Što izdvaja gastronomsku Pulu u ljetnim mjesecima? Koja su njezina obilježja? Puno isključivo sezonskih restorana, od kojih, mnogi, istina pokušavaju raditi i duže, ali onda je računica da se tijekom cijele godine više potroši nego zaradi otvorenim vratima. Svaka čast i svijetlim primjerima koji rade kroz cijelu godinu, dakako. Puli fali i riva s raznovrsnom ponudom morskih delicija po pristupačnim cijenama, da pokaže grad svoj (pri)morski identitet.

Gradi se na rivi, dobit će novo ruho, a možda i novi identitet po tom pitanju. Slušajući priče o povijesti Pule, izlaganja primjerice Alide Perkov nedavno tijekom produženog programa Kaiserballa, kao i raznih povjesničara, ili pak čitajući zapise legendarnog, nezaboravnog Franka Lukeža, vidljiv je eno-gastro identitet grada kroz duže vremensko razdoblje.

Iz svega toga, rađaju se reminiscencije, poput onih Proustovih, te iz svake oštarije, gostionice, kavane ili kako se koji ugostiteljski objekt definirao i bio "in" kroz godine, rađala se osebujna priča isprepletenih okusa, mirisa, zvukova, boja, oblika. Neke od tih tradicija su se prenijele generacijama, neke hvalevrijedne akcije i manifestacije opet vraćaju te tradicije, a neke je "pojela" globalizacija.

O hrani je riječ i što će ih drugo nego pojesti. A globalizacija je uvela, kao i konzumerizam, i neke nove "mode" od Halloweena na dalje, i na taj način se stvaraju i novi gastro-okusi. A ljudi željni u biti jednostavne, prirodne hrane, bez toliko reduciranih, dehidriranih rajčica, posteljica te rože i fiori za hranu. Neka budu za ukras. Hrana neka se vrati svojim prirodnim, jednostavnim receptima, dakako, i uz ponudu onih ponešto složenijih za neke posebne prilike. Najjednostavnije stvari su najbolje. Reducirane i dehidrirane? Gušti su gušti. I upitnici su upitnici, dakako, a štorije su štorije.

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Stalna na tom svijetu, samo mijena jest