Svaka priča o Puli, o njezinom urbanom aspektu, nazivima ulica i kvartova je posebna i jedinstvena, jer to je grad toliko bogate i duge povijesti da su toponimi i nazivi isprepleteni u dinamičnoj i uvijek osebujnoj priči. Neki pulski toponimi su vrlo jasni oduvijek, samo njihovo ime označava njihovu bit i specifičnost, a o nekima se ne zna gotovo pa ništa. Tako primjerice Ulica Valsaline dobila je naziv prema naselju istoga imena, a riječ je o toponimu. Taj se toponim spominje još od 14. stoljeća jer su tu, u toj uvali, u srednjem vijeku bile solane. Ovo je jedan od najjasnijih pulskih toponima, s najzornijim objašnjenjem utemeljenim na konkretnim činjenicama koje su potkrijepljene egzaktnim povijesnim saznanjima o postojanju solane. Ranije se, do 1992. godine, Ulica Valsaline zvala Primorska ulica.

Zdenac se, kako je svojevremeno zapisao danas nažalost pokojni arhitekt Attilio Krizmanić, kao toponim javlja u srednjem vijeku, a označava bunar. U blizini su se nalazila gradska vrata nazvana prema bunaru Porta Puzzoli (1441.) Ranije se to zvalo i Ulica Zdenac, Ulica Pozzetto, Ulica Zdenci, Vicolo del Pozzetto, Vicolo Pozzetto.

Od Zdenca idemo put vrtova, a na vrtove najviše asocira - Vrtlarska ulica, koja taj naziv ima još od 1952. godine. Valja se prisjetiti u literaturi zapisanih ranijih njezinih naziva, a to je bila Ulica Livade, Via al Prato Grande, Via al Prato te Via al Campo Marzio. Asocijacija s vrtovima? Već prije 19. stoljeća povezivala je niz vrtova u Velom polju, između Medulinske i Premanturske ceste do Lakvere u Škatarima.

Kaštel je isto tako i više nego jasan toponim, a označava utvrdu na vrhu pulskog brežuljka gdje se nalazila histarska gradina, rimska vojna postaja, kasnoantički, romanički i gotički kaštel, dok 1632. godine nije sagrađena mletačka utvrda po nacrtima inženjera A. De Villea. Od 1956. do 1992. godine ta se ulica zvala Ulica Slavka Grubiše. A prema Kaštelu ide i De Villeov uspon - što je pak povezano, što se naziva uspona tiče, uzročno-posljedično sa samom gradnjom Kaštela.

Iz središta grada idemo malo do prigradskih naselja. U Valdebeku je Ulica Koleži. Tijekom jednog svog davnog predavanja dr. Krizmanić je naveo da su se od korijena koleža izrađivale boće.

Uz stare toponime po Puli, tu su i oni noviji, poput dijela prigradskog naselja Veli Vrh, gdje je Ulica Borik. Tu je počelo »rasti« naselje sedamdesetih godina prošloga stoljeća u borovoj šumi. Raniji naziv za ovu ulicu je Marka Kolića Jureše.

Već je dobro znana i priča o brdu gdje se nalazi pulsko groblje, Monte Ghiro koje nije Giro, dakle puhovi (ghiro) su u pitanju. Veruda je toponim, stari, ali nikada nije detaljnije objašnjeno o čemu se točno radi.

A iz svake priče se iznova rađa još koja nova priča.

Povezane vijesti

• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar
• Bile jednom kvartovske tržnice i štandovi
• Stalna na tom svijetu, samo mijena jest