Drugo najbolje u carstvu
Južna i zapadna Istra zbog izuzetnog maslinovog ulja privlačila je investicije bogatih Rimljana. Gradili su luksuzne vile na obali, takozvane maritimne
Poput vile u uvali Verige i u Fažani, kompleks u Santa Marini i Loronu je primjer simbioze luksuzne uzmorske rezidencije i gospodarstva koje stvara prihod. Maslinovo se ulje iz Istre u rimsko doba izvozilo u velikim količinama u sjevernu Italiju, u provincije duž Dunava, od današnje Bavarske do Rumunjske i Bugarske. Zato su maritimne vile važne, ne samo zbog luksuza, nego i zato što čine nerazdvojiv dio sustava koji stvara bogatstvo i omogućava lagodan život. Naravno, kao i danas, ne svima podjednako ni zasluženo
C
Istarska arheološka baština vrlo je bogata nalazima iz prapovijesti i svih povijesnih razdoblja, ali po sjaju i bogatstvu naročito se ističe rimsko doba, od 1. stoljeća pr. Kr. do 4-5. stoljeća, kada je Istra bila po gospodarskoj i demografskoj snazi na razini drugih sredozemnih regija, a što je poslije srednjeg vijeka ponovno dosegnula tek u moderno i suvremeno doba.
Sjaj antičkih gradskih građevina, poput Amfiteatra, Augustovog hrama i Slavoluka Sergijevaca u Puli dobro je poznat, ali javne su građevine samo jedan segment. Privatna gradnja je također bila vrlo izrazita, kako u gradu (privatne stambene kuće - villae urbanae), tako i izvan njega (villae suburbanae - u neposrednoj blizini grada) ili podalje od grada (villae rusticae).
Drugo najbolje ulje u Carstvu
Seosko područje u južnoj i zapadnoj Istri intenzivno se poljodjelski koristilo, prvenstveno za uzgoj maslina, vinove loze, žitarica i povrtlarskih kultura koje su bile osnove preživljavanja, ali i trgovine.
Tako Plinije Stariji sredinom 1. stoljeća istarsko ulje po kakvoći i proizvedenim količinama stavlja na drugo mjesto u Rimskom Carstvu, zajedno s hispanskom Betikom (dok je prvo na toj ljestvici ulje iz Venfra u Kampaniji). Bilo je cijenjeno na tržištu i zato je privlačilo investicije bogatih Rimljana, čak nekih senatorskih obitelji, a od 2. stoljeća ti su posjedi mahom postali dio carskih posjeda.
Nakon osnivanja kolonija, rimska vlast je naseljenim rimskim građanima dodjeljivala zemljišne posjede na kojima su novi vlasnici gradili rustične vile (villae rusticae) za stanovanje i s gospodarskim sadržajima, slično onom obliku naselja koje se u Istri naziva stancijom. To je bila osnova rimskoga gospodarstva, no bogatiji vlasnici uz to su gradili i vile na obali (villae maritimae) koje su često imale izrazito luksuzan karakter, bez gospodarskih sadržaja. Takvi su posjedi podalje imali odvojene građevine s tijeskovima (prešama) i skladištima.
Bogati vlasnici sadili su masline, gradili zgrade s tijeskovima i mlinovima, skladištima, gradili su radionice amfora i druge keramičke robe, tako da je proizvodni proces bio zaokružen. Ali uz taj gospodarski dio mnogi su imali i raskošne ljetnikovce, gotovo sve na morskoj obali. Ne samo zato što je obala i tada bila atraktivna za gradnju, nego je more bilo i komunikacija s gradovima na sjevernom Jadranu, od kojih su neki bili središta redistribucije, poput Akvileje i Ravene. Uz obalu ili nedaleko nje bili su i proizvodni pogoni, a u uvalama luke i molovi za ukrcaj i iskrcaj robe.
Takozvane maritimne vile počele su se graditi krajem 2. stoljeća pr. Kr. duž obale Kampanije i Lacija, južno od Rima, a vrhunac dosežu u rano carsko doba (1. stoljeće poslije Kr.). Nekima su poznati vlasnici, pripadnici senatorske elite, koji su uz luksuzne stambene zgrade u Rimu imali mnogobrojne druge posjede s kojih su dobivali velike prihode, a palače na moru su služile za odmor i dokolicu. Simboliziraju njihovu želju za isticanjem, dokazivanjem da je gradnjom na scenografski istaknutim mjestima (na vrhu poluotoka ili u uvalama) moguće mijenjati prirodu, čak i riskiranjem da se takve građevine izlažu opasnostima uništavajućeg djelovanja mora zbog valova uzrokovanih olujama.
Bazeni za uzgoj ribe
Širenje modela maritimne vile u zapadnom Sredozemlju (a Jadran kulturološki, iako ne i zemljopisno, pripada zapadnom Sredozemlju) tijekom carskog razdoblja naglašava mjeru u kojoj je stambena funkcija neraskidivo povezana s proizvodnjom, iskorištavanjem prirodnih resursa na kopnu i moru (poljoprivreda, ribarstvo, uzgoj ribe), posredno i s afirmacijom vlasti nad teritorijem.
Maritimne vile su imale i bazene za uzgoj i čuvanje žive ribe, za vlastitu uporabu i za prodaju, što se vidi na nizu primjera i u Istri. Glavne karakteristike po kojima se prepoznaju maritimne vile su smještaj na morskoj obali i luksuzni elementi opreme, poput mozaika, fresaka, kamenih skulptura. Neke mogu imati gospodarske dijelove (tijeskove, spremišta) u okviru iste građevine, a neke imaju izdvojene građevine za takve funkcije, koje su u svakom slučaju postojale u okviru zemljišnog posjeda.
Najpoznatiji istarski primjer je svakako uvala Verige na Brijunima, gdje je cijeli zaljev bio uokviren zidanom obalom i građevinama koje su sukcesivno nastajale od 1. stoljeća pr. Kr. Središte kompleksa je takozvana vila na tri terase, na južnoj obali zaljeva, s oko dva dvorišta. Okružena trijemom sa stupovima, imala je luksuzni stambeni dio oko jednog, a gospodarski dio oko drugog dvorišta.
Terasasti raspored primijenjen je zbog smještaja na padini brežuljka koji se s juga spušta do mora. Uz more je šetnica koja vodi do vrha zaljeva gdje su bila dva hrama povezana polukružnim trijemom, a zatim se šetnica nastavlja duž sjeverne obale. Tu su "rekreativni" sadržaji, uključujući terme, a sklop završava drugim gospodarskim dijelom (tijeskovi za ulje ili vino) jer je život ipak ovisio o prihodima od poljoprivrede.
Na sjevernoj obali i danas je u moru uočljiv bazen za uzgoj i čuvanje ribe (vivarium), svojevrstan statusni simbol bogatih vlasnika, koji su tako ribu mogli imati na jelovniku i kada ribari nisu mogli ići na more. Bazeni su bili dijelom građeni u moru, imali su otvore kojima se morska voda u njima izmjenjivala.
Još su barem tri poznata primjera vivarija duž istarske obale, u Katoru kraj Umaga, u Kupanji kraj Vabrige, u uvali Busuja kraj Červara, a sigurno ih je bilo i više. Vlasnik kompleksa u uvali Verige vjerojatno je bio vlasnik cijelog otoka, uključujući još dvije proizvodne vile, a i radionice amfora i drugog keramičkog materijala u Fažani. To je bila senatorska obitelj Lekanija (Laecanii), koja je u 1. stoljeću poslije Kr. dala dva konzula, najviša činovnika rimske države.
Na priobalju od Pule do Rovinja tragovi rimske arhitekture vidljivi su na gotovo svakih nekoliko stotina metara, a tri su maritimne vile istražene: Valbandon, Dragonera i Barbariga. U Valbandonu je Anton Gnirs početkom 20. stoljeća pronašao i istražio prostorije s mozaicima i freskama, a nedavno su uređenjem sjeverne obale zaljeva pronađene zanimljive skulpture koje su pripadale dekorativnom repertoaru vile, o čemu je Glas Istre pisao u prosincu 2022. godine.
Dragonera i Barbariga
U Dragoneri je početkom ovog stoljeća istražena rimska vila iz 1. stoljeća, koja je nakon požara u 4. stoljeću obnovljena. U prvoj je fazi u nizu prostorija duž obale imala bogate mozaičke podove, a vjerojatno i drugu luksuznu opremu. Poslije obnove oko središnjeg dvorišta postavljena su tri tijeska za masline ili grožđe, građevina je tako izgubila luksuzni karakter maritimne vile, ali život se u njoj nastavio barem do 6.-7. stoljeća. Dragonera je primjer novijeg nalaza koji još nije valoriziran, tek čeka svoju priliku za predstavljanje široj javnosti, iako se ostaci konzerviranih zidova mogu posjetiti šetnjom uz obalu.
Nekoliko kilometara sjevernije, nadomak Barbarige, početkom 20. stoljeća jedan je austrougarski inženjerijski časnik na službi u obližnjim utvrdama istražio prekrasnu rimsku maritimnu vilu uz more, koja se sastoji od tri krila oko središnjeg dvorišta otvorenog prema moru. Prostorije oko njega imale su bogate mozaičke podove, a pronađeni su fragmenti fresko slikarija.
Mozaici su preneseni u pulski muzej, ali ono što je ostalo od zidova danas je prekriveno makijom. Rezultati istraživanja objavljeni su u monografiji 1902. godine, tako da je barem tadašnja dokumentacija sačuvana i pokazuje kako je mogla izgledati ova tipična maritimna vila.
I priobalje Poreštine, od Vrsara do Vabrige, bogato je arheološkim svjedočanstvima o naseljenosti u rimsko doba, nekoliko je lokaliteta s ostacima luksuznih građevina. U vrsarskoj Marini u nekoliko su navrata zbog građevinskih radova pronađeni mozaički podovi i zidovi koji su pripadali maritimnoj vili. Iako su osnovni podaci poznati, ona svakako zaslužuje dodatna istraživanja jer se zbog atraktivnosti može vrlo dobro uklopiti u svakodnevni život Vrsara.
Na poluotoku Sorni, u turističkom naselju Plava laguna, 1960-ih je djelomično istražena velika ladanjska građevina koja se proteže od jednog do drugog kraja prevlake tako da je poluotok bio svojevrstan "rezervat" vlasnika građevine. Ostaci se prostiru na velikoj površini: dva kvadratna dvorišta okružena su prostorijama sa sviju strana, ali nažalost, nisu valorizirani kako bi mogli biti.
Dama s Neronovog dvora
Od 2014. godine u tijeku su opsežna sustavna istraživanja maritimne vile u uvali Santa Marina kraj Vabrige (Tar), u kojima porečki muzej sudjeluje i surađuje s nekoliko inozemnih ustanova (Sveučilište Aix-Marseille, Francuska škola u Rimu i dr.).
Građevina je vjerojatno bila u funkciji imanja čiji je središnji gospodarski fokus bio na obližnjem Loronu, gdje se od 1994. istražuje veliki kompleks keramičarske radionice za amfore i drugu robu. U 1. je stoljeću bila vlasništvo patricijske obitelji Statilija (iz nje su poznata barem dva konzula u Augustovo doba), kasnije je vlasnica bila Calvia Crispinilla, moćna dama na Neronovom dvoru, a poslije njezine smrti prelazi u carsko vlasništvo. Poput vile u uvali Verige i u Fažani, kompleks u Santa Marini i Loronu je primjer simbioze luksuzne uzmorske rezidencije i gospodarstva koje stvara prihod. Maslinovo se ulje iz Istre u rimsko doba izvozilo u velikim količinama u sjevernu Italiju, u provincije duž Dunava, od današnje Bavarske do Rumunjske i Bugarske.
Zato su maritimne vile važne, ne samo zbog luksuza, nego i zato što čine nerazdvojiv dio sustava koji stvara bogatstvo i omogućava lagodan život. Naravno, kao i danas, ne svima podjednako ni zasluženo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
