Gledao sam Sorrentinov film "La Grazia" u kinu "Valli". Dobar je, ali kako nostalgični Sorrentino voli usporiti dinamiku radnje tako sam i ja, umjesto da pratim film, upao u zamke vlastitih misli i pokušavao se sjetiti kako je "Valli" izgledao dok je bio kino "Zagreb". I kad sam zadnji put uopće bio u "Zagrebu" i što smo gledali?

Ne bih se time zamarao da nismo nedavno u šarolikom društvu pričali o slavnoj prošlosti pulskih kina. I da nisu ovi stariji poentirali da je kino "Zagreb", nakon preuređenja, trebalo dobiti naziv "Laštiko", a ne "Valli". Jer, kažu, nitko nije više obilježio kino-scenu u Puli i nitko nije više projekcija pogledao nego legendarni Gianni Laštiko. Ne bih sudio o tome jer se jedva sjećam te visoke siluete koja kao na šuštama klati Korzom i tržnicom. Ne pamtim njegove šlagvorte, a više kroz tuđe priče znam da je bio sveprisutan među kinima na Korzu i na terasi "Vesne", da je onako brz uvijek bio na usluzi djelatnicima kina, nosio im role filmova, kave i marende, pazio na red na ulazima... Sve za još koju besplatnu projekciju.

U to je vrijeme Pula imala četiri stalna kina. Uz "Zagreb", tu odmah, između Generalturista i kavane "Jadran", nalazio se "Partizan". Preko puta Korza bilo je kino "Beograd", a skroz dolje prema Punti - kino "Istra".

Kina su bila život grada, a Korzo dnevni boravak na otvorenom. S Korza su se grupice osipale kako bi koja projekcije počinjala. A na svakoj premijeri u prvom su redu sjedili Laštiko i kompanjon čudnog nadimka ATD.

Ako je bio vikend, sve se bijelilo i zelenilo od uniformi mornara i vojnika. Znalo se: što veća grupa vojnika to banalniji film - naivna akcija ili plitka komedija. Za profinjeniju je publiku, naravno, bilo i suptilnih ekranizacija. Odlični su svjetski hitovi brzo stizali do pulske publike. No kakvi god da su filmovi bili, Gianni Laštiko ih je gledao sve! Bar tri, četiri puta.

"Beograd" i "Zagreb" predstavljali su prvu klasu. U udaljenoj "Istri" prikazivali su se erotski i malo žešći uradci. Nažalost, mi klinci smo gledali samo neke filmove za mlade. Mislim da je "Istra" i prva pala u eliminaciji kino dvorana i ustupila mjesto trgovini. "Partizan" je postao casino, a u "Beogradu" je već dugo garaža. Poslije "Beograda" kino se zvalo "Pula" i "Divić-grad", a kako se kino gasilo, tako je i ljutog Ramba s platna na jednu večer uživo zamijenio Rambo Amadeus. Na tim koncertima kasnih 1990-ih u bivšem smo kinu gledali i Magi iz EKV-a, KUD Idijote i Peru Lovšina. I još dolazili na Sajam knjiga.

Vjerovali ili ne, djeca su tih 1980-ih redovno čitala Glas Istre zbog viceva rubrike "Veseli vatromet" i top-liste albuma na predzadnjim stranicama, ali i zbog programa pulskih kina. Tko nije imao novine, informirao se na ploči pred ulazom. Programi su se na ploči redovno mijenjali, a uvijek ista bila je samo obavijest "Dvorana se grije".

- E bolan, što igra danas?

- Dvorana se grije.

- Ma bezveze, gledo sam to.

Povezane vijesti

• Filmski festival? A di je to?
• Boravak na Fratarskom na vlastitu odgovornost? Pa naravno!
• Posljednja vijest: Eksplozija na Saccorgiani!