Priče o stradariju, o nazivima ulica i o njihovim specifičnostima su uvijek zanimljive i poticajne, a premda je sadašnji stradarij aktualan već skoro 35 godina (tek nešto mrvicu manje), i dalje mnoštvo Puljana koristi prethodne nazive ulica koji nisu "službeni" već dugi niz godina.

Komisiju koja je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća bila zadužena za izradu novog pulskog stradarija činili su Robert Matijašić te danas nažalost pokojni Attilio Krizmanić, Miroslav Bertoša, Josip Orbanić i Bruno Flego.

Kada smo prije dvadeset godina pisali kako većina sugrađana ne zna gdje se nalaze, primjerice Clerisseauova, Cerneccina ili Epulonova ulica, uvidjeli smo da se po tom pitanju nije puno toga promijenilo. I dalje većina ljudi ne zna ulice po "novim" nazivima, iako imaju te nazive već više od trideset godina. A još manje znaju tko su bili ti protagonisti po kojima ulice nose ime.

Rijetko tko danas Ulicu Sergijevaca zove tim imenom, kod svih ili skoro kod svih onih koji u Puli žive neko vrijeme - to je i dalje Prvomajska, Radićeva je, u nekoj kolektivnoj memoriji Omladinska, Arsenalska je Bulevar, a za razliku od prije Lungomare je bio i ostao Lungomare, Šetalište Mašere i Spasića je naziv za koji je, u biti i malo tko znao.

Giardini su bili Giardini, naziv Trg Bratstva i jedinstva nije se koristio kolokvijalno ni u doba bratstva i jedinstva, a i dalje se koriste nazivi nekih trgovina, restorana, objekata koji godinama ne postoje ili pak posluju pod drukčijim imenom.

Nerijetko su i imena ljudi vezana za kvartove, kao i njihovo porijeklo - bila je tu priča o Turcima vezanim uz/za Monte Turco, ali i čitav drugi niz (ne)mogućih etimologija i mogućnosti, kao i poveznica Gregovice s Grcima, a što se tiče osobnih imena, dio Zelenike poznat je kao Val Paolet(t)a, po istoimenoj obitelji.

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Stalna na tom svijetu, samo mijena jest