Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
PVC na prozore i sendvič panele na krov Arene
(Snimio Milivoj Mijošek)
Sanjam dan kad će Arenu pokriti sendvič panelima, a njene prozore zatvoriti PVC-om i zatamnjenim staklom. Ogromno eksploatacijsko polje zvano Divić-grad treba eksploatirati i izvan sezone. Zašto se ograničavati samo na ljetne koncerte? Ulaznice za spektakle su u svijetu dosegle astronomske cifre, zarada od pića je enormna i mi se svim silama trebamo upregnuti u potpunu komercijalizaciju naše baštine.
Znam da nekima smeta kad ljeti na Arenu navuku zastore da ne bi mogli zaviriti na koncert. Kažu da se time Puležane ponižava i odvaja od njihove baštine. Ali Puležani su se već trebali naviknuti da grad ljeti ionako više nije po njihovoj mjeri. I da nema više: To je naše, to je džabe. Trebali su se naviknuti da su lokalni narativi i sentimenti samo prazna priča za emotivce i nostalgičare na društvenim mrežama.
Jer da je Puležanima iskreno stalo do baštine i sentimenta, možda bi Arenu sačuvali na gradskom grbu. Možda bi ponekad sjeli nasuprot antičkog spomenika samo da bi se divili skladu arhitekture. Da su baš toliko očarani Arenom, možda bi i prošetali krug oko nje bez posebnog razloga. A tko to radi? Nema ni djece koja preskaču ogradu, nema više ni onih koji trče po njenom rubu.
Dakle, sentimente na stranu, prihvatimo Arenu kao ogromnu poslovnu zgradu, koju treba maksimalno monetizirati. Pritom smijemo žaliti jedino za tim što je Rimljani nisu napravili još većom, jer bi danas mogli prodati daleko više ulaznica za Severinu, Stinga, Kravitza, Cavea, Harisa i Kraftwerk i smjestiti daleko više šankova za žedne i razdragane konzumente.
Spektakla u Areni je uvijek bilo, treba ih biti i uvijek će ih biti. Prije 2.000 godina ona i je građena baš za zabavu. Možda se Rimljani nisu tada vodili profitom, koliko političkom moći, ugledom i naklonošću naroda, ali sigurno im nije bio mrzak ni jedan as, sestercij ili denar koji je ušao u amfiteatar. Dakle, lovu na sunce i kartu u džep.
Templari i ivanovci su organizirali viteške turnire u Areni, Austrijanci su je prepustili cirkusantima za predstave, a Talijani su ljeti u njoj imali opere. I svi su oni sigurno naplatili neki fening, krajcar ili liru za ulaznicu. Za Jugoslavije je Arena bila domaćin i filma i glazbenih zvijezda... A kako su se Puležani tada ponašali? Preskakali su ogradu jer im je teško bilo izdvojiti dinar za ulaznicu. I toga više ne smije biti!
Budimo sretni da imamo Arenu i da se oko nje vrti lova. Mogli smo je i ne imati da senator Gabriele Emo nije 1583. zaustavio ideju o demontiranju Arene, koju su Mlečani htjeli nanovo složili u Veneciji, kamen po kamen. I da graditelj barokne tvrđave na Kaštelu Francuz Antoine de Ville, koji je iskoristio kamen velikog rimskog kazališta na Montezaru, ipak nije razvalio Arenu, kako su neki predlagali duždu. Hvala im obojici.
"Neka stoji - na ponos žiteljima, došljaku na čudu, starini na spomen, na diku Republici!", napisao je De Ville 1630-ih, a i mi se pridružujemo željama s riječima:
"Neka stoji Arena još barem nadolazeću koncertnu sezonu Ljeto 2026!".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
