Nikada nitko neće zadovoljiti sve i svih, vjerojatno uz beskonačnost svemira još je jedna "beskonačnost" prisutna svugdje oko nas - beskonačnost (mogućih) odgovora i komentara na sve i svašta, pa tako i fešte na rivi, koja je - možemo slobodno reći uspješno, održana prije tjedan dana na Rivi.

Kada se ništa ne dešava, onda je na dnevnom redu kukanje, kada se nešto dešava, onda također slijedi kukanje. Sagledajmo malo pozitivne i negativne strane. Kao što ide ona pričica "Imam lošu i dobru vijest, koju ćeš prije". Hajdemo loše pa onda dobro. Prometni kaos, zaštopan grad, nervozni vozači, kašnjenja na posao, u škole. Istina, uža gradska jezgra ne može (bezbolno) podnijeti toliki promet, pogotovo kada dođu turisti, i unatoč svim (pred)izbornim obećanjima, to je stvar koja neće biti gotova ni sutra ni prekosutra. Isto tako, kada dođu turisti i apartmani su puni i broje se eurići - kukanje ide na ferije. A da taj dio grada nije već duže u "najboljem", da upotrijebimo eufemizam, stanju, isto tako stoji, opasnost od padova i lomova je prisutna.

Pozitivna strana. Nakon puno godina, i taj je dio grada bio pun ljudi, čavrljalo se, jelo, zaplesalo, već od 18 sati Riva, pa i parkovi, bili su puni, a i lokalni su ugostitelji, prije turističkog, odnosno sezonskog "skoka" cijena, zaradili nešto. Bila je to prilika i za druženje, ćakule, neovisno o politici, o tome tko se gdje i kada pojavio, očito da je ljudima, vidjevši veliki broj nazočnih, nasmijanih, kojima se baš nije žurilo kući, bilo dobro. Naravno, oni koji su komentirali da je bilo lijepo i prvomajsko druženje na Hidrobazi ranijih godina imaju pravo i šteta što se ta manifestacija više ne održava i naravno da Pula ima i puno mogućih i nemogućih prostora za razna slavlja i da bi se moglo puno toga oživjeti, zaživjeti. I da Rivu treba "tehnički" prilagoditi kao mjesto okupljanja, razviti i pažljivo osmisliti kako (pre)usmjeriti promet, pronaći alternativna rješenja, to je isto tako točno. No, zašto ne vratiti grad i njegove stanovnike moru, obali, organizirati povremena druženja na Rivi, uz srdele, morske plodove, pogotovo kada se godinama priča o revalorizaciji i reinterpretaciji i drugim dugim riječima s predznakom "re" što se tiče ovoga dijela grada. I otvoriti prigodne ugostiteljske objekte koji bi radili cijelu godinu s morskom ponudom, i za domaće, gdje se pod domaće misli na one koji žive u Puli, godinu, dvije, pet, sto. Bilo je lijepo vidjeti Rivu ispunjenu životom i smijehom. Nije bilo mladih? Pa oni više vole gledati ekran mobitela od Rive, ili ne?

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar