Već je lipanj! Sezona kupanja se zahuktava, a obnova Kupališta Stoja još traje. Unatoč ranijim obećanjima, još će jedno ljeto Puležani provesti bez svog dragog okupljališta, mjesta odrastanja, susreta generacija i obitelji, onih koji se vraćaju Puli.

Puležanima je kupanje u genima. Na popisu posebnih mjesta kolektivne memorije, poput Korza, Uljaniku i Circola, i pulska kupališta zauzimaju visoka mjesta. Svatko ima neko svoje sjećanje na more, na skokove s trampolina i opekline meduza, na simpatije i skrivene poglede po sunčalištu, na mirise borova, krema za sunčanje (kojima su se mazali stranci) i maslinovog ulja (kojim su se mazali domaći).

Već je lipanj! Tad nas i Vladimir Načinović, legendarni Miro sa Stoje, voli podsjetiti da je njegov otac Nini baš 6. lipnja 1933. zaposlen kao spasilac na Kupalištu. I to tri godine prije nego je ovakvo izgrađeno po projektu Enrica Trolisa. Nini je prije toga prošao tromjesečnu obuku u Genovi i Livornu. Bilo je to vrijeme kad su se kupači nadzirali iz barke: spasilac je uvijek budan i za veslima i uvijek zgoren od sunca. Nini je Stoji ostao vjeran do smrti 1983. godine.

Miro će rado istaknuti i podatak da je njegov Nini tijekom 51 godine, koliko ih je s obitelji proveo na Kupalištu, iz mora od utapanja spasio 636 osoba. I da nitko s Kupališta nije izašao pokriven plahtom.

A jednog dana u ljeto 1939. kao da su se svi neplivači sjatili na Stoju. U tom jednom danu Nini je imao čak 8 intervencija. Kako gradski banjino nije bio golišavi "baywatch" glumac, nego gradski službenik odjeven po mornarski, tako je svaki put kad bi skočio u more da izvuče utopljenika, smočio i radnu odjeću. Ne bi se roba stigla ni osušiti, a već bi skakao za drugim. Koliko je skakao, toliko je supruga Nora prala i sušila mornarske majice i hlače.

"Nora porti me la roba! Adeso te go portado. Porti me la roba, dio porco!", ispričao mi je prije par godina tu štoriju Miro, oponašajući žustrog oca Ninija i brižljivu majku Noru. I to baš pred Ninijevim muralom na kupalištu kojeg više nema.

Doći na Stoju bila je i prilika za poslušati vječite pulske priče. A kako je Kupalište pod radovima, tako se kratki slučajni susreti Puležana događaju eventualno na markatu. Sve je manje živih, sve su slabije veze, ali su zato emocije jače. To su oni susreti sa bezbroj prisjećanja i pitanja na hrvatskom i na talijanskom: Chi sa se davvero abbiamo visto il squalo? Je li nona živa? Come se chiama sta picia de Italia? Kako se drži tata? Vien sto anno la zia? Se sjećaš nogometa i plesa u rotondi? Zar vaša mala ima tako veliku djecu...

Netko neupućen tad se umiješa i postavi najgluplje pulsko pitanje: "Ma otkud se vi znate?"

"Pa sa Stoje!", odgovara se u nevjerici, jer se valjda podrazumijeva da su nam kupališta ishodište svih odnosa i štorija u gradu.

Povezane vijesti

• Početak naplate parkirališta na kupalištu Stoja izazvao negodovanje Puljanina: "SVE JE DERUTNO, ŠPINE SU UŽAS, A SADA NAPLAĆUJU I ULAZ MOTOCIKLOM"
• Boravak na Fratarskom na vlastitu odgovornost? Pa naravno!
• S kupalištem Stoja u obnovu ide i kućica Vladimira Načinovića. Ako Miro kaže da je zadovoljan obnovom, onda je obnova kako bog zapovijeda!