Već smo pisali o mjestima koja imaju drukčiju namjenu, a uvijek se iznova otvaraju nove priče. Kampus pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile, imajući u vidu da je u zgradi s dugom zdravstvenom povijesti, zasigurno jamči studentima preduvjet za dobro zdravlje i sretne trenutke. A u labirintima hodnika, gdje ponekad niti svakodnevni korisnici ne znaju gdje se nalazi neki odjel, ops, odsjek, nama nešto starijima od onih koji tu studiraju, otvaraju se uspomene na neke preglede koje smo tu obavljali ili išli nekome u posjet.

Talijanistika? Pa mislite neurologija? Ma, ne, to je otprilike tamo, ili nije bilo? Pa gdje je izlaz? Ima ih puno, glavna i sporedna vrata, može se izaći na više strana, pa i tamo gdje je bio onaj privremeni, mali laboratorij. Ne samo da je to bila Mornarička bolnica, odnosno da je tu čitav niz odjela pulske bolnice djelovao dvadesetak godina, nego je zgrada imala i prije povijest Vojne bolnice. Kada smo već kod tog termina, vojna ambulanta, odnosno Garnizon bila je zgrada gdje danas djeluje Down sindrome centar Pula. Rojc je, kao što je poznato, bio vojarna, a kada smo već u onome kvartu, u Keršovanijevoj ulici, gornji dio, bile su nekada čak tri prehrambene prodavaonice, ugostiteljski objekti, a sada, niti jedne trgovine.

I dolazimo do S krivine, gdje je nekada bio i štand s voćem i povrćem, na "kantunu" kiosk, potom su se prodavali pekarski proizvodi, zatim ništa... Nije samo nostalgija, nekada je bilo više namjena, prostori su bili živi, živjelo se. A sve kemijske čistionice u kvartu? Sada se kupuje masovno, jeftino, online, stvara se puno ekološkog otpada i uzročno-posljedično, to je začarani krug. I puno namjena se mijenja, u svakom smislu, na svaki način.

Kvartovske male prodavaonice? Bilo ih je na svakom kantunu, kada su trgovački centri bili tek misaona imenica. Trg kralja Tomislava, dok nije bio trg, nekadašnji vrtovi, oaza zelenika, kasnije neuređeni prostor, obilovao je servisima za bijelu tehniku, od Gorenja do Čajevca pa sve do Obodina. Kada je bijela tehnika u pitanju danas rijetki pomišljaju na popravke - jeftinije na nekoj akciji ili crnom petku kupiti novo, reći će mnogi, pa je servisa sve manje i manje. Jedino što je zajedničko svim vremenima, je čekanje majstora, koji su, nerijetko, Godotovi rođaci.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar