Kada su jučer ujutro vozači Ubera u Zagrebu stupili u svojevrsni štrajk, gaseći u jutarnjim satima aplikacije i odbijajući voziti putnike, po tko zna koji put susreli su se s novom pojavom modernog kapitalizma da poslodavce nisu vidjeli. Oni su 'nepostojeći ljudi', koji sa 'zaposlenicima' komuniciraju mailom ili sms-om, potpisuju se u ime kompanije i u većini slučajeva odgovaraju svima isto.

Priča o Uberu tako i kod nas dobiva novu dimenziju, naravno prilagođenu okolnostima u kojima živimo i našim specijalitetima, među kojima je kašnjenje isplate gotovo uobičajeno. Ali, kako vozači Ubera koriste privatna vozila, sami plaćaju benzin i troškove, točnost kod isplate trebala bi biti kao švicarski sat. Kašnjenje od jednog dana može kod mnogih izazvati velike teškoće, a 'hrvatski' Uber očito zna kasniti, što je i izazvalo revolt vozača.

Prijevoznici digitalnog doba

Da su Uber, Bolt i drugi koji su osvježenje na tržištu i dobra vijest za građane - nema uopće dvojbi. Prije smo bili na udaru privilegiranih taksi kompanija koje su bile skupe, nekvalitetne i ohole, a dolaskom Ubera cijene prijevoza su prepolovljene. Zato je i Uber, kao globalna kompanija bio s oduševljenjem prihvaćen i u Hrvatskoj, a velikim je dijelom i zadržao status pružatelja kvalitetne i cijenom povoljne usluge. Vozači su pristojni, u većini slučajeva sve funkcionira, a ljudi se voze po hrvatskim gradovima mnogo jeftinije nego prije. Tko može više zamisliti da u Dubrovniku, u jeku sezone, nema Ubera ili Bolta, koji su dramatično jeftiniji od klasičnih taksi službi.

U teškim vremenima za mnoge koji ostaju bez posla Uber i slične kompanije su spas za kućni budžet. Ne zarađuje se astronomski, ali u zemlji gdje liječnici sa petogodišnjim iskustvom i radom po bolnicama imaju oko 1.000 eura plaću, skupa sa dežurstvima, za mnoge je Uber spas. I kada se činilo da se i zakonski reguliralo sve ono što je na početku visjelo u zraku, sada saznajemo da Uber kasni s isplatom vozačima, koji s druge strane nemaju ni sugovornike koji bi im mogli objasniti razloge. Vozači dobivaju cirkularna pisma, bez potpisa svojih nadređenih, lupaju u zatvorena vrata kada imaju neka pitanja i sve se svodi na čudna pravila modernog kapitalizma koja prepoznajemo i kod onih poruka koje dobijemo kada se zovu teleoperateri, komunalci i drugi, ”zbog vaše sigurnosti ovaj poziv se snima”.

I dok neki predviđaju da će Uber i slične kompanije naprosto nestati, mit o spasiteljima idealnog prijevoznika u digitalnom dobu sve više se raspada i u svijetu. ”New York Times” donosi iscrpnu analizu u kojoj tvrdi da nema ništa ni od obećanja koje je Uber, zajedno sa Lyftom davao, prognozirajući da će se smanjiti gužve na cestama, mnogo pristupačnije vožnje, isplativ poslovni model i dobro plaćene poslove. Obećavali su i leteće automobile, kao i one koji će putnike prevoziti bez vozača, a to smo slušali i od Mate Rimca.

Za sada nema ni letećih automobila, ni vozila bez šofera, a kako se čini ni uspješnog poslovnog modela koji bi vozačima Ubera garantirao sigurnost i pristojnu zaradu. I urednik kultnog američkog lista konstatira da nema ničega od obećanog. Čak ni smanjenja zagađenja u velikim gradovima, što je također bilo najavljeno. Naime, kompanije su obećavale sustav koji će, zahvaljujući tehnologiji, omogućiti da jedno vozilo koristi u isto vrijeme više ljudi, što bi značilo i manje automobila na cestama. Kompjuteri su trebali udružiti vozače i putnike koji idu u približno istim smjerovima, ali to se naprosto nije dogodilo.

Radnici bez ikakvih prava

Ljudi izbjegavaju sjediti u automobilu s nepoznatima, a vozači Ubera u cijelome svijetu, pa tako i kod nas, kruže ulicama i čekaju vožnju, pa time još više zagađuju okoliš. Izračunato je da vožnja bez putnika ne samo da povećava troškove goriva, već i emisiju stakleničkih plinova, što na kraju daje prednost korištenju osobnih automobila.

A gužve u gradovima povećavaju i troškove vozačima Ubera i sve se svodi na začarani krug. U krizi s energentima, koja samo što nije i kod nas pokucala na vrata, to će biti još naglašenije, a ako Uber u Hrvatskoj neće redovno plaćati svojim vozačima mnogi će morati odustajati. Ostaje budućnost bez vozača, ali ona je još daleko i krajnje neizvjesna. Čak i u domovini napredne tehnologije kao što je Amerika. Tako je baš tamo planirano da se već ove godine započne s vožnjom bez vozača, a autonomna vozila nisu profunkcionirala. Robotski automobili su na čekanju, a za sada zarađuju samo prodavači magle koji uvjeravaju da nas doslovno sutra čeka budućnost. I zbog toga koriste novce iz raznih fondova.

Nije se ispunilo ni predviđanje Ubera i sličnih kompanija da će pasti prodaja osobnih automobila ako se kvalitetno organizira jeftin javni prijevoz. Dogodilo se baš suprotno, prodaja vozila u svijetu je u porastu jer mnogi i zbog pandemije ne žele koristiti javni prijevoz, pa čak ni taksi usluge.

Uber je nakon krize koja je potresala kompaniju ustvrdio da je od prošle godine na putu profitabilnosti. Izvršna direktorica Dara Khosrowshahi, po pisanju NYT predviđa da će se to nastaviti i ove godine, a podaci pokazuju da je tvrtka prošlih godina imala ogromne gubitke. Uber je tako prošle godine izgubio 6,8 milijardi dolara, a u 2019. godini 8,5 milijardi. Ni njegov američki konkurent Lyft nije prošao mnogo bolje, jer je gubitak bio oko 4,4 milijardi dolara. Ali, stvari se ipak popravljaju, pa dioničari Ubera već pomalo zarađuju, što je za kompaniju svakako dobra vijest.

A nije lako ni vozačima Ubera širom svijeta. Propisi su različiti, svaka zemlja ima svoju regulativu, a velike kompanije naravno žele izvući za sebe najbolji scenarij. U Kaliforniji zakon propisuje da vozači moraju imati status stalnog zaposlenja i sve beneficije koje idu s time, ali se na sve moguće načine to pokušava izigrati. Uz novac se lobira na sve srane i u američkim državama da se ne pooštre uvjeti za kompanije, što znači da vozači dolaze i odlaze, ali s tvrtkom nemaju čvrst odnos. Sve se to ponavlja već godinama, od 2009. kako je Uber počeo s radom, da bi danas imao niz konkurenata i dodatne probleme.

Neki kažu da je Uber zbog ogromne konkurencije naprosto kronično neisplativ. U 10.000 gradova u kojima voze vozači Ubera teško je naći uspješnu formulu opstanka, pa kompanija očito ima problema i s isplatom vozača. U cirkularnom pismu koje je poslano vozačima u Zagrebu spominje se 'lokalna banka', a to je očito samo specifikum od 71 zemlje u kojima Uber posluje. A u većini njih vozači nisu u stalnom radnom odnosu, nemaju pravo na minimalnu plaću, naknadu za nezaposlene, regres, godišnji odmor, plaćeno bolovanje. Uber troši velika sredstva za bonuse za nove vozače.

Država se drži po strani

Tvrtka iz Silikonske doline svakako je učinila mnogo više dobrog, od onoga što su realni problemi. Kada je riječ o Hrvatskoj, vozači se snalaze kako znaju i umiju, mnogi da bi preživjeli ili bar lakše prošli neke životne situacije. U ponedjeljak ujutro Uber je platio vozačima ono što su zaradili, ali oni i dalje nisu zadovoljni. Vozači kažu da su i prije znali kasniti, ali nikada ovako dugo. Osnovan je i sindikat radnika digitalnih platformi, koji će se sigurno suočiti s mnogim dilemama. Pa i onima koje se zovu ”zatvorena vrata”. I unaprijed snimljenu poruku ”hvala na javljanju”. Od partnerskog odnosa očito nema baš mnogo, na što se žale i zagrebački vozači. Počelo je sa štrajkom, a sada treba vidjeti hoće li imati i efekta i hoće li Uber ubuduće redovno plaćati svojim vozačima.

Država je za sada po strani, nema zakonske regulative u odnosu na multinacionalnu kompaniju, vozači nemaju radnička prava. Ni na nivou Europske unije nije sve regulirano, a sigurno je da slijedi pritisak vozača da razgovaraju s dužnosnicima Ministarstva prometa. Na sreću, svi oni koji su vodili ovaj prosvjed nisu se odlučili na blokadu prometa. Uber ide dalje, što je za građane dobra vijest, a vozačima bi netko morao ”otvoriti vrata” kako bi zajednički bili riješeni problemi.

Povezane vijesti

• Slovenski inspektori otkrili radnike u robovskim uvjetima
• Nasilje i represija nad radnicima u porastu
• Iz Pulaprometa otišlo mnogo šofera, ali ih je mnogo i došlo