ZRCALO VREMENA

Istarska duhanska priča počela je još krajem 19. stoljeća: SAMO JOŠ KANFANAR MOTA CIGARETE

| Autor: Robert BURŠIĆ
Izlazak radnika iz tadašnje Tvornice duhana Rovinj

Izlazak radnika iz tadašnje Tvornice duhana Rovinj


Tvornica duhana Rovinj utemeljena je 1872. kao pogon za opskrbu cigarama časnika austrougarske vojske. Do konca Prvog svjetskog rata pogon je poslovao u sastavu austrijskoga duhanskoga monopola, a između dva svjetska rata bio je dio talijanskog duhanskog monopola. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do ukidanja sličnih tvornica u Puli, Senju i Rijeci

Alarmantne najave da bi BAT, British American Tobacco, mogao zatvoriti tvornicu duhana u Kanfanaru, vraća priču o duhanu i preradi duhana u Istri na početak. Istra, naime, ima dugu tradiciju proizvodnje i prerade duhana. Nijedna druga biljka nije tako jako utjecala na društveni, politički i ekonomski život svih naroda i država svijeta. Od religiozno-medicinske i pomodne biljke, duhan je postao poljoprivredno-industrijska kultura velike ekonomske važnosti i efikasno sredstvo financijske politike.

Dvije duhanske zadruge

Prvi pokušaji uzgoja u Istri 1900. godine propali su, a tek 1923. godine počeo se uzgajati na području između Poreča, Pazina i Pule te oko Novigrada. Mediteranska klima, plića tla i dublja crvenica bili su pogodni za uzgoj istarskoga tipa duhana, prikladnoga za izradu lakih cigareta. Duhansku proizvodnju u Istri organizirale su dvije zadruge, jedna u Rovinju, a druga u Sv. Petru u Šumi. Talijanska okupacija Istre dovela je do gotovo potpunog zamiranja proizvodnje duhana, koju se nije uspjelo revitalizirati ni posebnim potporama u poslijeratnome razdoblju. Kada je potkraj 1950-ih likvidirano duhansko poduzeće Istra, sva sadnja i prerada duhana u Istri ovisila je o Tvornici duhana Rovinj. Ta je tvornica utemeljena 1872. godine kao pogon za opskrbu cigarama časnika austrougarske vojske. Do konca Prvog svjetskog rata pogon je poslovao u sastavu austrijskog duhanskog monopola, a između dva svjetska rata bio je dio talijanskog duhanskog monopola. Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do ukidanja sličnih tvornica u Puli, Senju i Rijeci.

Od privatizacije do prodaje

Novim strojevima TDR je opremljen prvi put 1952., a korjenita modernizacija provedena je 1969.-1971., kada je automatiziran proizvodni proces. Tada je uspostavljena suradnja s Austria Tabakwerke AG te kupljena licencija za proizvodnju prestižne marke Milde Sorte, koja je postala najtraženijom cigaretom na domaćem tržištu.

Priča o uspješnoj rovinjskoj tvornici počinje početkom Domovinskog rata, kada postaje vodećim hrvatskim proizvođačem i izvoznikom cigareta. Do tada je najmoćnija duhanska kompanija u Hrvatskoj bila Tvornica duhana Zagreb, a na području Jugoslavije Tvornica duhana Rovinj bila je tek četrnaesta po veličini. Onda se sve drastično mijenja u korist TDR-a.

TDR je privatiziran po zakonu Ante Markovića na zborovima radnika u listopadu 1990. U ožujku 1991. obavljena je registracija dionica, a najviše dionica kupuju članovi Uprave, među kojima su Ante Vlahović i Plinio Cuccurin. Tvornica je procijenjena na 15-ak milijuna kuna. Društvo je registrirano kao zatvoreno dioničko društvo tako da se dionicama nije moglo trgovati na tržištu nego samo unutar tvornice. Kako je Istra bila izvan ratne zone, TDR je počeo kreirati planove za preuzimanje konkurencije, Tvornice duhana Zadar i Zagreb.

Godine 1997. počinje tržišni rat TDR-a i BAT-a za kupnju zadarske Tvornice duhana. TDR gubi, pa sam pokušava kupiti ostale tvornice duhana u Hrvatskoj. U srpnju 1998. godine kupuje tvornicu u Zagrebu, a s time i tržište: sada je udio u domaćem tržištu skočio na 85 posto. Do potpunog monopola još je trebalo kupiti tvornicu u Zadru.

Duhanska djelatnost rovinjske tvrtke 2001. postaje okosnica za razvoj turizma: kupuju rovinjsku hotelsku tvrtku Jadraturist i vrsarsku Anitu, koje će kasnije činiti Maistru.

Visoki trgovački sud poništio je 2005. privatizaciju Tvornice duhana Zadar. BAT se povlači iz Hrvatske i kupuje tvornicu u Srbiji, u Vranju. Zadarsku tvornicu kupuje Rovinj. Forbes je u rujanskom broju 2005. Hrvatsku zbog BAT-a prikazao kao "balkansku zemlju neprijateljski raspoloženu prema stranim investitorima". To je ujedno bilo vrijeme kada menadžeri pokušavaju prodati Tvornicu duhana Rovinj Philip Morrisu, ali ovaj odbija za nju platiti 1,1 milijardu eura.

Povijesni iskorak

Povijesni iskorak TDR čini u svibnju 2007. kada je otvorio nove proizvodne pogone u Kanfanaru. Prije toga učinio je sve ili gotovo sve kako bi okrupnio proizvodnju cigareta u jugoistočnoj Europi. U obrani od velikih multinacionalnih kompanija pokušao je sjediniti tvornice duhana u široj regiji, a posebno na srpskome tržištu, ključnom za održavanje i povećanje proizvodnje cigareta: otkupio je tvornicu u Novome Sadu, neuspješno konkurirao za kupnju tvornica u Vranju i Nišu (srpska ih je vlada prodala British American Tobaccu i Philipu Morrisu). Nakon što su propale sve inicijative, Adris grupa opredijelila se za restrukturiranje vlastite proizvodnje i gradnju suvremene tvornice.

Četiri godine kasnije čelnici TDR-a najavljuju: Iako je Tvornica duhana Rovinj jedina domaća tvornica koja se bavi proizvodnjom cigareta, ulaskom Hrvatske u EU, tvornica u Kanfanaru mogla bi se zatvoriti. Zapošljava oko 800 radnika. TDR, naime, već neko vrijeme upozorava da izvoze 60 posto ukupne proizvodnje, ponajprije u zemlje CEFTA-e. Kada Hrvatska uđe u EU, ukinut će se bescarinski izvoz u BiH, Srbiju ili Makedoniju, što u konkretnom slučaju za TDR predstavlja 15 posto poreznog opterećenja za tržište BiH ili čak 57 posto za Srbiju. Zato se šuška, pisao je Poslovni dnevnik, da će TDR za lokaciju nove tvornice izabrati BiH.

Da bi povećao profit, TDR 2008. počinje poslovnu suradnju s Iranian Tobacco Company. Nakon što su vidjeli kako im unatoč monopolu na domaćem tržištu zarada postepeno pada, polovicom 2015. godine Adris je prodala Tvornicu duhana Rovinj British American Tobbacu (BAT) za 505 milijuna eura. Tvrtku koju je 2003. godine BAT navodno bio spreman platiti milijardu eura, prodana je za pola toga iznosa. Time je Adris izašao iz duhanskog posla, a novac dobiven od BAT-a za prodani TDR usmjerio na turizam, marikulturu i osiguranje.

Ugovorne obveze BAT-a

BAT je, pak, potpuno ovladao hrvatskim duhanskim tržištem.

U ugovoru o prodaji stoji da se novi vlasnik obvezuje zadržati proizvodnju u Kanfanaru najmanje pet godina od trenutka preuzimanja te osigurati dodatnih 50 milijuna eura u slučaju prijevremenog zatvaranja tvornice. Tim povodom predsjednik Uprave TDR-a Mato Zadro tada je izjavio: "Zadovoljni smo postignutim omjerom vrednovanja TDR-a i zaštite naših radnika. Za sve nas, važno je da će proizvodnja u Kanfanaru biti nastavljena i da će radna mjesta biti sačuvana".

"Ovo je uzbudljiva akvizicija za BAT koja će nam donijeti momentalni stabilni rast na tri ključna tržišta Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije i uspostaviti održivu platformu za rast našeg biznisa u Centralnoj Europi", poručio je tada Nicandro Durante, glavni izvršni direktor British American Tobacca.

Štrajk zagrebačkih radnika

Pedesetak radnika onoga što je nekad bila Tvornica duhana Zagreb, a što će kasnije postati zagrebački pogon Tvornice duhana Rovinj, okupiralo je 2006. godine tvornicu i odbilo otići, nezadovoljno preseljenjem proizvodnje, odnosno njihovih radnih mjesta u novoizgrađenu tvornicu u Kanfanaru. Preuzimanje zagrebačke tvornice od strane rovinjskog giganta proteklo je u znaku jedne od najzapaženijih radničkih incijativa u novijoj hrvatskoj povijesti - pokušaja da se, baš kao i u nekadašnjoj Labinskoj republici - samostalno organizira proizvodnja.

Oko 170 radnika zagrebačkog pogona bilo je prihvatilo sporazumni otkaz i otpremnine, njih 20-ak ostalo je raditi u Zagrebu, dok ih je 40-ak bilo u sporu s TDR-om, a dio njih "okupirao" je zagrebačku tvornicu.

Tvornice cigareta pod ključem

U posljednjih nekoliko godina u Europi je zatvoreno više od 20 tvornica cigareta (Slovenija, Italija, Mađarska, Češka, Belgija…). Tvornicu u Ljubljani zatvorio je nekoliko godina nakon kupnje Imperial Tobacco (treći po proizvodnji u svijetu), a zatvorena je i tvornica u Budimpešti. Najviše su tvornica zatvorili upravo najveći svjetski proizvođači. Kada je kupio nekad najveću jugoslavensku tvornicu duhana u Nišu, Philip Morris je otpustio 1.450 radnika. Slični procesi događaju se i u Vranju, gdje je tvornicu kupio BAT. Pred zatvaranjem su i druge tvornice koje posluju u starim pogonima i imaju zastarjelu opremu. Stoga su u Rovinju bili svjesni što bi se moglo dogoditi s njihovim tvornicama koje su osnovane još u 19. stoljeću - zagrebačka (1869.) i rovinjska (1872.). U tom stoljeću u Hrvatskoj je djelovalo čak pet tvornica: uz zagrebačku i rovinjsku postojale su tvornice u Rijeci (najstarija, 1830.), Varaždinu i Senju, poslije je postojala i u Puli. Procjenjuje se da će u Europi opstati tek dvadesetak novih regionalnih tvornica koje će se tehnološki i organizacijski prilagoditi globaliziranoj proizvodnji cigareta. (Izvor: Branko Nadilo, časopis Građevinar, 2006., Branko Nadilo).

Kraljevska tvornica u Puli

Tvornica duhana u Puli, Maniffatura Tabacho di Pola, službeno je utemeljena 30. svibnja 1920. godine, dekretom cara Vittoria Emanuela III. Otvorena je s namjerom da se olakša kriza u koju je Pula upala nakon Prvog svjetskog rata. Službena svečanost održana je 3. srpnja 1923. Za sjedište tvornice izabrano je zdanje bivše pješačke vojarne austrijske vojske na Rivi.

Važnost ove proizvodne djelatnosti, piše povjesničar Raul Marsetič, bila je velika za grad s obzirom na značajan broj zaposlenih radnika, pogotovo žena. Prve godine tvornica je natječajem tražila 400 radnika.

Tvornica u Puli radila je sve do 16. rujna 1947. kada je tvornicu definitivno zatvorila nova jugoslavenska vlast.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater