Gradska štorija Vanese Begić
Ljetni, sportski i ini kampovi kao dio pulske ljetne stvarnosti
(Osobna arhiva)
Škola je gotova. Naravno, krenut će odmah komentari u stilu nije škola gotova, zgrada je uvijek tamo, nastava je gotova, no kakogod, završila je još jedna - za neke laka za druge teška školska godina i sada slijedi odmor, ljeto, novi izazovi i pripreme za nove životne epizode i trenutke.
Dugo, toplo ljeto za najmlađe i mnoštvo aktivnosti. Spas se sada zove - ljetni kamp, posebice za roditelje koji rade u turizmu i koji su najviše zauzeti upravo tijekom ljeta. »Svaka čast ljetnim kampovima, više nemam godine ni živaca čuvati nestašne unuke«, govori neki dan jedna baka drugoj, žaleći se na kosti i na JMBG koji nije kompaktibilan s ljetnim čuvanjem unuka tijekom skoro tri mjeseca, i još u »borbi« s vrućinama i svime ostalime.
I onda se cijela konfiguracija pulskih plaža mijenja - svaki kamp ima svoju plažu, osim Stoje koja je i dalje »radna« i tako će, po svemu sudeći, biti do kraja ljeta. Veselje, smijeh, dobro raspoloženje jednostavno dopiru sa svih plaža, a polaznicima ljetnih kampova pridružuju se i djeca iz vrtića, koji organizirano tijekom dijela ljeta borave upravo na plaži i dakako u hladu. Za djecu je to velika radost, lijepi trenutci u zajedničkom druženju, morskim radostima, mnogi su upravo tu naučili plivati te kreirali uspomene koje će čuvati kroz cijeli život.
Kako je to bilo nekada, kada nije bilo ljetnih i raznih inih sportskih kampova, koji su itekako važni i potrebni? Roditelji su imali »normalnije« radno vrijeme i mogli su provoditi više vremena s djecom, nerijetko bi i šira obitelj čuvala djecu te svi su zajedno provodili više vremena uz more. Bila su drukčija vremena, a i, digresija mala, apartmana je bilo daleko manje. Naravno, odmah će »dežurni« komentari reći da nema mjesta usporedbama, da svako vrijeme donosi svoje posebnosti.
Svaka će pulska plaža sada biti u znaku nekog od kampa, sportskih škola, tabora vrtića, a time i mozaik uspomena pulske ljetne povijesti.
