Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Četiri Marije s pulske peškarije
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Na pulskoj ribarnici neki dan je bilo lijepe plave ribe. Sardoni i golema sardela po 6 eura, sardela obična po 5. Uzeo sam kilo te velike, tzv. mater od sardele.
- Znate šta je to? To je haringa, rekla mi je prodavačica.
- Nemojmo o nazivima jer ćemo se posvađat, odgovorio sam u šali. Prošle smo se godine u ovo doba zaista preko novina svađali je li ta poveća plava riba haringa ili sardela. Naravno da su sve sardele iz porodice haringi, ali konkretna haringa još je veća i pripada sjevernim morima i oceanima. U pulskoj tradiciji oduvijek je bio pojam mater od sardele - i među konzumentima i među ribarima. Riječ je o vrsti sardela golema, autohtonoj u Jadranu, što su mi potvrdili i stari morski vukovi.
Na ribarnici u Puli nekad davno radile su četiri Marije. Da bi ih razlikovali zvali su ih Maria de Veruda, Maria Roša, Maria Bjonda i samo Maria. Četiri Marije bile su prodavačice starog pulskog kova, vrsne poznavateljice i ribe i mušterija i brze na jeziku – dijalektalnom. U njihovo vrijeme na peškariji uglavnom nije bilo grdobina, kovača, lista, inčuna, rakovica, lignji i girica, samo rošpa, šanpjera, švoja, sardona, grancigula, karamaji i zera. I sigurno nije bilo haringi. Pretpostavljam da Maria de Veruda nije znala da latinski naziv sardele goleme glasi "Sardinella aurita Valenciennes", ali sa sigurnošću znam da je nije zvala haringa, ili kako bi se još reklo - sleđ. Zvala ju je mater od sardela, a koristio se i naziv čepa.
Da je Maria de Veruda još među nama, sigurno bi svaku debatu o ribi autoritativno i brzo prekinula u svoju korist. I to sočnim pulskim uzrečicama, u dijalektu naravno. Jer Maria de Veruda i da je htjela i znala ne bi progovorila na službenom jeziku kojim nitko ne priča, a još bi manje ribe zvala nepoznatim nazivima, kao što je haringa.
Kupio sam na koncu za 6 eura te haringe/matere od sardela i dobio ih 16 u kilu! Lipe, debele, masne, friške... finile su sardele na gradele. Poslije je išlo još malo trieštine po njima, odmah uz bok pomidor i kapula i mižol vina. Sljedeći put ću je po preporuci prijatelja oštara probati na savor. Čuo sam da sardelu golemu izbjegavaju zbog golemih kostiju, ali velika sardela ne može imati kosti nježne kao ona mala.
Da se vratimo na lokalne nazive riba: Nedavno sam bio u Lošinju i zašao u ribarnicu. Na stolu sam odmah uočio ogromne lijepe škombre. Na ceduljici je pisalo »Skuša 13 eura«.
- Zar u Lošinju ovu ribu zovete skuša?
- Pa da, skuša! Nego kako, čudila se prodavačica. Još sam je dvaput pitao isto i dvaput dobio isti odgovor: Skuša.
- A ne kažete škombro ili zgombro...?
- A da, skombro! Ali tako pričamo samo kad smo doma.
