Lijepe pulske priče

(Arhiva Glasa Istre)

Postoje neki ljudi koji su zbilja posebni, koji ostave svoj izniman trag i stvaraju nevjerojatno lijepe priče. Bilo to u malom ili u velikom svijetu, u mikro ili makrokozmosu, svojim znanjem, vještinama, poslom, pristupom, neovisno. (P)ostaju nezaboravni.

Nedavno je, u kratkom vremenu, Pula izgubila dvije poznate dirigentice, kulturne djelatnice, Lindu Milani i Danicu Benčić, koje su ispisale dvije različite, ali po nekim aspektima i slične priče u svijetu glazbe, obrazovanja i rada s mladima. Što je vrlo hvalevrijedno. Naime, sva djeca, učenici, mališani koji upišu glazbene vrtiće, škole, tečajeve, zborove, neće se nastaviti baviti glazbom, to će učiniti tek dio njih, a nije to niti cilj.

Cilj toga glazbenog obrazovanja - neka djeca budu u tim glazbenim vodama mjesec, dva, godinu, dvije, pet je da nauče nešto osnovno o glazbi, da kristaliziraju afinitete prema nekoj vrsti izražavanja, da se kreativno druže, steknu nove prijatelje, vještine te da lijepo i korisno provedu vrijeme.

I da im sjećanje na te dane bude veselo, nešto pozitivno, čega se rado sjećaju. Upravo takav osjećaj imaju oni koji su prošli kroz zbor glazbene škole, ili kroz Zaro, sjećanja na lijepe trenutke, na učiteljice koje su znale kako pristupiti svakom pojedinom djetetu, ne samo onoj djeci koja su bila talentirana za te vještine, već svima. Tako nešto je vrlo bitno.

Pokojna Danica Benčić, iako vrlo tiha, znala je doprijeti do svakog djeteta, smiriti one nestašne, razigrane. Iako drukčijeg temperamenta, i jedna i druga su ispisale, mada sasvim drukčije, bitne stranice glazbenog obrazovanja i druženja djece u Puli. I takvih je, sasvim posebnih osoba i primjera puno i u raznim drugim segmentima i aspektima življenja, od sportskih trenera koji su se dali stoposto u radu s djecom, učitelja raznih tehničkih, kreativnih vještina, do raznih drugih odgojitelja, učitelja, nastavnika, profesora u obrazovnim ustanovama, u cijeloj vertikali obrazovanja.

Koji su dali te i dalje daju ono nešto više. Koji ispisuju lijepe, divne priče u krajevima u kojima djeluju. Možda potaknu i druge, da bude još više lijepih priča, koje su sada potrebnije nego ikada.