale izazivati pažnju, a u nekoliko zemalja žene, ako to žele, mogu služiti i vojni rok" (ne prestajem se smijati). Ima još! "Kao da im sve to nije dosta, pripadnice 'ljepšeg spola' počele su se u zadnje vrijeme baviti sportovima koji su sve do nedavno bili rezervirani samo za muškarce. Nogometne utakmice u kojima se sastaju ekipe žena sve su popularnije u susjednoj Italiji, a Amerikanke se već treću godinu, uporno natječu za titulu 'najmišićavije'".

Dobro je da autor još nije prozvanoj švedskoj dizačici utega pridodao i "grijeh" kratke kose.

Ovaj broj donosi i susret s velikim skladateljem iz Pule Nellom Milottijem pod naslovom "Više se ne govori 'To je seljačka muzika'". Opet itekako aktualan naslov i za današnji kontekst.

Povezane vijesti

• Uz blagdan Velike Gospe nadnaravni događaj u supetarskoj crkvi na Badnjak 1721. godine: IKONA CRNE GOSPE JASNOGORSKE PROPLAKALA U SRCU ISTRE
• Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE
• ZRCALO VREMENA: Prvi put u svojoj povijesti narod Istre uzeo kormilo u svoje ruke