Nema da nema

(Snimio Milivoj Mijošek)

Kraj godine idealno je doba za rezimiranje proteklih 12 mjeseci, uspjeha, uspona, padova, kako osobnih, tako i kolektivnih. Kraj godine vrijeme je i za rezime 365 dana života jednoga grada, što se sve dogodilo, promijenilo, sagradilo, zakrpalo, popločalo, ali i ljudi koji taj grad obilježavaju, koji taj grad znače i žive.

Bila je to godina tijekom koje nas je napustio veći broj sugrađana koji su ostavili svoj trag u kulturno-javnom životu grada ili pak u onome sportskom, zdravstvenom ili odgojno-obrazovnom. Godina kada su mladi sugrađani ostvarili uspjehe na raznim natjecanjima, kako znanstvenim, tako i kulturno-umjetničkim. Bila je to i godina izbora, kampanja, nikada toliko kandidata za gradonačelnika Pule, a kada razmišljamo malo o godinama i datumima, vidimo da je i vrlo brzo proletilo i prvih 25 godina ovoga tisućljeća. A kao da se ne tako davno iščekivala milenijska godina i tamo neki bug ili što već koji je trebao sve poremetiti. U doba dok su još bile aktualne floopy diskete.

Ako je godinu dana malo za sažeti što je sve napravljeno u jednome gradu, četvrt stoljeća je i više nego dovoljno. U tih kvarat stoljeća dobili smo novu bolnicu, sveučilišni kampus, pretvorili ex vojnu u Mornaričku bolnicu, pa onda u sveučilišni centar, tu su i nove školske zgrade, praktikumi, vrtići, renovirane prometnice - od kojih neke opet vape za obnovom - i realiziran je gradski bazen, odnosno gradski bazeni o čemu se pričalo bar dobrih 25 godina ranije, ako ne i više, nije da se baš ništa nije promijenilo.

Sjetimo se i svega onoga što je raskopano pa onda opet zakopano. Novog Malog rimskog kazališta. Do kraja 2026. godine Arheološki muzej Istre trebao bi imati svoj novi stalni postav, u povojima je i budući pomorski muzej, oživljavanje rive kao središta života. Nema da nema...