Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
U Puli je i to moguće: Dvije ulice, šest naziva!
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Čitali smo prošlog tjedna vijest da je policija uhvatila kradljivca kablova iz derutne Saure. Drago mi je da je novinar koristio taj naziv, jer stare tradicionalne nazive iz kolektivne memorije grada treba sačuvati. Za one koje ne znaju: Saura je mornarička vojarna iznad Bulevara, tzv. Uljanikova kasarna! Je li sada išta jasnije?
Izgrađena je 1856. kao jedan od prvih velikih vojnih objekata u Puli. U vrijeme Italije dobila je naziv po talijanskom nacionalnom junaku i iredentistu Nazariju Sauru. Austrijske su ga vlasti osudile i pogubile 1916. te za Talijane ima status mučenika. Bio je ikona fašizma, ali su i u Jugoslaviji tu kazermu kolokvijalno nazivali Saura. Čudno, ali u Puli je i to moguće.
Stari nazivi u narodu tvrdoglavo opstaju unatoč trudu politike, birokrata i protoka vremena. Zato danas u razgovornom jeziku još uvijek imamo i Casa Balilla i Komitet. Stara autobusna i Staro rodilište nisu stari - njih nema. Imamo i dvije robne kuće - staru i novu. A i nova je već toliko stara da odavno ne postoji. Puno toga u Puli ne postoji, a prisutno je u svakodnevnom životu.
"Od Vesne se spusti Adžijinom pa preko Lenjinove, ne za Casa malati, nego skreni prema Foški i samo ravno do Sljemena. Čekam te kod Robne kuće."
Takve bi upute i danas mogao dobiti neki došljak. A ne bi stigao nigdje jer ni jedne lokacije ili naziva iz te rečenice u stvarnosti nema. Pula je kao više paralelnih svemira.
Posebna su priča trgovine i restorani kojih nema desetljećima. U kolektivnoj memoriji Puležana još žive Mirna, Gavrilović, Nalivpero, Peko, Mađar, kino Beograd, kino Istra, Mali mliječni... Svi znaju gdje jesu, odnosno nisu. Na početku Prvomajske je Narodna tehnika (čak i početak ulice u Puli krivo definiramo), a Ciciban je negdje u sredini, otprilike preko puta Radničkog restorana, ali prije Ribomaterijala. Na kraju Prvomajske je Jugoplastika.
Na ulice Prvomajsku i Sergia i Sergijevaca se vežu Ribarska i Minerva i i Maksimijanova. Dvije ulice, šest naziva! Pula ima tri puta više ulica i zgrada nego ih stvarno postoji. Zato stranci i novi žitelji bolje poznaju službeni stradarij Pule nego Puležani. Oni tragaju za novim adresama i točno znaju, na primjer, gdje je Marulićeva. Većina Puležana nagađa da je to Marijanijeva.
Nona Mia je uporno Radićevu zvala Via Muzio, iako je većinu života proživjela dok se ulica zvala Omladinska. Moja generacija tu ulicu uporno zove Omladinska, iako većinu našeg života nosi ime po Stjepanu Radiću.
I kada djeci, koja odrastaju na nekim novim ulicama, treba objasniti kako da stignu do Dječjeg kreativnog centra u Radićevoj, onda ih uputimo u Pionirski dom na Omladinskoj. "Ma di je to?" Preko puta "Štefanije Ravnić"!
Prošlog su vikenda igrali "Moju ulicu" i trener im je rekao da dođu u "Mate Parlov". Aha, u "Savo Vukelić". Mali nogometaši su zbunjeni. Ma sve ok, igrate u Domu mladosti. "Ali trener nam je rekao u Domu sportova..." Bez brige, naučit ćete kako nije!
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
