(Grad Pula)
Panoramski kotač "Pula Eye" neće biti postavljen na Rivi, gdje je već bio podignut, nego će ga razmontirati, preseliti i opet podignuti na Karolini. Takvu su odluku u Pula Film festivalu, organizatoru Adventa u Puli, donijeli nakon brojnih reakcija građana koji su izrazili zabrinutost oko lokacije na Rivi. Zapravo su građani na društvenim mrežama komentirali da je lokacija opasna, riva podlokana, a bura jaka. Zar nije bilo neke struke koja bi to uvidjela i prije građana, ili su građani na Fejsu stručniji i od struke?
Pula Eye, struka bye bye.
Pokazuje li ovo da se u Puli bespogovorno sluša volja građana? Ma i ne baš. Usporedimo situaciju s onom ljetos kad smo u ovoj kolumni otvorili temu velikog vatrometa i kad su se građani na društvenim mrežama masovno izjašnjavali da žele njegov povratak. Da je zaista do volje građana i tada bi PFF reagirao na reakcije građana i vratio vatromet. A nije.
Ovo s kotačem mi je više kotačić bezidejnosti i vatrogasnih mjera gašenja uzavrelih strasti. Ako iza nekog projekta stoji vizija, riječ struke koja prati tehničku izvedbu i analiza opravdanosti, onda projekt ne mogu u pitanje dovesti komentari na Fejsu. Nego se kaže: U taj projekt vjerujem, iza njega stojim i snosim odgovornost.
E, da je pulski podestat Lodovico Rizzi (gradonačelnik od 1889. do 1904.) tako revno pratio komentare na društvenim mrežama, kao PFF u slučaju kotača, sigurno ne bi Pula tih godina doživjela streloviti uzlet. I njegove su ideje dočekivane na nož, ali Rizzi nije udovoljavao svakome. Imao je svoju politiku i pametno koristio gomilanje vojske za civilni razvoj grada. Zato su Puležani tada dobili gradsku bolnicu, tržnicu, muzej, električni tramvaj, vodovod, plinaru, telefonsku centralu...
Žestok otpor građana posebno je pratio njegove planove za gradnju novog markata i ukidanje svih malih tržnica. Te 1903. godine nastala je svađa u Puli - dio građana nije prihvaćao promjene i bojao se da će centralna tržnica izvući život iz starog grada. A da su imali društvene mreže i virtualno bi pojeli svog gradonačelnika. U stvarnosti, Rizzi je mogao izaći pred ljute Puležane jer je imao viziju i vjerovao u projekt. Sva sreća da je bilo tako, jer se život u starom gradu ipak nastavio kroz 20. stoljeće, a nama je ostala zgrada tržnice na ponos Pule.
Usporedit će tu epizodu mnogi sa suvremenim tržnim centrima na periferiji koji su doista izvukli život iz grada. Ali o Rizzijevoj tržnici povijest se izjasnila pohvalno, dok će se s analizom aktualnog širenja Pule povijest zacijelo namučiti.
Povijest vjerojatno neće pamtiti ni advent 2025., a nadam se da se neće baviti ni panoramskim kotačem na Karolini, s kojeg se neće vidjeti puno od grada. Možda za pokoljenja "Pula Eye" ostane zabilježen tek na fotografijama, kao što će uskoro samo na fotkama ostati i druga kratkotrajna pulska atrakcija - rolo garaža. I u njoj su nas, za 8 eura po vožnji, umjesto eura na sat, mogli adventski razdragane vrtjeti gore-dolje... gore-dolje....