(Arhiva GI)
Zanimljiva bi bila turistička tura Pulom koja bi vodila do lokacija gdje su se nekada nalazili zanimljivi tragovi i vrela života, građevine, spomenici, a sada više ne postoje, ili pak postoje u tragovima, pa to spojiti s nekim drugim, aktualnim turističkim doživljajima.
No, Pula obiluje tako bogatom kulturnom i povijesnom baštinom, da bi bilo vrlo teško sve to uskladiti, kombinirati, da se uspiju vidjeti sva lica i naličja Pule te njihove specifičnosti, u višeslojnoj i višestoljetnoj povijesti.
Primjerice, zanimljiv bi bio razgled Monte Zara. Razgledati naprimjer Zvjezdarnicu, park, fontane i vidjeti gdje je nekada bilo Veliko rimsko kazalište, koja se nalazilo na sjeverozapadnoj padini brežuljka, izvan gradskih zidina te iznad antičke luke.
Puno je priča vezano uz to kazalište, kao i mitova. To je kazalište imalo i naziv Giulia, zvao se, naime, Teatro Giulia. Giulia, kako vele povijesni zapisi, je bila Antonia Cenida, ljubavnica cara Vespazijana, te Vespazijan je njoj u čast sagradio Arenu. Dakle, Antonia iliti Giulia imala je dvije glavne građevine u Puli, odnosno uzročno-posljedično povezane uz nju.
Uvijek iza svake povijesne građevine nalazi se zanimljiva priča, a kada se u sve to "upletu" mitovi i legende, priča je tim zanimljivija i raznovrsnija. Ne zaboravimo da je pjesnik iz 16. stoljeća Andrea Rapicio u spjevu "Histria" nazvao to kazalište "miracula Zari". A nešto prije počela je silazna putanja ovoga kazališta, ratni sukobi i zapuštenost učinili su svoje, dok nije konačno propao.
Već smo spomenuli da je od 1886. pa sve do 1952. naziv samoga parka bio Parco Monte Zaro, a od 1952. do devedesetih godina Park Ruđera Boškovića, iako su ga svi i dalje zvali Monte Zaro. Neki lokaliteti, unatoč svim promjenama imena, zadržali su u "memoriji" ljudi neko svoje recimo "primarno" ime, neki naziv, te unatoč promjenama i novim nazivima, i dalje ih se spominje prije svega po starim nazivima.
Antonia iliti Giulia je posebna u tim mitovima i pričama, a motiv je i za razne umjetničke inspiracije.