sporni vatromet
Prijatelji životinja pohvalili Pulski filmski festival: "Kultura i tradicija nisu uklesane u kamen"
(Snimio Milivoj Mijošek)
- Kroz povijest, u okolici pulske Arene boravili su psi i mačke, Rimljani i gladijatori, ptice i robovi, topovi i vatrometi. Čulo se rikanje lavova, zveket oružja, pucnjevi baruta i krici uzbuđene publike.
Bilo je krvi i buke, borbi upakiranih u spektakl. Danas, neki od tih povijesnih protagonista i dalje su prisutni. Ritualne borbe, ropstvo, topovi, a u novije vrijeme i vatromet Pulskog filmskog festivala, ostavljeni su u prošlosti.
Društva ne prenose sve iz prošlosti, već selektivno odabiru što će čuvati, preoblikovati ili odbaciti. Ta selekcija nije slabost, već ogledalo vrijednosti koje njegujemo u sadašnjem trenutku.
Ako nešto nazivamo "tradicijom", to ne znači da ima neupitnu vrijednost. Kultura i tradicija nisu uklesane u kamen. One su proces, živa tvar koja se razvija i prilagođava novim saznanjima i etičkim standardima kako bi služile društvu, a ne prošlosti.
U tom duhu, želimo uputiti iskrene čestitke Pulskom filmskom festivalu na odluci da proslavu oblikuje bez vatrometa. Takva odluka ne odražava samo poštovanje prema građanima, životinjama i okolišu, već i hrabrost da se kulturna baština preispita i osvježi u skladu sa suvremenim vrijednostima. Pula se tako svrstala među rastući broj hrvatskih gradova koji biraju tišu i suosjećajniju proslavu, a vjerujemo da će ih biti sve više.
Danas znamo ono što prije nismo znali. Vatrometi uzrokuju stvarnu patnju, pa čak i smrt. Osobama s PTSP-om probuđuju traumu, novorođenčad i neurorazličite osobe, posebice autistične, doživljavaju snažan stres.
Ptice umiru u letu. Psi i druge životinje, čiji je sluh daleko osjetljiviji, doživljavaju srčane udare. Djeca ostaju bez prstiju zbog pirotehnike koja im je predstavljena kao igra. Zrak, voda i tlo zagađuju se otrovnim česticama, barutom i teškim metalima. Svi ti učinci ne smiju biti ignorirani u ime "tradicije", poručuju Prijatelji životinja.
Kulturna evolucija i empatija odbacuju vatromete
Pozitivno je da saznanja, osim racionalno, doživljavamo i emocionalno. To nije slabost, to je kulturna evolucija. Kao što je rekla antropologinja Margaret Mead, prvi znak civilizacije su suosjećanje i pomoć drugome. A empatija i solidarnost nisu ograničeni resursi. Naprotiv, potrebno ih je širiti kako bi uključili sve ranjive skupine, bilo da se radi o životinjama, ljudima ili prirodi.
Iz udruge Prijatelji životinja smatramo da svi trebamo postaviti pitanje možemo li kao društvo slaviti, a da nitko ne pati? Ako možemo, zašto ne bismo birali osviještenost i suosjećanje ispred ravnodušnosti prema potrebama drugih? Osim toga, ne bismo li trebali djecu učiti tome da je dugoročna društvena korist važnija od nekoliko minuta spektakla. Novac uložen u vatromet mogao je postati novo dječje igralište.
Za one željne te vrste spektakla, tehnički napredak omogućio je kreativnu reinterpretaciju pulskog vatrometa u održivoj formi svjetlosnih instalacija, projekcija i tihih dronova. Zato današnji Pulski filmski festival, koji odlučuje slaviti bez pucnjeva iz Arene, ne gubi ništa. Naprotiv, dobiva nešto neprocjenjivo: viši standard suosjećanja i mirno slavlje za sve svoje stanovnike.
Pula je pokazala da se može oduprijeti prošlosti u ime sadašnjosti i budućnosti. Zahvaljujemo Pulskom filmskom festivalu što je svojim primjerom potvrdio da kulturne manifestacije mogu ići u korak s empatijom, znanjem i brigom za druge.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
